Opća skupština UN-a proglasila je 2003. godine današnji dan, 11. prosinca, Međunarodnim danom planina kako bi ukazala na potrebu stalnog osvješćivanja velikog značenja planina i održivog razvoja njihova okoliša za očuvanje kvalitetnog života stanovništva.

Planine ili gore u geografskom smislu uzdignuti su dijelovi Zemljine kore, viši od 500 metara. Istra ima takvih visokih gora, a najistaknutije su Učka i Ćićarija, koje su stvorile jedinstven planinski lanac.

Najljepši vidik u Istri

Porijeklo imena Učka još nije razjašnjeno. Neki spominju da je ime dobila po staroslavenskoj riječi „ljučka“, koja označava granicu između Istre i „tuđe zemlje“, „tuđih ljudi“. Ima pak mišljenja da joj ime potječe od riječi vuk, Vučka gora. Po domaći, naši će stari za Učku reći Uška, Uska gora, a nepoznati glagoljaš zapisao je u 16. stoljeću: "Vaspet je jedna vlast last jaže zovet se Istrija. I va tej zemli je jedna gora jaže zovet se latinski Olinfos ježe je Učka". Talijani su je nazvali Monte Maggiore (Veliki vrh) Latini Mons Caldera (kotao), pa Olinfos, a Mlečani su joj nadjenuli ime Monte degli Uscocchi.

Učka se pruža u smjeru sjever-jug u dužini oko 23 kilometara, od prijevoja Poklon (920 m), na sjeveru, do Plominskog zaljeva (rt Mašnjak), na jugu. Prijevoj Poklon odvaja Učku od susjednoga dužeg i nižeg grebena Ćićarije. Masiv Učke odvaja kvarnersku Istru (Liburniju) od središnje Istre jednim glavnim hrptom koji se od 922 metara visokoga Poklona u smjeru juga počinje strmo uzdizati do Plasa (1.285 m) te nastavlja do TV-tornja i vrha Vojak; od njega se spušta na Suhi vrh (1.333 m) i Straženik (691 m), te ponovno uzdiže na Perun (881 m), Brgud (1.907 m) i dalje prema jugu: Kremenjak (827 m), Šikovac (780 m), Sisol (835 m), Bukovo (771 m), Orlić (607 m) i vrh Lanišće (510 m).

Vojak je najviši vrh Učke i istarskog poluotoka, visok 1.396 metara (u literaturi i 1.401 m). Njegovo je tjeme gola glavica strmih strana, na kojoj je razgledna kula – vidikovac, sagrađena 1911. godine od kamena, visoka pet metara. S njene terase pruža se najljepši vidik u Istri: za lijepa vremena vide se Istra, Riječki zaljev, sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Velebit, Ćićarija, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji.

Tragovi velikog oceana tethysa

Cesta koja povezuje Kvarner i unutrašnjost Istre preko Poklona, danas se manje koristi, jer je podno prijevoja 1982. godine pušten u promet cestovni tunel Učka u dužini od 5.062 metra.

Ispod ove naše visoke ljepotice smjestila su se draga primorska mjesta koja je najbolje opisao Drago Gervais u legendarnim versima "pod Učkun kućice bele, miće kot suzice vele...".

I dok Učka ima izraziti planinski hrbat, Ćićarija ima reljef planinske visoravni viši od tisuću metara. Pučka vjerska tradicija nadjenula je prijevoju ime Poklonu, tragom tradicije hodočašća Gospi Trsatskoj: na prijevoju, mjestu s kojeg se nazirao Trsat, vjernici bi se poklonili Gospi.

Veli Planik najviši je vrh Ćićarije (1.272 m), a njegove gole stijene strše i izdižu se iznad gustih šuma koje ga okružuju.

Stijene koje izgrađuju planinu Učku nastale su u velikom oceanu Tethys tijekom dugog geološkog vremena od razdoblja krede, prije 140 milijuna godina, pa sve do sredine tercijara, prije 30 milijuna godina. Vode tog oceana nastanjivali su brojni organizmi koji su živjeli zaštićeni čvrstim ljušturama. Taloženjem njihovih ostataka tijekom milijuna godina nastajali su slojevi taloga koji je postupno pretvoren u čvrstu stijenu – vapnenac. Zbog toga je u vapnencima koji izgrađuju Učku lako pronaći razne fosilne ostatke, među kojima i rudistnih školjkaša većih od desetak centimetara i numulita, najvećih jednostaničnih životinja koje su ikada živjele na Zemlji. Isti se mogu pronaći i u građevnim blokovima Keopsove piramide.

Sudar Afričke tektonske ploče s Europskom pločom, koji je počeo krajem krede, prije 65 milijuna godina, a traje i danas, uzrokovao je sužavanje oceana što je popraćeno snažnim pokretima Zemljine kore: stvoreni su golemi planinski lanci - Alpe i Dinaridi, čiji je dio i Učka.

Ostaci života stari 12.000 godina

Razorno djelovanje vode na vapnenačke stijene zaslužno je i za stvaranje Vele drage, zaštićenog geomorfološkog spomenika prirode unutar prostora Parka prirode Učka koji u kanjonu krase impozantni vapnenački stupovi.

Planina Učka, izrasla između mora i neba, nijemi je svjedok života na prostoru Istre i Kvarnera. Sva povijest ovog kraja zapisana je na njenim obroncima – od prvih ljudskih civilizacija, preko staroslavenskih vremena kada su mještani planini davali mitsku dimenziju pretvorivši je u bojište dva glavna božanstva, Peruna i Velesa, zatim ratnih vremena iza kojih su, poput ožiljaka, ostali bunkeri i rovovi, sve do današnjih dana kada se Učka ubrzano mijenja postajući magnetom za turiste tijekom čitave godine.

Prisustvo ljudi na Učki staro je više od 12 tisuća godina. Pri kraju ledenog doba ovdje su živjele skupine ljudi koji su se prehranjivali lovom na divljač i pragoveda, a stanovali su u špiljama. Špilje Pupićine i Vele peći u Veloj dragi, koje datiraju 10 tisuća godina prije Krista, svjedoče o tadašnjem životu malene ljudske zajednice od nekoliko desetaka pojedinaca koja je u ove špilje uglavnom dolazila u jesen kako bi lovila jelene, divlje veprove i pragoveda.

U 10. stoljeću Učka je bila granica između Kraljevine Hrvatske i Franačkog Carstva te stoga područje mnogih borbi. Stoljećima iza toga ovo područje bilo je opustošeno kugom, a u 15. stoljeću naseljava se vlaško stanovništvo.

Prvi poznati uspon na vrh Učke izveo je 1722. godine Zanichelli, botaničar iz Venecije, a u idućih 150 godina Učku su pohodili brojni botaničari i geolozi iz različitih zemalja koje je privlačio bogati biljni pokrov Učke. Prvi hrvatski botaničar koji je pohodio obronke Učke bio je Ljudevit Rossi 1872. godine. Saski kralj Friedrich August II., koji je također bio strastveni botaničar, 10. svibnja 1838. godine uspinje se na vrh Učke, a pratnja su mu bili tršćanski botaničar Muzio Giuseppe Spirito de Tommasini (1794.-1879.) i Josip Jelačić Bužimski (1801.-1859.), budući hrvatski ban.

Na Poklonu su u ljeto 1887. godine zaljubljenici u prirodu, okupljeni u “Oesterreichische Touristen Club”, izgradili prvu planinarsku kuću na Učki koju su posvetili kraljevni Stefaniji, supruzi Njegovog Carskog i Kraljevskog Veličanstva kraljevića Rudolfa, kćerci belgijskog kralja Leopolda II. (Godine 1965. otvoren je novi planinarski dom na Poklonu kojeg su sagradili planinari Planinarskog društva Opatija).

Povezane vijesti

• U subotu Dan otvorenih vrata Parka prirode Učka
• Učkarsko odmaralište postalo kuća duhova
• Tisuću metara nad morem: Ovo su najviši vrhovi Učke i Ćićarije