Vremeplov, 11. 7. 1978.
Kakve su bile plaće u Jugoslaviji? Na dan 11. srpnja 1978., ravno prije 43 godine, Glas Istre je objavio da je prosjek plaća u Hrvatskoj bio 5.141 dinar. Ali koliko je to?
Tečaj je u to vrijeme bio otprilike takav da se za jedan američki dolar moglo dobiti oko 18 dinara. Dakle, prosječna plaća u Hrvatskoj bila je 285 dolara. Usporedbe radi, danas je prosječna plaća u Hrvatskoj oko 7.140 kuna, što je oko 1.100 američkih dolara. Na prvu se čini da danas dobivamo znatno više, ali to nije baš tako. Ako se uračuna inflacija, 285 dolara iz 1978. danas bi vrijedilo čak i nešto više nego 1.100 dolara. Otprilike, može se reći da se, barem kada su prosječna plaća i njezin odnos prema dolaru u pitanju - Hrvatska nalazi na istom mjestu gdje i 1978. godine.
Ni u Jugoslaviji plaće nisu bile svima iste. Glas Istre piše da je prosjek u privrednim djelatnostima 4.968 dinara, a u neprivrednim 6.083 dinara. Najviši prosjek imaju plaće isplaćene u financijskim i drugim uslugama, a najniži plaće u ugostiteljstvu i turizmu.
27 vezova
U Puli je taj dan, 11. srpnja 1978., glavna vijest da počinju radovi na izgradnji Marine Veruda, odnosno, kako to Glas Istre tada zove - marini u zaljevu Veruda. "Već ovog tjedna 27 vezova", kočoperi se masni naslov na vrhu pulske kronike. Pa kaže tekst: "Početak gradnje pulske marine za prihvat i zimovanje jahta i drugih turističkih plovila, nije više san koji čeka svoje ostvarenje: u zaljevu Veruda, kraj Pješčane uvale, upravo su krenuli prvi radovi".
U nastavku izvještaja objašnjava se da je "Tehnomontov" OOUR "Brodogradnja" sklopio ugovor s riječkim "Primorjem" za gradnju bijele ceste od Pješčane uvale do marine.
"Ovog tjedna, kaže Bruno Letinić, zadužen za razvoj i investicije u 'Brodogradnji', za prihvat plovila bit će spreman privremeni gat s 27 vezova, dugačak 63 metra", piše Glas Istre.
"U 'Urbisu 72' sada se razrađuje koncepcija cijele marine koja bi se prema sadašnjim predviđanjima gradila u tri faze do 1983. godine, kada bi mogla prihvatiti više od tisuću plovila raznih veličina", dodaje se u tekstu kojeg potpisuje R. R. (Ratko Radošević).
Nadahnuti tekst
Glas Istre je tog dana bio prilično kritičan prema izvedbi čuvenog mjuzikla "Kosa" u Areni.
"Izvedba 'Kose' koja je, sudeći po posjetu publike, privukla znatnu pažnju, nije ostvarila dojmove koji su se mogli očekivati. Riječ je o musicalu na temeljima pop i rock glazbe, koji nije vezan čvrstim libretističkim odrednicama i teatarskim didaskalijama, pa od izvođenja do izvođenja postoje znatne razlike. Ovo što je servirano pulskoj publici ispod je svake razine ozbiljnih rasprava. Komorni sastav izvođača nije mogao pružiti efekte koje ova divovska pozornica očekuje, tijekom čitave izvedbe publiku su iritirali piskovi lošeg ozvučenja, a cjelokupni koncept 'Kose' u ovoj verziji doimao se poput prosječnog scenskog zafrkavanja", piše Daniel Načinović, tadašnji novinar kulture Glasa Istre i poznati književnik i kantautor. Nadahnuti tekst završio je zaključkom: "…ova 'Kosa' je na svom desetogodišnjem putu od Broadwaya da Pule izgubila previše vlasi".
Rovinjska tržnica
Ivo Volčić, tadašnji dopisnik iz Rovinja, piše da potrošači plaćaju ceh neorganiziranosti.
"Tvrdi se da rovinjska tržnica spada među najskuplje u našoj zemlji. Razlozi su tome razni, a jedan je sigurno i taj što proizvođači i 'proizvođači' poljoprivrednih proizvoda ne moraju voditi brigu da li će prodati proizvode koje donesu na tezge, jer njih nikad dosta. Tako potrošači, prepušteni privatnim prodavačima, plaćaju ceh neorganizirane društvene proizvodnje i prometa poljoprivrednih i povrtlarskih proizvoda".
Kao ilustraciju dodaje cijene: luk 10 do 12 dinara, krumpir 9.70 do 10, salata 20 do 30, blitva 10 do 20, radić 30, kupus 7 do 16, mrkva 11 do 20, fažoleti 30, krastavci 20, limun 12.70, kruške 37.30, trešnje 30, a kruna svemu su rajčice, koje je prodavač iz Makedonije davao po 60 dinara.
"Rovinj je pun turista, kupaca je mnogo, a snalažljivi prodavači su zadovoljni", zaključuje Glas Istre.