U prigodi početka nove školske godine prisjetimo se u kakvim je okolnostima otvorena Družbina školska zgrada u Lovrečici. O tome izvješćuje Naša Sloga u utorak, dne 25. prosinca 1912. pod naslovom "Porečki kotar: Iz Lovrečice". Naša Sloga piše: "U nedjelju dne 8. t. mj. imalo se blagosloviti ovdašnju novosagradjenu Družbinu školu. Dan bijaše krasan. Sa svih je strana dolazio naš narod, da prisustvuje blagoslovu hrv. Škole u najzapadnijoj Istri. U 1 sat popodne došlo je i narodno omladinsko društvo iz Kaštela pod vodstvom svog vrijednog učitelja A. Defranceschia. Bilo ih je krasota gledati, kako složno dolaze pjevajući rodoljubne pjesme. Sve su to čili, zdravi mladići voline rada i nauka. Pješke su došli iz Kaštela, koje je mjesto barem 3 sata udaljeno od Lovrečice. Ne žale oni ni truda ni troška, kad se radi za narodnu stvar."

Hrvatska neće popasti zbog zatvaranja škole

"…Dodjoše umorni, založili su komad kruha, ispiše čašu vina i nastavili pjevanjem rodoljubnih pjesama. U čas sakupiše se oko njih množtvo našeg naroda i klicalo im od veselja. Naš je seljak bio upravo uskićen kad je čuo kako se naša pjesma ori Lovrečicom... Ta kako da nebude ushićen, kad ne čuje nikad nego talijansku pjesmu, a u njemu kola još slavenska krv?"

"U 5 sati po podne bijaše u ovdašnjoj crkvi sv. blagoslov. Crkva bijaše dupkom puna našeg naroda. Iza svršenog blagoslova krenula je duga povorka ljudi put Družbine škole. Povorku vodi naša vrijedna omladina iz Kaštela i Lovrečice, a u povorci idu uz omladinu i naši učitelji Deprato iz Lovrečice, Gabrijelić iz Materade i Defranceschi iz Kaštela. Iza omladine ide naš vrijedni župeupravitelj g. I. Gabrijelić, a iza njega pako sila našeg naroda, muško i žensko, stari i mlado. Mirno idjesmo put škole. Na pol puta sretnemo žandara u pratnji dva stražara. Žandar zaustavi g. župnika i pokaže mu dekret od kot. poglavarstva koja mu nalaže da zatvori školu i uzme ključe. On je tako i učinio, zatvorio školu, uzeo ključ i eto sad nam javlja, da nam je uzaludan put do škole. Narod je bio vrlo ogorčen takvim postupkom c. kr. kot. poglavarstva i dao je izraz svom ogorčenju sa nekoliko povika.

Župnik se vratio u crkvu, a cijela je povorka demonstrativno nastavila put k školi. Čim je omladina zapjevala: "Još Hrvatska ni propala...", nasta u narodu neopisivo oduševljenje i veselje. Iza spomenutog dogadjaja sa žandarom, ova je pjesma upravo na svome mjestu.

Neka Talijani zatvaraju naše škole, zbog toga ne će Hrvatska propasti! Uz pjevanje rodoljubnih pjesama dodjošmo do Družbine škole. Pred školom čeka nas naša vrijedna omladina iz Materade. 'Živili Materadčani' zaori stotinu grla. Uzvratiše nam sa 'Živili!'. Bijahu nekako zle volje, žalosni. Dodjošmo bliže, a oni nam počeše pripovijedati, kako su sa hrv. trobojnicom otišli iz Materade put Lovrečice, i da i oni uzveličaju to narodno slavlje prigodom blagoslova Družbine škole. Kad su putem prolazili kroz selo Čepljani, navalili na njih iznenada grupa bijesnih Talijanaša, naših renegata drvljem i kamenjem, a zablistaše im u rukama i noževi. Talijanaši uzeše im zastavu, obesčasliše je i odnesoše odmah u Umag, da tamo pokažu plod svoje kulture. Jednome od Talijanaša se je ipak ponesrećilo, jer je krvlju platio hrvatsku trobojnicu.

Narod se nije obazirao na provokacije

Na te riječi bijasmo svi ogorčeni. Da pokažemo, da smo još na svojem i da se ne bojimo talijanske sile i njihovih razbojničkih napadaja, zapjevasmo svi otkrite glave: 'Lijepu našu...'. Narod se veseli, klikće, nad nama veselo leprša hrv. trobojnica za prvi put u ovim krajevima, a omladina još uvjek pjeva rodoljubne pjesme. Približava se noć, dodje čas rastanka. Bratsku omladinu iz Materade i Kaštela otpratismo komad puta i uz poklik 'živili' rastadosmo se.

Ove se nedjelje nije obavio blagoslov radi već gore spomenutog, ali je ipak narodno veselje dostiglo svoj vrhunac, što nekim Talijanašima ne bijaše po volji i oni počeše provocirati. Na provokacije ovih Talijanaša naš se narod nije obazirao, jer je znao, da provociraju iz nužde, već se mirno razišao. Do u kasnu noć čuo si tu i tamo hrv. pjesmu.

Te su nam nedjelje zatvorili školu i uzeli ključe od škole, ali na svoju najveću sramotu morali su nam iste ključe već u četvrtak dne 12. t. mj. povratit. Doživješe blamažu! Iste smo nedjelje odlučili da ćemo blagosloviti školu prve nedjelje, iza kako nam budu povraćeni ključi od školske zgrade. I zbilja blagoslov škole obavili smo u nedjelju dne 15. t. mj. I ove nas je nedelje pohodila opet naša vrijedna omladina iz Materade sa svojim učiteljem D. Gabrijelićem. Blagoslov škole obavljen je bez ikakvih upadica sa strane Talijanaša. Iza blagoslova zapjevasmo: 'Lijepu našu...' i mirno se razidjosmo. Pred školom bila se sakupila omanja grupa Talijanaša, ali se ne usudiše da provociraju. Kao što je za demonstraciju protiv Cuvaja u Zagrebu vrvio Zagreb žandarima, tako je i ove nedjelje vrvila Lovrečica žandarima i stražarima. Čemu toliko žandara i toliko stražara? Ta nijesmo u Albaniji! Dvojica od njih usudili su se da dodju i pod krov Družbine škole u času, kad se orila: 'Lijepa naša' u školi. Oni su valjda prisustvovali blagoslovu škole kao izaslanici općine Umag?

Upisano šezdeset i pet djece - krasan broj!

Nakon tolikog zatezanja sa strane talijanske općine i kot. poglavarstva, otvorila se napokon i ova škola. Upisano je 65 djece, što je u ovim stranama uz ovakve prilike upravo krasan broj.

Strašno je u ovim stranama! Borba je počela, a bit će krvava, žestoka. Nema jednog od 'puro sangue', a ipak polovicu stanovnika drži se Talijanašima, jer su zaduženi kod Talijana, pa moraju da plešu, kako sviraju njihovi gospodari. Oni su upravo robovi talijanske gospode, koji sve moguće sile upotrebljavaju, samo da ovaj narod zadrže u svojim pandžama. U kući i medjusobno govore svi ovdašnji Talijanaši „slavinski“. Uvjeren sam, da bi mnogi od ovih t. zv. Talijana poslali svoju djecu u „slavinsku“ školu kad im u tom slučaju ne bi Talijani gospodari zavrnuli vratom.

Od vrlo velike i krajnje je potrebe bilo, da u ovim stranama otvori Družba svoju školu, što je ona i učinila, na čemu joj najljepše hvala. Da nije Družba otvorila svoje škole, u 10 godina ne bi se više čula naša „slavinska“ riječ u ovom kraju. A još ima vrlo mnogo takvih mjesta u ovim zapadnim krajevima Istre, gdje sama djeca mole i plaču za slavinsku školu. Talijani je ne daju, a Družba nema toliko sredstava, i na taj su način naša djeca prepuštena odnarodjivanju od strane Talijana. Mnogi istarski Hrvati misle, da je već Istra spašena od talijanskog gospodstva. Varaju se! Tko hoće da se uvjeri da nije tako, nek dodje amo, pa da vidi koliko se još hoće borbe i ljute, užasne borbe, dok budemo mogli reći: Istra je spašena od Talijana!

Tko ima ikoliko narodnog ponosa i ljubavi do našeg naroda, taj nek se smiluje vapaju ove nevine dječice, koja vape i mole za slavinskom školom i kojima je osigurana narodna propast, ne priteče li im Družba odmah u pomoć. Družba bi dala sve što ima, ali što će da dade, kad nema ništa. Odazovimo se vapaju ove nevine dječice, koja nas mole, da ih spasimo od sigurne propasti, pak darujmo, pomozimo Družbu sv. Ćirila i Metoda! Napred za Družbu!

Novosagradjena škola u Malim Vareškima

Dne 19.3. o.g. posvetila se novosagradjena škola u Malim Vareškim. Posvetu je obavio veleč. g. Pavao Čurković, župnik. Nakon tolikih koraka, što ih je ovdašnji narod učinio, došao je dan posvete škole. Naroda se skupilo iz cijele Proštine, iz Kavrana itd. Nakon posvete izrekao je velč. g. P. Čurković prigodni govor, koga je prisutni narod pozorno slušao. Nakon njega govorio je učitelj Karlavaris (novoimenovani na ovoj školi), te je narodu predočio veliku korist, koju će narod crpiti iz škole, samo ako: redovito svoju djecu u školu šalje, i ako učitelja u njegovom teškom radu podupire. Narod je pozorno slušao i bio veseo, jer je ipak postignuo za čim je težio. U ponedjeljak 18.3. bilo je upisivanje te se je upisalo 135 djece, a nada je da će se ih još 20 upisati. Kako se vidi lijepi broj djece, pa da nije bila potrebna škola? Upozorujemo na veliki broj djece c. kr. kot. šk. Vijeća, jer će jednomu učitelju biti teško sa tolikom djecom, pa bi rabila druga učiteljska sila.

Proštinari! Sada kada imadete krasnu, moderno uredjenu školu, okoristite se njome, šaljući djecu redovito u školu. Pustite stare zadjevice i radite na tome da crpite iz obilnog vrela znanja u školi moć, e da koristite svojoj općini. Neka prestanu stare svadje pa moralnu moć, što će te crpiti iz škole, upotrebite na dobru svih strana. Upamtite onu narodnu: Slogom rastu..., i ravnajte se po njoj. (Naša Sloga, br. 12, godina 1912.)

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!