Nona Ljubica (71) svakog dana iz sela Šoštari na Žminjštini vozi unuku Aleksandru u centar za osobe s Downovim sindromom u Pulu. Ondje čeka četiri sata da završi program, i onda je ponovo vozi kući. I tako iz dana u dan

Bila kiša, nevrijeme ili sunce, 71-godišnja nona Ljubica svakog dana iz sela Šoštari na Žminjštini vozi unuku Aleksandru u centar za osobe s Downovim sindromom u Pulu. Ondje čeka četiri sata da završi program, i onda je ponovo vozi kući. Iz dana u dan. I nije jedina.

- Svih pet radnih dana u tjednu Aleksandru vozim u Pulu u Down centar, jer kako nju pustiti doma kad svaki dan pita "gremo u Pulu". Ne mogu više, kaže baka Ljubica Maretić, koja se već 30 godina brine o Aleksandri.

Do prije godinu dana osobe s posebnim potrebama iz središnje Istre u Pulu je vozio kombi Dnevnog centra za rehabilitaciju, međutim, nakon 13 godina vozač je lani dao otkaz i otišao na bolje plaćeno radno mjesto. Tako su članovi obitelji sada, već godinu dana, prisiljeni sami obavljati ovaj zadatak koji oduzima jako puno vremena.

Novi vozač

Korisnici iz središnje Istre postavljaju pitanje zbog čega Dnevni centar za rehabilitaciju iz Pule nije zaposlio novog vozača. Aleksandrina tetka Rozana Maretić kaže da se na prvi natječaj nitko nije javio, a da drugi još nije raspisan. Ona je, ističe, spremna preuzeti taj posao iako bi imala oko 1.500 kuna manju plaću.

- Ravnateljica Dnevnog centra za rehabilitaciju Loretta Morosin kazala mi je da se javim na natječaj kad bude raspisan, međutim, novi natječaj nije izašao već godinu dana, kaže Rozana Maretić, koja se pita na što se troši novac namijenjen za pomoć osobama s invaliditetom, ako se ne troši na ono što je tim osobama najvažnije - mobilnost i prijevoz. Kaže da njima prijevoz do Down centra u Puli nitko ne kompenzira. Napominje da je žminjski općinski načelnik Željko Plavčić nudio više rješenja, primjerice kombi DVD-a Žminj zajedno s vozačem, ali ga nitko ne sluša. Nije joj jasno zbog čega.

- U središnjoj Istri je osmero ili devetero djece kojoj je takav prijevoz potreban. Ima ih iz Žminja, Savičente, Batluga, Svetog Petra u Šumi, Pazina… Nekoliko majki je zbog problema s prijevozom ispisalo svoju djecu iz centara. Na taj način se osobe koje su polazile specijalni vrtić i školu, a sada idu u Down centar, Dnevni centar za rehabilitaciju Veruda ili u Dnevni centar za radnu terapiju i rehabilitaciju u Rojcu - uskraćuju u daljnjem razvoju, obrazovanju i terapiji. Zar trebaju zatruliti doma?, pita se Rozana Maretić.

Majka iz Pazina

Sličan problem ima Ingrid Bančić iz Krničari na Žminjštini, koja muku muči s prijevozom 14-godišnjeg sina u pulsku Školu za odgoj i obrazovanje. On ima motoričkih smetnji i epileptičar je.

        - Zaposlena sam jer mi nije odobren status njegovateljice i morala bih dati otkaz ako želim voziti sina u pulski centar. No, uskočila je svekrva koja je svakodnevno u 8 sati u Puli, čeka, i onda ga u 12 ili 13 vozi nazad. U slučaju da svekrva, koja je isto u godinama, ne može, morala bih dati otkaz, napominje Ingrid Bančić, prisjetivši se još jednog primjera koji dočarava komplikacije u dnevnom rasporedu koje imaju roditelji nakon ukidanja prijevoza.

- Jedna majka iz Pazina rano ujutro svaki dan vozi dijete u pulsku specijalnu školu, vraća se u Pazin na posao, i onda se ponovo u 16 sati vraća u Pulu, kaže Ingrid.

******************************* 

Loretta Morosin: Korisnicima drugih ustanova izlazili
smo u susret, ali zakonski ih nismo dužni prevoziti

Ravnateljica dnevnog centra za rehabilitaciju Veruda iz Pule, Loretta Morosin, objašnjava da oni zakonski nisu dužni osigurati prijevoz korisnicima drugih ustanova. Kad su u pitanju korisnici s područja središnje Istre, ističe, do prije godinu dana su im izlazili u susret, ali to više nisu u mogućnosti s obzirom da je otišao vozač s područja Pazina.

"Napominjemo kako smo raspisali natječaj za radno mjesto vozača-pratitelja s uvjetom prebivališta na području grada Pazina. S obzirom da se tijekom natječajnog postupka nije prijavio nijedan od kandidata čije je mjesto prebivališta na području grada Pazina, a kako posao ne trpi odgodu, Dnevni centar za rehabilitaciju Veruda raspisao je ponovljeni natječaj po kojem je izabran kandidat koji je ispunjavao formalne uvjete", ističe Morosin.

Rovinjci su u posebnom položaju jer njihov grad izdvaja dodatna sredstva pa oni imaju prijevoz. Isto tako, osiguran prijevoz imaju svi korisnici Dnevnog centra za rehabilitaciju.

Dnevni centar za rehabilitaciju Veruda iz Pule ustanova je socijalne skrbi čiji su osnivači 10 gradova i 2 općine: Grad Pula, Grad Vodnjan, Grad Rovinj, Grad Labin, Grad Poreč, Grad Novigrad, Grad Pazin, Grad Umag, Grad Buzet, Grad Buje, Općina Medulin i Općina Vrsar.

Upit smo poslali i županijskom Upravnom odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb, ali odgovor još nismo dobili. 

Povezane vijesti

• OSAM GODINA LAGAO POSLODAVCU O ADRESI STANOVANJA: Na ime naknade za prijevoz iz pulske firme 36-godišnjak "izvukao" nekoliko desetaka tisuća kuna 
• NE SMIJU U PULSKI JAVNI PRIJEVOZ: Zabranjen ulazak opasnih pasa u autobuse, i kada su na povodcu i s brnjicom
• Udruga roditelja Brački poljupci traži besplatan prijevoz trajektom za djecu s teškoćama u razvoju