U KAŠTELIRSKOM OPG-u  

Lucija Venier turiste podučava kuhati žbiriće i fritule: Stranci na bičikletah uglavnom JEDU SAMO VEGETARIJANSKU HRANU

| Autor: Davor ŠIŠOVIĆ

Domaći jedu sve, s njima nema problema, ali kada dođu ovi stranci na bičikletah, ponekad ih više od polovice traži vegetarijansko, kaže nam Lucija. Dodaje da su turisti -biciklisti uglavnom u žurbi, vrijeme pohađanja radionice im je ograničeno jer moraju nastaviti put, pa se sve to učini ča bržje more

        Na daski muka odnosno brašno. Dodaje se tek malo soli i zatim se brašno zalije vrućom vodom i zamijesi u tijesto. Iz grude tijesta se prstima čupkaju mali komadići, dva tri puta uvaljaju među dlanovima i zatim se potezom jednog dlana preko tog komadića tijesta na daski izvalja vretenasti valjuščić, zašiljen na oba kraja. Tako se više manje svugdje u Istri rade pljukanci ili makaruni. U Kašteliru gdje nam je ovu vještinu pokazala gospođa Lucija Venier tako se rade - žbirići. Ista stvar, samo drugi naziv. No, zapela nam je za uho vruća voda pa nam ova vješta domaćica objašnjava da bi se žbirići pri kuhanju raspali ako se umijese sa hladnom vodom.

Skuhati i kušati     

U domaćinstvo Lucije Venier žbiriće dolaze naučiti raditi domaći i strani turisti koji borave u nekim od brojnih kaštelirskih vila ili prolaze ovuda u agencijskim biciklističkim turama. Radionice izrade domaće tjestenine i kolača dio su turističke ponude OPG-a Lucije Venier i njezine obitelji. Goste prima i uči ih kako se kuha po domaću u vrlo lijepo, rustikalno i domaćinski uređenom prostoru koji bi lako mogao proći i kao restoran ili konoba, u najmanju ruku agroturizam. Ali ipak ne. Htjela je gospođa Lucija registrirati agroturizam, no to se pokazalo prekomplicirano i prebirokratizirano za njezino domaćinstvo koje je u prvom redu poljoprivredno.

Na šest hektara kampanje uzgajaju vinovu lozu, masline, lavandu, pšenicu, povrće i hranu za svoje kokoši i kunine, što je samo po sebi dosta posla za Luciju Venier i njezinog supruga Ecija, sina Andreu, kćer Eriku i zeta Aleša. Stoga je registrirala kulinarske radionice kao dopunsku djelatnost svoga OPG-a. Ovdje po najavi možete doći s organiziranom grupom i učiti kako se mijesi domaća pašta i pripremaju domaći kolači, i zatim to što ste u radionici napravili možete zajedno s domaćicom skuhati i kušati.

        Osim popularnih žbirića Lucija Venier svoje goste u radionicama uči kako se pripremaju domaći njoki, posutice, lazanje ili fuži. Kada ih se skuha, preliju se unaprijed pripremljenim šugom od govedine ili pak domaćom šalšom od pomidori i cuketi. Ovu potonju kombinaciju šjora Lucija je morala uvesti u ponudu zbog brojnih vegetarijanaca među svojim dosadašnjim gostima.

- Domaći jedu sve, s njima nema problema, ali kada dođu ovi stranci na bičikletah, ponekad ih više od polovice traži vegetarijansko, kaže nam ona. Dodaje da su turisti-biciklisti uglavnom u žurbi, vrijeme pohađanja radionice im je ograničeno jer moraju nastaviti put, pa se "sve to učini ča bržje more".

        Odlična kuharica

Gosti koji imaju malo više vremena dolaze na radionice izrade domaćih kolača, primjerice fritula, kroštula, ili pak starinskih biškoti koje su ovdje sa svojim tetama dolazila raditi i djeca iz vrtića. A sa svojim kolačima je gospođa Lucija Venier stekla jako dobar glas i slavu širih razmjera. Na zidu prostorije u kojoj se održavaju kulinarske radionice ponosno su izložene plakete za osvojena prva mjesta na smotri domaćih kolača Slatka Istra u Vižinadi, gdje je s fritulama pobijedila 2003., 2004. i 2008. godine, s pincom 2002. godine, s pandešpanjom 2004. godine, s kroštulama 2006. godine, s paštinima 2009. godine i s "istarskim užancama" (kombinacijom raznih domaćih kolača) 2007. godine. Njezini kolači obavezno svake godine uljepšaju blagdan Kuzminje i obilježavanje Svjetskog dana turizma u Kašteliru, hvali našu domaćicu voditeljica Turističke zajednice Kaštelir-Labinci Romina Sinosich, a sa svojim jelima Lucija Venier obavezno sudjeluje i na poznatoj kaštelirskoj Gramperijadi. Na posljednju je donijela gulaš s oslićem i krumpirima, jelo koliko zanimljivo toliko i neobično za ovaj kraj.

        Kao što gosti koji vole slano, bili oni vegetarijanci ili ne, najviše vole raditi žbiriće, tako oni koji dolaze radi slatkog najviše uživaju u fritulama.

- Vole oni pripremati tijesto, kuhati i frigati. U što više posla se angažiraju, to s većim guštom pojedu ono što su napravili, priča nam Lucija Venier, koja u takvim radionicama ponekad biva više učiteljica, a ponekad više samo moderatorica.

Naglasit će Lucija Venier da svu paštu i kolače u turističkim radionicama priprema od njihovog brašna, a pšenicu sa svojih njiva voze na meljavu u Roč.

Lavanda, masline i grožđe

Nas je zanimalo, a tako zanima i goste koji dolaze na radionice, što još imaju Venieri na kampanji i što od toga rade, pa će šjora Lucija rado ispričati kako sa svojih hektar i pol nasada lavande sami proizvode lavandino ulje, jer imaju i vlastiti kotao za destilaciju. Ogromna je to makina, dosta veća od klasičnog lambika za rakiju, ali kako sada nije sezona, slikali smo Ecija Veniera uz glavni dio kotla, onaj u kojem se loži i koji je sada rastavljen od ostalih dijelova tog u biti ne jako kompliciranog sustava. Nešto malo suhih lavandinih cvjetova iskoriste za izradu ukrasnih jastučića, ali većina ide u ulje, koje onda prodaju ili trgovcima koji ih dalje preprodaju na sajmovima, ili proizvođačima kozmetike na bazi lavande. Nusproizvod lavandinog ulja je i lavandin hidrolat. Potražnja je velika može se prodati sve što se proizvede, ali nemaju radne snage za eventualno povećanje nasada.

Osim lavande, tržišni proizvod OPG-a Venier je i maslinovo ulje koje proizvode od sorti rošinjola, istarska bjelica, leccino i pendolino, ali samo u dvije etikete. Jedna je čista istarska bjelica za one koji vole pikantnije ulje, a drugo je miješano. Što se vinograda tiče, nešto malo vina proizvode za svoje potrebe, a većinu grožđa prodaju. Uzgajaju najviše malvaziju i cabernet sauvignon, nešto malo terana i borgonje, ali su u vinogradima ostali sačuvani i sporadični trsovi starinskih sorti grožđa kao što su od crnih pagadebit i tintor, a od bijelih sultanina, turski muškat i trebijan. Grožđe im kupuju drugi proizvođači vina, a jedna je berba otišla čak i na otok Brač.

Targe za kosir

Od voća sa svoga imanja Lucija Venier priprema i domaće marmelade, a uz uobičajene marmelade od krušaka, bresaka i trešanja zatječemo i jedno neobičnu - od zelenih pomidori! Mnogo se zanimljivih stvari može čuti i naučiti u razgovoru s Lucijom Venier, i o poljoprivredi, i o kulinarstvu, i o nasljeđu i običajima kaštelirskog kraja. Ispričat će vam ona i kako priprema rječnik kaštelirskog nazivlja za pojmove iz kućanstva i gospodarstva. Dok smo razgovarali o tome priupitao sam ovu svestranu domaćicu za jednu kaštelirsku posebnost o kojoj sam čuo još prije tridesetak godina, ali je nikad nisam vidio: Kaštelirci, naime kada idu u poslove za koje im treba kosir, primjerice rezidbu loza ili slično, ne nose ovu alatku na gancu, metalnoj kuki koja odzada stoji na remenu oko hlača, već kosir umeću u nekakvu drvenu futrolu koja se nosi sprijeda, na prsima ili na kuku s prednje strane. Ta se drvena futrola zvala targa, zapamtio sam iz mojih terenskih reportaža otprije tri desetljeća, a na spomen ove kaštelirske etnografske zanimljivosti Ecio Venier skoknuo je do konobe i donio dvije takve targe. Eto, još postoje i još se čuvaju, iako se vjerojatno koriste malo manje, no taj je pronalazak lijepo zaokružio priču o zanimljivom susretu s baštinom na OPG-u Lucije i Ecija Veniera u Kašteliru.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of