U starogradskoj baroknoj palači Verzi, smještenoj u središnjem graditeljskom korpusu starog Pinguentuma, uz samu župnu crkvu, stolovali su de Vertiis, Verzi, Verci, koparski plemići, feudalci koji su posjedovali i Sveti Ivan Kornetski kod Umaga. Obiteljska palača nalazi se u nekadašnjoj Contradi Scriglio, na trgu uklesanom u živoj stijeni, na škrili. U ovakvom obliku potječe iz 17. stoljeća. Na pročelju je sačuvana ploča s obiteljskim motom i grbom ovalnog štita kojeg u dva dijela dijeli dijagonalna traka. U svakom polju nalaze se po tri polumjeseca.

Budući poduzetnički inkubator

Nagrizena zubom vremena, palača, koja je svojevremeno postala gradsko vlasništvo, obnovljena je i umjesto nekadašnje stambene namjene dobit će funkciju poduzetničkog inkubatora. No njeni prvobitni vlasnici i dalje golicaju pažnju javnosti.

Prema dostupnim arhivskim izvorima koje je istražio Matija Nežić, zaljubljenik u zavičajnu povijesti, obitelj Verzi se u Buzetu prvi puta spominje početkom 16. stoljeća, a potječe iz Kopra gdje još danas postoji obiteljska palača s dvorišnim portalom i grbom. Pretpostavka je da se dio obitelji iz Kopra preselio u Buzet nakon što je u ovom gradu na sjeveru Istre uspostavljeno sjedište ureda Rašporskog kapetana. Činovnici koji su dolazili raditi u ured Rašporskog kapetana, ali i vojnici u službi, često su sa sobom dovodili obitelji i tu se nastanili.

Matija Nežić, s obiteljskim stablom Verzijevih

- Slava Verzijevih seže međutim još dublje u povijest, u vrijeme cara Fridrika III. koji im dodjeljuje titulu grofova lateranske palače Svetog Rimskog Carstva i privilegij postavljanja notara. Sačuvano je nekoliko isprava kojima Verzi imenuju notare, jedna takva je ona kojom Francesco Verzi 10. ožujka 1547. godine ovlašćuje svećenika Jurja Maurića iz Zrenja koji je potom imao pravo obavljati službu javnog notara, napominje Matija Nežić pozivajući se na arhivsku građu.

Francesco Verzi, ujedno prvi poznati član te obitelji u Buzetu, prvi se puta spominje 1514. godine kao nobile capodistriano, avvocato. Iz dokumenata vidljivo je da u Buzetu raspolaže raznim nekretninama, a 1552. godine navodi se kao pokojni. Kao nasljednik javlja se njegov sin Alessandro, no njegovo ime u povijesnim izvorima uglavnom je vezano uz sukobe sa sugrađanima, a koji su znali završiti vrijeđanjem, prijetnjama pa i oružanim sukobom hladnim oružjem. U jednom sukobu na Loparu 1553. godine Alessandro je napao mačem sina kancelara te je zbog toga prognan s teritorija kapetanata.

Isticali se perom i oružjem

No poneka "crna mrlja" poput ove, ipak nije naštetila ugledu obitelji pa tako nešto kasnije, sredinom 17. stoljeća, kanonik Petar Flego, obitelj Verzi svrstava među sedam najuglednijih u Buzetu i to stoga što je uvijek davala ljude koji su se isticali perom i oružjem: "Delle famiglie sono sette le principali, l’una dei signori Verci, la qual sempre ha prodotto uomini insigni in lettere ed in armi." (Petar Flego, 1646.)

Iz obitelji Verzi potječu brojni rašporski službenici, notari, a posebno vojnici. O tome govori moto istaknut ispod grba na njihovoj palači u Buzetu "Od Verzijevih smo, uvijek odani Lavu, za čiju ću vlast i smrt rado podnijeti". Zaista, mnogi članovi su smrtno stradali u raznim bitkama koje je Venecija vodila od Istre do Krete.

U nekim od najranijih sačuvanih zapisa o smotrama Rašporske vojne družine, poput onog iz 1542. godine, čak su dva člana družine prezimena Verzi. Bili su to ser Francesco i Zanetto Verzi. Rašporska vojna družina u to vrijeme sastojala se od 40 konjanika koji se u dokumentima oslovljavaju sa "ser".

Na smotrama 1556. i 1557. godine spominje se ser Giacomo Verzi, no, kaže Matija Nežić, trenutno nije moguće utvrditi u kojem je srodstvu bio s prethodnicima. Giacomovim stopama krenuli su sinovi Rizzardo i Ruggier koji se 1598. godine spominju kao vođe postrojbe od 390 pješaka u Buzetu. Nakon očeve smrti započeli su uzgojem konja za potrebe Rašporske vojne družine, za što im je Senat u Veneciji dodijelio 400 dukata. Rizzardo je poginuo u ratu, pa ga nasljeđuje sin Alessandro. Verzi 1603. godine od Senata dobivaju ponovno 400 dukata za obnovu uzgajališta koje je pretrpjelo znatne štete, nakon pojave bolesti zbog koje je mnogo konja uginulo. Nije poznata točna lokacija uzgajališta, no može se pretpostaviti da se nalazila negdje izvan zidina grada, ili na Fontani. Alessandrova sudbina bila je poput očeve, ubili su ga Uskoci.

Pronosi se slava kapetana Sippiona

Vojna služba postala je dio obiteljske tradicije, često se prenosila s oca na sina, u svakoj generaciji u obiteljskom stablu Verzijevih nailazimo na nekoliko vojnika, kapetana, često poginulih u ratovima i bitkama ili za napada na neke Mletačke posjede. Za vrijeme Uskočkog rata koji se vodio od 1615. do 1618. godine ostali su zapamćeni kapetani Marco, Zuanne i Sippion. Posebno je u ovim krajevima postao poznat i stekao određenu slavu kapetan Sippion koji je vodio obranu sela na području kapetanata. Naredio je skidanje svih slamnatih krovova po selima i okupio ljude unutar kaštela, a sve kako bi spriječio ljudske gubitke u slučaju paleži.

Obiteljski grb i ploča

Rizzardo Verzi ubijen je u bitci za Ferraru koju je Mletačka Republika vodila protiv Pape. U obiteljskom stablu je kao mjesto pogibije navedeno Lago Scuro.

Loza se dalje nastavila sinovima kapetana Sippiona: Rizzardo, Onofrio, Rinaldo i Annibal. Onofrio i Rinaldo su poginuli u ratu s Turcima na Kreti (Khania) 1647. godine. Rizzardo je poginuo u ratu s Turcima u Dalmaciji 1649. godine. Annibal je zamijenio brata Rizzarda u Dalmaciji (Perast, Budva i Kotor). Iz pisma providura Pesara u Kotoru iz 1649. godine doznaje se da je kapetan Annibal pokazao veliku hrabrost u vodstvu obrane Kotorske tvrđave, a isto potvrđuju i kasniji providuri 1652. i 1657. godine gdje se posebno ističe vještina, hrabrost i iskustvo u svim prigodama. Vodstvo obrane Kotora povjereno mu je i 1660. godine. Vojnu tradiciju obitelji nastavljaju i unuci slavnog Sippiona, kapetani Valerio i Alessandro. Primjerice, 1663. godine kapetan konjice i pješadije Valerio Verzi moli ulazak u postrojbu generala Andrea Cornara.

Kraj 17. stoljeća obilježilo je relativno mirno razdoblje pa su tako i vojne karijere mnogih Verzija prešle iz stvarnosti u mit koji je obitelji i dalje osiguravao dobar položaj i ugled u društvu. I funkcija valputa, odnosno kapetana kraških sela, a koju su obnašali mnogi članovi te obitelji s vremenom se svela na ubiranje desetina. Tijekom 18. stoljeća postoje najmanje tri loze Verzijevih, muški članovi obitelji često dobivaju imena po slavnim kapetanima: Sippion/Scipione, Valerio, Marco, Rizzardo, a ženske članice udaju se u druge ugledne obitelji Buzeta i Kopra poput Gravisi, Agapito, Belgramoni… Obiteljska grobnica nalazila se u župnoj crkvi - arca dei signori Verzi.

Pred kraj 18. stoljeća Verzijevi se sve rjeđe spominju u povijesnim izvorima. Zadnja članica te obitelji koja se spominje u Buzetu je Marianna Verzi koja se udala za trgovca Giacoma Lunazzija rodom iz Furlanije. Obiteljska palača je podijeljena u dva djela, jedan dio je nasljeđivanjem pripao obitelji Agapito koja ga prodaje. U spisima fonda Franciskanskog katastra iz 1820. godine više se ne nailazi na obitelj Verzi u Buzetu.

Povezane vijesti

• Za rekonstrukciju javne rasvjete osigurano 2,4 milijuna kuna
• Je li "tona" jednako teška u Sloveniji i u Hrvatskoj?
• BUZET: Poduzetnički inkubator u palači Verzi (konačno) u završnoj fazi