VREMEPLOV GLASA ISTRE: NA DANAŠNJI DAN 1995. GODINE
POČELA OLUJA! Istarske brigade zajedno s Tigrovima prve stigle do granice s Bosnom
Ilustracija
Pratili smo prvu gardijsku brigadu Tigrove, i mislim da ih nismo razočarali. Gubitaka nije bilo pa čak ni u tehnici. Samo su dvojica naših boraca lakša ranjena. Izašli smo na hrvatsku granicu i izvjesili hrvatsku zastavu i vratili se živi i zdravi, izvijestio je bojnik Mirko Vuković zapovjednik 119. brigade
Vojno redarstvena operacija Oluja započela je 4. kolovoza 1995. godine u 5 sati ujutro kada je najveći dio Hrvatske vojske zajedno s policijskim specijalcima krenuo u napad na bojišnici od Jasenovca na istoku do Bosanskog Grahova na jugu koja je bila duga 630 kilometara. Prije samog napada Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je napalo neprijateljske centre veze i zapovjedna mjesta. Istovremeno se topovima i raketama jako tuklo po prednjoj crti i dubini srpskih snaga.
Da će akcija započeti uskoro naslućivalo se danima unaprijed, ali nije se znalo kada će se točno dogoditi. Već 1. kolovoza UNPROFOR je najavio da se hrvatske vojne postrojbe utvrđuju kod novoslobođenih položaja kod Grahova i očekuju da će vjerojatno nastaviti prema Kninu. Intenzivni mirovni pregovori s Kninom nisu urodili plodom i očekivale su se ratne operacije. Međunarodna je zajednica kontinuirano vršila pritisak na Hrvatsku da ne krene u vojnu akciju već da zemlju oslobodi mirnim putem pregovarajući. Ali nakon niza odgađanja, odlučeno je, više se ne može čekati.
Pregovori
"Hrvatska je vojska u punoj pripravnosti", glasi veliki naslov na naslovnici novina objavljen 1. kolovoza. A o planovima za ratnu operaciju razgovarali su na Brijunima Peter Galbraith i Franjo Tuđman upravo prvog dana kolovoza. U šturom priopćenju američki veleposlanik izjasnio se o neopravdanim napadima hrvatskih Srba na bihaćko područje i podržao Hrvatsko-bošnjački savez. Daje na znanje da je važna bihaćka zona koja je tada već u dugotrajnoj opsadi i o njoj se u rukavicama daju izjave. Poruke su poslane iz brijunskih salona, pa ki kapi - kapi.
Konkretnije poruke srpskim postrojbama u Kninu i u BIH međunarodna zajednica poslala je putem američkog nosača zrakoplova "Roosevelt" koji se stacionirao u središtu Jadrana.
Neke su države, kao što je Njemačka, podržale hrvatske planove za oslobađanje zemlje. Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel izjavljuje "Ne možemo spriječiti Hrvate da učine ono što smatraju korektnim i potrebnim". A Tuđman pak odgovara da će Hrvatska poduzeti najoštrije mjere. Velika Britanija, Nizozemska i Rusija kao i Ujedinjeni narodi osudili su hrvatsku vojnu akciju koja je uslijedila tih dana.
Nakon dugotrajnog otezanja konačno se 4. kolovoza krenulo u oslobađanje hrvatskog teritorija. Prvog su dana srpske pobunjeničke linije probijene na 30 pravaca. Zatim se oslobađaju Knin, Gračac, Lapac, Korenica, Slunja, Glina, Dvor, Petrinja, Sveti Rok… Na oslobođena područja uvodi se civilna vlast. Na kninskoj se tvrđavi vijori hrvatska zastava 5. kolovoza. Armija BIH i Hrvatska vojska spojila se na granici Hrvatske s bihaćkim džepom čime je završena opsada te muslimanske enklave. A opsada je potrajala predugih 1.201 dan. Napaćeno stanovništvo oduševljeno je dočekalo osloboditelje među kojima su bili i Istrani.
Evo ga tata!
Sve u svemu Oluja je potrajala 84 sata, od 4. do 7. kolovoza.
Pripadnici Hrvatske vojske iz Istre u sastavu 119 i 154. brigade nisu imali gubitaka u borbenim djelovanjima. Nitko iz Istre nije stradao u akciji Oluja.
Međutim, žrtava je bilo u drugim postrojbama i među civilima. Ukupan je broj poginulih bio čak 174, a 1.430 osoba je ranjeno. Među poginulima bilo je 32 civila.
Veći dio Istrana vratilo se 12. i 13. kolovoza kući, uz veličanstven doček. U Labin su stigli umorni, ali sretni, ponosni, hrabri i što je najvažnije živi i zdravi. Vratilo se svih 430 osloboditelja koje su građani dočekali s oduševljenjem. Kakav li je to srdačan doček bio, suze radosnice i snažni zagrljaji za hrabre labinske bojovnike, prenosi Glas Istre 13. kolovoza.
"Važno je da smo izvršili svoj zadatak i iskazali se kao Labinjani u najboljem svjetlu. Mi Istrijani imali smo krasan doček u Bihaču. Bili smo njihovi osloboditelji. Ljubili su nas i stari i mladi, priča Bruno Smilović. Važno je da smo svi na broju dodao je Ivan Babić.
Puljani su dočekali svoje branitelje ispred Arene. Tisuće ljudi hrlilo je ususret najmilijima. Žene su čekale muževe, djeca očeve.
Kolona od 12 autobusa u trenu je bila okružena razdraganim licima. Uz uzvike - Evo ga tata! Bravo! Hrvatska!
Branitelji su ukratko iznosili svoje dojmove.
- Sve je išlo po planu, pa čak i više od tog. Pratili smo prvu gardijsku brigadu Tigrove, i mislim da ih nismo razočarali. Gubitaka nije bilo pa čak ni u tehnici. Samo su dvojica naših boraca lakša ranjena. Izašli smo na hrvatsku granicu i izvjesili hrvatsku zastavu i vratili se živi i zdravi, izvijestio je bojnik Mirko Vuković zapovjednik 119. brigade.
Među braniteljima Atkan Djedović opisuje ratna iskustva ističući velik doprinos Tigrova koji su obavili najteži dio posla, a mi smo djelovali logistikom, inženjerijom, izviđačima i pješadijom.
U čast braniteljima te je večeri na Forumu održan veliki koncert.
"Bilo je krajnje vrijeme" naslov je ankete s građanima Pule na temu što misle o akciji oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske.
Bakovi na Velebitu
Nekoliko dana kasnije i jedinica specijalne policije PU Istarske vratila se u Pulu na kratak odmor. Zapovjednik Bakova, Slako Jereb rekao je da su iznimno sretni jer nemaju niti jednog stradalog, iako umorni, čekaju nove zapovijedi. U dva su dana tijekom Oluje prešli 70 kilometara pješke sa svom opremom. Na Velebitu su djelovali već četiri godine. Jedan od najtežih proboja bio je na prijevoju Mali Alan, gdje su se tukli sa 120mm topovima, a poslije i avionima. Pričao je o napuštenim srpskim kućama u kojima su vidjeli po sedam osam televizora, raznih strojeva, očito pokradenih. U nekim su kućama ostali tragovi brzog bijega, uniforme, dokumenti, pa čak i novac… Očito nisu očekivali da će se njihova vojska tako brzo povući. Cijelo područje treba još metar po metar pročešljati da bi bilo sigurno, a to je nakon Oluje bila zadaća specijalaca.
------------------------
Turisti otkazuju dolazak
U ratno doba turizmu uvijek ide šepavo. Polagani oporavak od '91. godine zaustavljen je i srozao se opet na niske grane. Gostiju je malo, ruše se cijene, hotelijeri spašavaju živu glavu. Nakon Oluje otkazani su dolasci grupa turista. Samo u Poreču otkazano je nekoliko tisuća dolazaka. Oni gosti koji već ljetuju u Istri uglavnom ne odlaze nakon što je započela Oluja. Ne osjećaju se ugroženima. Početkom kolovoza u Istri boravi ukupno 86 tisuća turista.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
