Premda su priče o iskazima ljubavi prema svojim miljenicama, onaj bečkog grofa Matternicha i onaj rimskoga cara Vespazijana, samo predaja, one pričaju zanimljivu priču o Istri - "Poluotoku ljubavi"

U Istri se dvije veličanstvene građevine vezuju uz ljubav dviju zaljubljenih osoba: svjetionik u Savudriji i pulska Arena. Savudrijski svjetionik najstariji je aktivni svjetionik na Jadranu uz kojeg je vezana tužna ljubavna priča. 

Posebno mjesto ima Casanova

Prema predaji, svjetionik Savudrija-Salvore izgradio je 1818. godine grof Klemens Metternich (1773.-1859.), utjecajan austrijski političar i državnik, namijenivši ga lijepoj hrvatskoj plemkinji u koju se zaljubio na jednom balu u Beču. Nažalost, zdanje u kojem su trebali zajedno živjeti nikad nije dočekalo svoje vlasnike. Plemenita Hrvatica umrla je tijekom posljednjih dana dovršavanja svjetionika, a austrijski grof ga više nikada nije posjetio. Prigoda je napomenuti da je bivši američki državni sekretar Henry Kissinger doktorirao (1954.) na politici Metternicha.

Prema drugoj predaji, rimski car Tit Flavije Vespazijan, opijen ljubavlju, dovršio je gradnju velebne Arene u čast svoje zanosne ljubavnice, prelijepe Puljanke, robinje pa liberte, oslobođenice. Vespazijanova miljenica bila je energična i inteligentna žena koja, nakon smrti njegove supruge Domicile, dolazi na dvor i ostaje carevom suputnicom do svoje smrti 75. godine.

Pulska Arena najveći je i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Gradila se istodobno kad i rimski Koloseum.

U štorije o ljubavnim pričama u Istri, posebno mjesto ima Giacomo Casanova, zacijelo najpoznatiji svjetski ljubavnik. Povijesno je utemeljeno da je dvaput bio u Vrsaru. Sve ostalo može biti rekla-kazala. Prvi put je Vrsar posjetio 1743. godine, kada je upoznao sluškinju don Girolama. Najprije se sluškinja, koja je posluživala i brinula se o tada bolesnom Giacomu, opirala njegovom šarmu, međutim teško mu je bilo odoljeti. Njihova se ljubav zbog silnih Casanovinih putovanja po svijetu, nije uspjela održati. Predaju o velikom ljubavniku uključila je Turistička zajednica Vrsara u svoju turističku priču organizacijom festivala ljubavi i erotike "Casanovafest". 

Svećenik, fatalni romantičar

Istra je, treba napomenuti, postala popularna destinacija za vjenčanja velikom broju parova. Nematerijalna baština u vidu mitova, priča i usmenih predaja, ljepota krajolika, učinile su Istru atraktivnom lokacijom za svadbene svečanosti. U sadržajnu turističku ponudu, TZ Istarske županije snažno je uključila Istru kao destinaciju za vjenčanja i medeni mjesec, što je odlično prihvaćeno. Može se reći da nema poznatih faca u nas, a da u Istri nisu rekli „da“. Brojni naši poznati glumci, pjevači, nogometaši i kulturnjaci, kada je došlo vrijeme, odabrali su Istru da bi tu slavili najvažniji ljubavni dan. Evo nekih parova: pjevačica Nina Badrić i Bernard Krasnić, pjevačica Franka Batelić i nogometaš Vedran Čorluka, glumica Helena Minić i redatelj Dalibor Matanić, Ana Ivančević i pjevač Marko Tolj, Ivana Gugić i nogometaš Domagoj Vida, Erika Komel i boksač Stipe Drviš…

Kako, zašto i tko je "kriv" za Valentinovo, koji se jučer slavio gotovo u cijelome svijetu? Povjesničari nisu sigurni od kada i zašto slavimo Valentinovo. Katolička crkva poznaje najmanje tri sveca imena Valentino. Svi su živjeli u isto vrijeme i svi su bili svećenici. Mada se predaja o njima razlikuje, zajedničko je da svi opisuju sv. Valentina kao empatičnog, hrabrog i romantičnog junaka.

Najpopularnija prepada o Valentinovu je ona iz doba cara Klaudija II., koji je naredio svojim vojnicima da se ne smiju ni ženiti ni zaručivati. Držao je da se vojnici, kao oženjeni ili zaručeni muškarci, neće srčano boriti, već će gledati da prežive kako bi ostali sa svojom obitelji. Svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu naredbu i potajno vjenčavao parove koji su željeli. Sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu te 14. veljače 269. godine, večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalija, odrubili mu glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem, a kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalija i smrt sv. Valentina u jedan.

Neki povjesničaru kažu da nastanak Valentinova, zaštitnika zaljubljenih, treba tražiti u Velikoj Britaniji. Britanci su oduvijek na neki način slavili ljubav i to ne potaknuti starorimskim legendama, nego tzv. ptičjim vjenčanjem, koje priroda priprema 14. veljače. Gledajući buđenje prirode, ljubav ptica, izražen kroz cvrkut, običaj se počeo širiti Europom, počele su se slati anonimne čestitke od prešanih visibaba, dijelile su se jabuke, pjevale pjesmice o sv. Valentinu, ali i zaljubljivalo. Zapisano je da je Henry VIII., kralj Engleske i gospodar Irske (1491.-1547.) Valentinovo proglasio službenim praznikom. Poznato je također da je imao sedam žena, a kada mu papa Klement VIII. nije poništio brak, samovoljno se oženio Katarinom Boleyn, odrekao se Katoličke crkve i osnovao svoju, anglikansku crkvu.   

Pod svakim grmom pir

Slične engleskim, takve običaje njeguju i u Zagorju, gdje su roditelji, 14. veljače, nagovarali djevojčice da u grmlju oko kuće traže raspjevane "ptičeke", koji su simbolizirali pronalazak ljubavi i mogućeg partnera.

Jedna pučka izreka u Istri glasi "Sveti Valentin, pod svakim grmom pir". I još jedna prijeteća "Da bi te učepala zala bol, bolest svetega Valentina". Prema pučkoj vremenskoj i meteorološkoj prognozi: Ako je na Valentinovo lijepo vrijeme, bit će lijepa i cijela godina.

Kada smo kod običaja u Istri, u središnjem dijelu žene nisu 14. veljače prele, jer su vjerovale da će ih sv. Valentin zaštititi od svih nevolja, ali se i pobrinuti za sreću u ljubavi.

Kako je ljubav univerzalna emocija, jezik koji razumiju svi i blagdan koji slavi ljubav, vrlo se brzo proširio svijetom, ali i nametnuo niz zajedničkih simbola. Od srca, za koje su stari narodi vjerovali da je mjesto na kojemu stanuju naše emocije, preko crvenih ruža koje su, navodno, bile najdraže cvijeće Venere, rimske božice ljubavi. I grlice su u svim mitologijama i svim regijama, pratile zaljubljene. Jer, ne samo da se grlice 14. veljače žene, one su i jedne od rijetkih ptica koje do kraja života ostaju vjerne jednom partneru s kojim do smrti podižu potomke.

Stari Egipćani su vjerovali da ljubavna vena prolazi kroz četvrti prst na lijevoj ruci i vodi direktno u srce. Zato se vjenčani prsten nosi na lijevoj ruci.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Pulski Ironman 70.3 rasprodan!
• Renzo Arbore večeras u Areni