IMA IH OD POREČA DO PULE
LJIGAVCI Bezopasni za ljude, ali oduzimaju hranu ribama. SLUZAVIH REBRAŠA BIT ĆE NAJVIŠE POČETKOM RUJNA
Premda su neugodni za plivače, nisu opasni (Srećko NIKETIĆ/CROPIX)
Trenutno se radi o malim jedinkama između dva do tri centimetra dužine što označava da su u fazi rasta i razmnožavanja. Značajan je njihov negativan utjecaj na ekosustav, jer rebraši troše ogromne količine zooplanktona, pa primjerice oduzimaju hranu inćunima koji sele prema Dalmaciji
U doba koronavirusa turistička privreda je suočena s daleko složenijim problemima nego što je monitoring kvalitete mora duž obale. No, priroda slijedi svoj tok pa su se i ove godine pojavili rebraši vrste Mneiopsis Leidyi. Koncentracija rebraša je najveća na zapadnoj obali poluotoka od Rovinja do Poreča, ali populacija raste i u pulskom akvatoriju.
Biolog dr. Paolo Paliaga, docent na Odjelu za prirodne i zdravstvene studije pulskog Sveučilišta Juraj Dobrila raspolaže s podacima o pojavnosti rebraša iz prošlog tjedna i objašnjava da se trenutno radi o malim jedinkama između dva do tri centimetra dužine što označava da su u fazi rasta i razmnožavanja. Najveća ekspanzija i brojnost očekuje se početkom rujna.
- U tom mjesecu rebraši pokrivaju površinu od same obale pa sve do otvorenog mora, otprilike do 25 nautičkih milja daljine. Sigurno je da ih ima i na talijanskoj strani, veli nam Paliaga.
Rebraši su za kupače bezopasni, nemaju nikakav negativan utjecaj, no nije ugodno kad plivajući uletiš u gusto jato, čini ti se kao da se kupaš u kadi napunjenoj želatinom. Paliaga se osvrće na negativan, značajan utjecaj na ekosustav, jer rebraši su jaki kompetitori u složenom hranidbenom lancu. Troše ogromne količine zooplanktona, pa primjerice oduzimaju hranu inćunima koji sele na jug prema Dalmaciji. Rebraši utječu i na morske bakterije, cijanobakterije, flagelate koji su temelj hranidbene mreže jadranskog ekosustava. Kad bi se slikovito izražavali rekli bi jednostavno da im rebraši kradu marendu pa inćuni sele južnije tamo gdje ih nema.
Kao što je poznato rebraši su se prvi puta pojavili u sjevernom Jadranu 2016. godine.
- Valjda je došlo do ispuštanja balastnih voda iz tankera koji plove od Crnog mora do luka u Kopru, Trstu i Veneciji. Osamdesetih godina prošlog stoljeća Crno je more bilo preplavljeno rebrašima iste vrste kao ovi koji su se pojavili kod nas. Situacija je totalno izmakla kontroli, Crno more je bilo pokrivenom masom rebraša koja se mogla uspoređivati s masom ukupnog svjetskog ulova ribe u jednoj godini. To su milijuni tona sluzavih rebraša. Stanje na tom moru se stabiliziralo kada je unesena druga vrsta rebraša predatora Beroe Ovata koji se hrani prvima. Ne zna se da li je ta vrsta namjerno unesena ili se pojava dogodila slučajno, veli nam Paliaga.
Prošla je godina bila obilježena značajnom eksplozijom populacije, a Paliaga dodaje da u izuzetno plodnim godinama na sjevernom Jadranu rebraši dostižu masu težine ukupno izlovljene ribe na hrvatskom moru u jednoj godini. Dakako povećanje populacije rebraša posljedica je onečišćenja sjevernog Jadrana, naročito zapadnog dijela duž talijanske obale. Čim zalaze u vode južnije od Pule prestaju hranidbeni uvjeti, rebrašima se ukazuje pustinja i zato ih južnije jednostavno nema. Dakle, treba čekati rujan da bi se utvrdila ovogodišnja situacija. Priroda slijedi svoje tokove, podložna je cikličnim kretanjima, teško je utvrditi koji su fenomeni uvjetovani antropskim utjecajem. Činjenica je da je sjeverni Jadran prekomjerno iskorišten, valjda su zato neke vrste doslovno nestale, poput recimo špara ili sipa koji su nekada punili mreže ribara.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
