OBNOVA TRADICIJE

Nakon dugog razdoblja prvi čap ovaca u Rovinjskom selu: VEĆ SA 60 OVACA MOŽE SE DOBRO ŽIVJETI

| Autor: Aldo POKRAJAC
Milorad Pokrajac (Aldo POKRAJAC)

Milorad Pokrajac (Aldo POKRAJAC)


Možda će nas ova nova zbivanja osvijestiti da ne možemo živjeti samo od turizma. Svaka čast bazenima, ali ja i danas uz kuću imam perad, uzgajam svinje, imam vinograd, maslinik i kampanju u kojoj sa suprugom Gordanom i sinom Matijom proizvedemo sve što nam treba. Zemlju gnojimo ovčjim gnojem i mogu garantirati da je takva gnojidba, a ne kemikalije, najbolja za zdrave kulture i ekološku hranu, kaže Milorad Pokrajac

Nakon odlaska u penziju Milorad Pokrajac iz Rovinjskog Sela s velikim žarom krenuo je u obnovu višestoljetne tradicije svoje obitelji, pa je oformio stado ovaca. U njegovom čapu je sada 30 istarskih ovaca pramenki, dva ovna i janjad, među kojima će odabrati najbolje za proširenje stada. Nakon mnogo godina ovo je prvo ovčje stado u najvećem istarskom selu, koje već ma 1.500 stanovnika i vjerojatno najviše zapuštenih polja i pašnjaka. Ako sve bude išlo po planu na njegovom imanju će se uz sadašnjih šest pasa, četiri za lov i dva za čuvanje ovaca, kao i nekad, naći par istarskog goveda, kobila i tovar.

- Veliki sam ljubitelj prirode, pa sam od najmlađih dana odlazio s ocem na pašu i u lov. Moji stari su mi prenosili da su se iz generacije u generaciju bavili ovčarstvom. Otac Ivan je imao 110 ovaca i mogu reći da se od prodaje janjadi, sira i skute, koju je pripremala moja majka Katica, moglo dobro živjeti. Prvi smo u Selu kupili novi traktor, motornu kosilicu i sve što je trebalo za rad s ovcama. Moglo bi se i danas, da priroda nije ovako zapuštena. Možda će nas ova nova zbivanja osvijestiti da ne možemo živjeti samo od turizma. Svaka čast bazenima, ali ja i danas uz kuću imam perad, uzgajam svinje, imam vinograd, maslinik i kampanju u kojoj sa suprugom Gordanom i sinom Matijom proizvedemo sve što nam treba. Zemlju gnojimo ovčjim gnojem i mogu garantirati da je takva gnojidba, a ne kemikalije, najbolja za zdrave kulture i ekološku hranu. Po mojim izračunima sa 60 ovaca može prosječno živjeti jedna obitelj, a sa stadom od sto ovaca može se i dobro zaraditi. Budući da je sada dostupna mehanizacije za košnju i skupljanje sijena, a puno je napuštenih njiva, obitelj se usput može baviti i drugim kulturama i biti samodostatna, kaže Milorad Pokrajac.

Istarska pramenka

Prisjećajući se djetinjstva Milorad sa sjetom priča o danima i noćima kada je sa ocem boravio na velikom imanju Jurišova stancija koja je uz desetak hektara pašnjaka imala veliku štalu, sjenik, prostor za stanovanje i u blizini lokvu. Najviše je posla bilo oko košnje i sakupljanja sijena jer se tada sve radilo ručno, a zime su bile oštrije, pa je za ovce valjalo osigurati zimnicu.

- U ono vrijeme nije se znalo za drugu ovcu od domaće istarske pramenke. Ona daje najviše mesa, mlijeka, pa i vune, koju na žalost nitko ne otkupljuje. Evo moj stari ovan izgleda da je ima sto kila, ovce pramenke dostižu 70 kilograma, a i janjci budu veliki. Po mlijeku pramenka je jedna od najboljih vrsti, a uz to s prosječnih 200 litara po grlu, idealno i do 400 litara, među najboljima je za mlijeko, od kojeg se dobiva izvrsni polutvrdi sir i skuta, a sa sirutkom se mogu hraniti svinje. Na žalost, pramenke su počele zamjenjivati uvozne sorte, koje se više gaje radi mesa. Za jedno gospodarstvo koje živi od zemlje najbolja je i najrentabilnija pramenka, veli Pokrajac.

Kaže da je zadovoljan da su se uzgajivači pramenke udružili, da županija i država potiču uzgoj ove vrste pa se po brojnost povećava. Uz to tražena je i drugim krajevima, pa su je počeli uzgajati ovčari u Lici i Dalmatinskoj zagori. Premenki je po karakteristikama slična istarska koza, koju sa gotovo nestala, može se vidjeti samo na županijskom grbu, a othranila je brojne siromašne obitelji. Da je koza i ovaca ne bi nam pašnjaci i šume bili ovako zapušteni da su postali stanište zvijeri, kaže Milorad Pokrajac.

Zvijeri iz šume

Kao iskusan lovac, s gotovo 40 godina staža, kaže da se čagljeva nagledao i da se ovce i koze nikako noću ne smije ostavljati na otvorenom. Po svemu, posebno tragovima i načinu napada na ovce, u Istru je stigao i veliki lutalica vuk, što su mu potvrdili i brojni lovci. Sve je više divljih svinja i jazavaca, a kako se sve više polja napušta biti će ih i više. Naš sugovornik kaže da se od njih teško obraniti, pa mnogi, koji vole polja, zbog toga ih i napuštaju jer ih treba ograđivati.

- Divljih svinja je toliko da se već kreću u krdima. Ne pomažu tu više nikakvi repelenti. Kada naiđu na električnog pastira, koji je nekad pomagao, prva se malo strese, ostale je poguraju i za čas su u polju ili vinogradu. Noću znaju prijeći pedesetak kilometara, pa će ovaj ili onaj, prije ili kasnije doći na red. Ono što ostane pokupit će ptice štetočine, koje su se također preko mjere namnožile. Za pravu zaštitu od divljih svinja oko polja bi trebalo podignutu ogradu od betonske mreže. Jeftinija je varijanta žičana farmerka, ali treba postaviti guste stupove, a uz zemlju i dodatno osiguranu bodljikavu žicu, jer će protivno svinje pokušati proći ispod nje. Za zaštitu od jazavaca uz ogradu na desetak centimetara dubine u zemlju valja položiti još jednu žicu, koja će ga zaustaviti da iskopa podzemnog prolaza. Skupe investicije za zaštitu poljoprivrednih površina mogu podnijeti veliki nasadi loza, maslina i povrća, naravno na mjestima gdje ima vode iz bušotina. Za ova naša viša područja uz svako godišnju sušu nasadi su uz velika ulaganja neisplativi, ali bi stočarstvo bi moglo biti zanimljivo, zaključuje ovu temu Milorad Pokrajac.

Lovci čuvari prirode

Kad je riječ o lovu Milorad kaže da je i to stara tradicija njegove obitelji koja nosi nadimak Jadrni, pa ih je pratio od djetinjstva i položio ispit prije punoljetnosti. Za njega je lov stapanje s prirodom, pa divljač treba hraniti i loviti prema kvotama koje se utvrđuju brojenjem, što sa 122 čeke koje su u rovinjskom lovištu nije težak zadatak. Kaže da je u toliko godina u detalje upoznao svaki kutak Rovinjštine. Zna gdje je svaka lokva, jama, staza i prolaz. Ima tri pasa goniča, istarskog, posavca i jazavčara te bavarskog krvosljednika, specijaliziranog za pronalaženje ranjene divljači, pogotovo divljih svinja.

- Kada sam obnašao dužnost lovnika i lovočuvara kontaktirali smo vlasnike napuštenih njiva i na njima sijali kulture za prehranu i ispašu divljači. Svake smo godine preoravali nove površine, nekad i sa više od deset traktora, sijali žitarice i više vrsta djeteline. Time smo spašavali polja da ne prerastu u šikare i osiguravali hranu za divljač da se ne približava kućama. Uz to uređivali smo hranilišta i pojilišta, postavljali u najgušćim šumama iznad Limskog kanala, a kada bi to radili i oko glavnog staništa divlje svinje močvare Palud divljač se na bi toliko približavala naseljima. Na žalost, nestručnim čišćenjem strojevima upropašteno je desetak od 36 lokava na našem lovnom području, pa smo ih morali sanirati betonom, ali to više nisu prirodna staništa, kaže Milorad Pokrajac.

Obraniti zemljišta

Najstarije u Hrvatskoj i članstvom među najbrojnijim u Istri Lovačko društvo Rovinj ima i veliko lovno područje od osam tisuća hektara, od Limskog kanala sve do granice Grada Rovinja i Općine Bale uz obalu. Pokrajac naglašava da je šumski i poljoprivredni prostor na ovom području bio stalno kultiviran, a u proteklih 40 godine je u potpunosti devastiran. Kaže da samo na Internetu treba pogledati orto foto snimku iz 1968. i sadašnju na Google Mapsu da se vidi kako su nestale obrađivane površine i pašnjaci i u što su se pretvorile šume, da ih više ni stoka ne bi mogla očistiti jer ne može ulaziti u ovako devastirano područje, jedino da se čiste malčerima, što je jako skupo.

- Ovo malo preostalog poljoprivrednog zemljišta, u velikim kompleksima i oko cesta i putova moramo braniti. Treba se ugledati na Slovence, koji su se drugačije organizirali i brane polja i stada stoke. Ako ova ludilo od korona virusa potraje, a kažu da bi se svake zime moglo vraćati, ljudi će biti prisiljeni obrađivati zemlji, pa valja razmišljati o istrebljivanju štetočina do biološkog minimuma. Najveća je štetočina divlja svinja, pa se tako mora i preregistrirati. Uništava sve, od grožđa i voća do žitarica, pašnjaka i travnjaka, rujući u potrazi za korijenjem i crvima. Sjećam se vremena pred 30 godina kada se mogla ustrijeliti samo na Učki, a potom se, kako su se zapuštala polja i šume širila po Istri. Na žalost naših građana na području Grada Rovinja najveća je populacija divljih svinja. Močvara Palud i Limska draga idealna su staništa za njeno razmnožavanje, a ovdje se zadržava i zbog Istarskog ipsilona, koji im je neprelazna barijera, zaključuje Milorad Pokrajac.

Desetkovana sitna stoka

Kao izrazito agrarno naselja Rovinjsko Selo je 1900. na 840 stanovnika imalo 743 ovce. Svako imućnije seosko gospodarstvo imalo je 15 do 60 ovaca. Sredinom prošlog stoljeća, u tijeku odlaska u grad, broj stanovnika je pao na 600, a tih preostalih držali su 177 ovaca. Čap Milorada Pokrajca je prvi nakon niza godina.

Nekada je puno ovaca i koza bilo na stancijama i prigradskim naseljima Rovinja. Sada je sve ostalo na 80 ovaca Vlade i Romana Fola, a još postoji samo jedno stado koza koje drži Igor Štingl.

Narušena prirodna ravnoteža

Pokrajac i drugi lovci dobro znaju da je sada u šumama previše predatora, a koliko god lovci vraćaju uzgojene zečeva i fazane sve ih je manje. Puno je i lisica, koje se spuštaju se do naselja. Sve je više i kuna, koje uništavaju staništa. Nekad ih se lovilo zbog krzna, pa su se zeleni digli na noge.

„Ravnoteža u prirodi je definitivno narušena. Uzgojeni zečevi koje vraćamo u prirodu, a prije toga se adaptiraju na većem prostoru, se nekako i snađu. Fazani iz uzgajališta nemaju taj instinkt, ostaju na čistinama, pa smo mi lovci puno puta vidjeli kako su lak plijen sokola. Zeleni se bune kada se spomene da neku predatorsku divljač treba prorijediti, a nikad nisu bili u prirodi, koja se pretvorila u pustoš. Trebalo bi misliti i na ljude koji će trebati od nečega živjeti“ kaže Milorad Pokrajac.

Tri godine bez lova

Zahvaljujući lovačkim igrama Milorad Pokrajac je tri godine, od 2014. do 2017. bio bez lova. Kao lovočuvar bio je zadužen za uklanjanje divljih svinja koje su ranjene u lovu, ali su uspjele pobjeći, za što posjeduje i bavarskog krvoslijednika. Stoga ga je jedan lovac iz Rovinja pozvao na intervenciju u Varave, predio sjeverno od Rovinja, da bi ustrijelili ranjenu divlju svinju. Pokupili su je, na ozlijeđenom dijelu ju je već napala trulež, pa su je uslikali, prema propisu sazvali komisiju i pokopali u za to predviđeno mjesto.

Za 20-tak dana policija je obojicu na temelju anonimnog pisma optužila za krivolov, o čemu je pisao i Glas Istre. Iako njegov kolega nije imao sa sobom oružje obojici je oduzet lov i oružje. Pokrajac je uz to optužen za protuzakonito posjedovanje oružja i streljiva, a da bi sve bilo uvjerljivije lokacija pronalaska divlje svinje preseljena je u blizinu naselja Mondelako Prekršajni sud u Rovinju ih je kaznio sa sedam tisuća kuna. Pokrajac se žalio na Županijski prekršajni sud, koji ga je, pregledavši sve dokumente i snimke oslobodio odgovornosti. Policija se žalila, ali je Visoki prekršajni sud potvrdio odluku Županijskog i zatražio da mu se pokriju troškovi postupka, vrati zvanja lovnika i lovočuvara.

- Iako se očito radilo o namještaljki, cijela je procedura trajala pune tri godine, da bi mi tek tada bili vraćeni lovna dozvola i oružje. Ne želim da se nešto ovakvo nikome više dogodi, obilježen sam a da nikad nisam napravio nikakav prekršaj u lovu. Tražim da se provedu odluke suda, plate troškovi i vrate stečena zvanja, u protivnom morati ću potražiti sudsku zaštitu“, kaže Milorad Pokrajac.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum