Nedavno je obilježena 35. obljetnica osnutka 119. brigade Hrvatske vojske. Obilježavanje je i ove godine popraćeno tradicionalnim polaganjem vijenaca na grobljima i spomen-obilježjima. Tim povodom, ali i povodom osnutka Rovinjske bojne "Fortunali", otvorena je i izložba u rovinjskoj galeriji Kazališta "Antonio Gandusio", koja dokumentaristički prati dane osnutka i prve godine djelovanja brigade.

Brigadir Marijan Mužinić u svom se obraćanju prisjetio ratnog puta 119. brigade i Rovinjske bojne "Fortunali", istaknuvši kako njezini pripadnici danas s punim pravom mogu biti ponosni što su bili dio postrojbe koja je svoje zadaće izvršavala časno, odgovorno i dostojanstveno. Govoreći o ratnim godinama, podsjetio je na zajedništvo, disciplinu i odgovornost, od ustrojavanja i odlaska na bojište pa sve do završnih operacija Domovinskog rata.

Bio je to ujedno odličan povod da brigadir podijeli s nama kronologiju i podsjeti nas kako je sve počelo. S obzirom na vremenski odmak od dugih 35 godina, Mužinić kaže kako fotografije otkrivaju i njihovo starenje, ali prije svega svježe podsjećaju na same početke 1991. godine.

(Snimila Jelena Milović)

- Bila je to najteža ratna godina u Hrvatskoj, kroz koju su se događale ključne stvari. Sve kasnije što se događalo bilo je ipak drugačije, budući da su se u međuvremenu organizirale Hrvatska vojska i država. Sve je onda organizacijski išlo po planu. Ta je godina stvarno bila šok-terapija, prisjeća se Mužinić.

Borbe su se tada vodile na brojnim mjestima u Hrvatskoj - u Slavoniji, Dalmaciji, Lici, Kordunu i Baniji. Bilo je to teško vrijeme, a JNA je još uvijek bila prisutna na brojnim područjima.

- Kad govorimo o Istri i Puli, znamo da je naš najveći grad bio i jedan od najvećih garnizona bivše vojske u Jugoslaviji. Imao je ovdje sva tri vida oružanih snaga: kopnenu vojsku, zrakoplovstvo i mornaricu. Tu je bilo oko deset tisuća vojnika, časnika i dočasnika, a da ne govorimo o brojnom naoružanju i svemu ostalom. To je bila jedna ogromna prijetnja miru na ovom području, ističe on.

Kada je 7. rujna izdana zapovijed za formiranje brigade, Mužinić je bio načelnik stožera i zamjenik zapovjednika brigade, prvom zapovjedniku Branku Bošnjaku. Zajedno su krenuli u formiranje 119. brigade.

(Privatna arhiva)

- Nažalost, on je brzo otišao, u studenome na novu dužnost, na južno dubrovačko bojište, i od tog dana sam ja postao zapovjednik brigade, prisjeća se Mužinić.

Prva vojna postrojba na području Istre

Osnovna zadaća bila je osnivanje brigade koja je pokrivala cijelu Istru; od Umaga do Pule te od Poreča do Labina. Bila je to prva organizirana vojna postrojba na ovom području. Tu je bila i specijalna jedinica BAK, koja nije pripadala Oružanim snagama, već su njezini pripadnici bili u sastavu policije.

Nešto kasnije, u prosincu, formirana je i 154. brigada, a 119. brigada formirala se iz tri grada - Rovinja, Labina i Pule, pri čemu je Pula bila središte brigade. Sjeverni dio Istre činili su Poreč, Umag, Buje, Buzet i Pazin, što je bilo područje 154. brigade. Očuvanje mira na prostoru Istre, posebno grada Pule, bila je osnovna zadaća 119. brigade. Naime, sve oružane snage bivše Jugoslavije bile su koncentrirane na Muzilu.

(Privatna arhiva)

- Prvo je oklopna bojna iz Umaga premještena u Pazin, na Lindar, pa s njega na Muzil. Na sjeveru više nije bilo vojske JNA, već je sve bilo na Muzilu. Bilo je dosta naoružanja, streljiva, u tisućama i tonama, i vrlo napeta situacija, opisuje on.

Malo naoružanja za veliku brigadu

U tim je okolnostima 119. brigada imala još jedan veliki problem - nedostatak naoružanja.

- Mi kao postrojba nismo imali naoružanje za kompletnu postrojbu, već za jednu satniju. To znači za njih 120 do 150, dok je postrojba brojala oko 3.000 ljudi. S tim snagama smo, zajedno sa specijalnom policijom, održavali mir na ovom prostoru, podsjeća Mužinić.

Bilo je pokušaja isceniranja sukoba, koji Hrvatskoj u tom trenutku nikako nisu išli u prilog. Vlada Republike Hrvatske, na čelu s tadašnjim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, potpisala je sporazum s JNA o mirnom odlasku s ovog prostora.

- Nije bilo interesa da ovdje dođe do bilo kakvog sukoba, posebno što su dolazili mnogobrojni izbjeglice i prognanici, a Istra je bila na neki način i logistička baza za opremanje vojske i ostalih resursa, naglašava.

Pregovori i očuvanje mira dok je JNA još bila u gradu

- Bio sam i na pregovorima u trenutku dok je JNA još bila u gradu, prisjeća se Mužinić.

U pregovorima su sudjelovali tadašnji predsjednik Skupštine općine Pula, pokojni Luciano Delbianco, i pokojni Igor Štoković, tada predsjednik Izvršnog vijeća, odnosno Kriznog štaba. Važnu ulogu tada je odigrao i pokojni Atilio Radolović, predstojnik Ureda Sekretarijata za narodnu obranu, kao i Radovan Juričić, tajnik Skupštine općine.

- Sve su to osobe koje su dale nemjerljiv doprinos, ne samo u stvaranju 119. brigade, nego i u očuvanju mira. Puno se razgovora vodilo, a sve u cilju mira, kaže Mužinić.

Nakon napuštanja vojnih objekata od strane JNA, njihovo je preuzimanje proveo Krizni štab Grada Pule, koji ih je potom predavao 119. brigadi na održavanje i čuvanje. Kako su preuzimane pojedine vojarne, brigada je dobivala i zadaću njihova razminiranja, ako su bile minirane.

Posebno ističe Zrakoplovnu bazu Pula, koja je prilikom odlaska vojske 10. studenoga bila minirana, kao i cijeli prostor vojarne i objekata. Tijekom razminiranja dogodio se i tragičan gubitak. Poginula su četiri njihova pripadnika - dvojica pripadnika specijalne policije i dvojica pripadnika 119. brigade.

U to je vrijeme već bila formirana Inženjerijska satnija koja se bavila razminiranjem. Između ostalog, razminirala je i prostor pulskog aerodroma. Nije bila riječ o samoj pisti, već o svemu izvan nje, uključujući zelene površine. Razminiranje je dovršeno do kraja ožujka 1993. godine, međutim, ne bez posljedica za neke od pripadnika koji su u njemu sudjelovali. Bilo je dosta ranjenih, pa i onih teže.

Preuzimanje naoružanja Teritorijalne obrane

Nakon što je 16. prosinca došlo do odlaska JNA iz Pule, 119. brigada pripremala se za preuzimanje naoružanja Teritorijalne obrane. Cjelokupno naoružanje Teritorijalne obrane iz sedam tadašnjih istarskih gradova, odnosno općina, bilo je pohranjeno na Fiželi, na Muzilu, u skladištu.

- I prije negoli je JNA otišla, zajedno s Uredom za obranu Pula i Operativnom zonom Rijeka napravili smo plan preuzimanja tog naoružanja i opreme. Već smo tog jutra, kad su otišli, imali spremnih 40 kamiona, odnosno šlepera, koji su došli iz Buzeta i Umaga pred Muzil kako bi se preuzelo to naoružanje, opisuje on.

Nije sve išlo odmah glatko zbog, kako kaže Mužinić, "nekakvih dvojnih zapovijedi", ali nakon pet dana naoružanje je ipak preuzeto. Radilo se o više od 20 tisuća pušaka, automatskih i poluautomatskih, minobacačima kalibra 82 milimetra, bestrzajnim topovima, streljivu i drugoj opremi.

- Uspjeli smo naoružati kompletnu 119. brigadu, 154. brigadu, Vojnopomorski sektor Sjeverni Jadran, Zrakoplovnu bazu Pula, koja je već tada bila formirana, 155. brigadu koja je bila iz Opatije i Crikvenice, te je višak dan na raspolaganje Ministarstvu obrane RH, nabraja.

Mužinić posebno naglašava kako je kompletno naoružanje Teritorijalne obrane bilo predano, a prije toga čuvano u skladištima.

- Predstavnici Ureda za teritorijalnu obranu mogli su obilaziti skladišta kako bi se uvjerili da je sve tu. JNA je odnijela samo svoje naoružanje koje je imala, dok je ovo naoružanje bilo u vlasništvu Republike Hrvatske i sporazumom je tako dogovoreno.

Od Stona do Slavonije

Krajem 1991. godine prvi zapovjednik brigade Branko Bošnjak javio se Mužiniću s južnog bojišta zbog problema s manjkom ljudstva. Tada je iz sastava 119. brigade formirana postrojba veličine satnije koja je otišla na Ston, na dubrovačko bojište. Ista je ta postrojba vrlo uspješno završila akciju na tom području, o kojoj je general Šimac napisao knjigu u kojoj je posebno zahvalio ovim borcima.

(Privatna arhiva)

Jedan je vod, u sklopu Taktičke grupe 111. riječke brigade, 1992. godine otišao u Slavoniju, na područje Babine Grede. Sve ostalo vezano uz borbeni put 119. brigade događalo se na području Like.

Šest i pol tisuća Istrana prošlo ličkim ratištem

- Sve skupa je na ličkom ratištu kroz našu brigadu prošlo oko 6.500 građana Istre, koji su bili mobilizirani ili se dragovoljno javili, kaže Mužinić.

Neposredno nakon odlaska JNA iz Istre, 119. brigada dobila je zadaću da se priprema za ličko ratište, budući da više nije bilo neposredne opasnosti i ugroze na ovom području.

(Privatna arhiva)

- Tako da smo krajem siječnja 1992. godine otišli na ličko ratište. Nažalost, već u prvom borbenom kontaktu poginuo je naš najmlađi pripadnik brigade, Tomislav Brstić. Bio je ročni vojnik koji je neposredno prije toga završio služenje u JNA. Trebao je biti u Rovinjskoj bojni, jer je iz Rovinja, ali je inzistirao da dođe s prvom bojnom koja je išla na ovo ratište, prepričava Mužinić taj tužni, sudbinski trenutak za mladog čovjeka.

Brigada je na ličkom je ratištu ostala sve do završetka vojne operacije Oluja. Na tom su se području odvijala borbena djelovanja, ali su se također čuvali položaji. Tijekom tog vremena mijenjale su se bojne. Brigada nikada nije bila u cjelini, već jedna bojna i stožerne postrojbe.

Oluja i završetak ratnog puta

Međutim, kompletna brigada mobilizirana je za operaciju Oluja te je bila na jednom od težih pravaca, od Plitvica prema Bihaću, zajedno s 1. gardijskom brigadom, koja je bila udarna snaga na tom prostoru. Time je zaokružen ratni put 119. brigade.

Iako rat nosi gubitke i predstavlja utjelovljenje uništenja, i 119. brigada osjetila je gubitke u svojim redovima - na sreću, njihov broj nije bio velik.

Mužinić ističe kako su veliku ulogu u tome imali zapovjednici koji su vodili brigadu i bojne te satnije i niže postrojbe. Svi su vodili računa o svojim ljudima kako bi bilo što manje stradalih. Na tu su činjenicu ponosni, kao i na činjenicu da je brigada sve svoje zadaće uspješno završila i vratila se bez ikakvih mrlja. Na to, osim njezinih pripadnika, mogu biti ponosni i svi građani Istre, što je prilikom obilježavanja istaknuo i istarski župan Boris Miletić.

Zajedništvo koje je ostalo i nakon rata

Mužinić se prisjetio i odnosa među suborcima koji su zbog lokalne povezanosti bili očekivano dobri.

- Odnosi među suborcima bili su dobri, a kako su svi dolazili iz istog područja, većina ih se i poznavala. Primjerice, pulska bojna bila je s područja Pule, medulinska s područja Medulina. Počev od zapovjednog kadra do vojnika, jedni su o drugima vodili računa, bili zahvalni te se mijenjali kad je kome trebalo, ističe on.

A kontakti su se nastavili i nakon rata.

- Održavamo kontakte, družimo se izvan protokola, a po gradovima imamo udruge koje su aktivne, pa nas je i na nedavnom otvorenju izložbe u Rovinju bilo 80-ak. Na otvorenju su bili i gradonačelnik Rovinja Emil Nimčević, načelnici susjednih općina, ali i bivši gradonačelnici. Lido Sošić, bivši gradonačelnik Rovinja u ratnim godinama, razgovarao je s bivšim pripadnicima brigade, veli Mužinić.

Izražena je i zahvalnost tamošnjem zapovjedniku drugog bataljuna 119. brigade Dragi Puliću, koji je, kako je istaknuto, svoje mladiće vratio žive i zdrave iz Oluje.

- Ponosni su naši ljudi i to nam svima puno znači, poručuje Mužinić koji se osvrnuo i na odaziv Istrana na mobilizaciju.

- Da, najveći odaziv na mobilizaciju bio je u Istri, znamo to. Je li netko dragovoljac ili je mobiliziran, nije važno - važno je sudjelovanje.

Danas su, kaže on, svi oni ratni veterani koji su sudjelovali u Domovinskom ratu i dali svoj doprinos sukladno trenutku, vremenu i okolnostima.

Bez potpore Istre sve bi bilo teže

Za kraj, Mužinić ističe da, izuzev vojne uloge o kojoj se najčešće govori, sve to ne bi tih ratnih godina bilo izvedivo bez potpore lokalne zajednice, politike, gradova i općina - materijalne i moralne. Uključile su se i firme i poduzeća, kao i sami građani.

- Bez te sinergije danas ne bismo s toliko ponosa mogli pričati o prošlosti koja nas sve veže, smatra brigadir.

Ipak, kao i svatko tko poznaje rat u njegovu izravnom obliku, Mužinić na kraju šalje upravo antiratnu poruku.

- Čuvajte mir i jedinstvo, poštujte ljude, jer se svi dijele samo na dobre i loše.

Prošlost, smatra, treba pamtiti, ali pogled ne treba stalno vraćati unatrag.

- Prošlost se treba pamtiti, ali ne treba previše u nju gledati, već se okrenuti sadašnjosti i budućnosti. Treba nam biti važno da ljudi žive dobro, da su stambeno osigurani i zaposleni. To je bitno za mlade ljude, zaključuje Mužinić.

Sedmorica čija imena ostaju dio povijesti brigade

S posebnom zahvalnošću danas se spominjemo svih pripadnika 119. brigade Hrvatske vojske, posebice sedmorice poginulih - vojnika Damira Meaškog i Bajre Draginovića, narednika Slavka Cindrića, časničkih namjesnika Milana Bulešića i Tomislava Brstića, poručnika Nenada Kalčića te bojnika Marijana Vinkovića. U ratnim djelovanjima i drugim aktivnostima brigade ranjeno je 38 pripadnika, dok je tridesetak suboraca oboljelo. Njihova imena ostaju dio povijesti 119. brigade, kao i trajni podsjetnik na one koji su svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu platili najvišom cijenom.

Ljudi koji su vodili brigadu i njezine bojne

Mužinić nije propustio priliku navesti ni zapovjednike koji su tijekom ratnog puta vodili 119. brigadu. Prvi zapovjednik bio je Branko Bošnjak, nakon njega brigadu je preuzeo Marijan Mužinić, a zapovjednici su još bili pukovnik Mauro Ukošič te pokojni Mirko Vuković. Zajedno s Mužinićem, to su sva četiri zapovjednika 119. brigade.

Tu su i zapovjednici bojni. Roberto Fabris bio je zapovjednik 3. satnije koja je prva otišla u Liku, a danas je predsjednik Kluba 119. brigade. U Rovinju je zapovjednik bio pukovnik Drago Pulić, dok je prvi zapovjednik Rovinjske bojne bio Dario Tomišić. U Labinu je zapovjednik bio Darko Martinović, kojem je na toj funkciji prethodio Mauro Ukošič.

Povezane vijesti

• JESTE LI ZNALI? Pojavila se inicijativa da se 16. prosinca proglasi Danom hrvatskih branitelja Istre jer se na današnji dan za Pulu dogodilo nešto izuzetno važno i spasonosno
• REAKCIJE NA PRIJEDLOG DA SE 16. PROSINCA PROGLASI DANOM HRVATSKIH BRANITELJA IZ ISTRE: Srbi su protiv, HDZ i SDP za, Miletić neutralan, a skoro svi ističu velike zasluge jednog političara iz 90-ih. Kajin se prisjetio ratnih zločina koje su činili branitelji iz Istre
• REAKCIJE NA PRIJEDLOG DA SE 16. PROSINCA PROGLASI DANOM HRVATSKIH BRANITELJA IZ ISTRE: Srbi su protiv, HDZ i SDP za, Miletić neutralan, a skoro svi ističu velike zasluge jednog političara iz 90-ih. Kajin se prisjetio ratnih zločina koje su činili branitelji iz Istre