sjećanja

LIJEPI STARI VAZMENI OBIČAJI U SREDIŠNJOJ ISTRI Ćaća bi reka, ki ne poje spraznit svoju vriću neće jutri južinat

Prije svečanog objeda čestitali su si Uskrs, prekrižili, pomolili "Oče naš", "Zdravo Marija" i "Slava ocu" u zahvalu Bogu za hranu koju mogu zdravi blagovat, tada bi se pomolili za svoje pokojne, a zatim za sve koji nemaju ono što imaju oni sami

| Autor: Anđelo DAGOSTIN
Gracijela Damijanić

Gracijela Damijanić


"Vazan počinje kad je sveti Josip. Na ta dan (19. ožujka op.), ili koji pole, ona jaja ča su kokoše znesle je naša nona ponesla u veli maštel kadi je bila šenica. I vajk bi bila rekla: "Na livi kraj su jaja za Vazan, a na desni su ona drobna ku ki dupera (posluži se op.) za šparuge", kazala nam je gostoljubiva gospođa Gracijela Damijanić iz sela Pucići kraj Žminja koja nas je u svom domu primila na Veliki četvrtak.

Njeno sjećanje o poslijeratnim vazmenim običajima u Istri i danas je vrlo bistro, a opisi prilika sretnog djetinjstva živopisni, uz jaku prisutnost emocija. Negdje smo u vremenu oko 1963. godine kada je najmlađe dijete, 10-godišnja Gracijela živjela u deveteročlanoj obitelji u Krajcarovom Brigu ponad Drage - "nono i nona, ćaća i mama, i pet dice". 

Blagoslov ulika i procesija

Odmah na početku nam napominje da "čuda više govori supetarski nego žminjski", jer je u Svetom Petru u Šumi pohađala školu, te nam sugerira da bi bilo najbolje da prevedemo njene riječi "na hrvatski", odnosno na književni jezik. Neskloni da bogato čakavsko narječje (u ovom slučaju mješavinu supetarskog ikavskog i žminjskog ekavskog dijalekta) kvarimo prijevodom uvjeravamo je da će većina čitatelja razumjeti, a stavit ćemo u zagradu i književne izraze.

- Kadi god je bilo kakovo lipo jaje, malo deblje, ja bin si na njega s lapešom (olovkom op.) bila nacrtala tratinčicu ili ljubičicu. Moja sestra si je delala križiće, druga sestra dva kolca, neki bi stavi ranćine (naušnice), a ćaća senja (označi op.) dve crtice kako da su šine, jer je dela na železnici u Kanfanaru, opisuje nam početne pripreme za najveći kršćanski blagdan kada su si na simpatičan način članovi obitelji "rezervirali" svoja jaja. I to po tri po članu, jedno za Uskrs, drugo za Uskrsni ponedjeljak i treće za Mali Uskrs.

gg

Tjedan dana prije Uskrsa uvijek je Uličnica (Cvjetnica) i tada bi odlazili ka žminjskoj crkvi sv. Bartola na blagoslov ulike, nakon čega bi uslijedila procesija prema župnoj crkvi gdje se održavala misa. "Moj ćaća bi reka, od ponediljka muški čistiju štalu, dvor, kokošare, konobe i kortu, a žienske koltrine, kušine, kantride, sve ča je ki ima je tribalo očistit, pomest, ubrisat, uglavnom za Vazan da bude čisto. Mama bi za Vazan stavila bieli ubrus (stolnjak op.) i ona ga je vajk šparala samo za Vazan i Božić".

Ključnom blagdanu prethodi trodnevni ciklus u kojem je prvi Veliki četvrtak kada bi se ujutro s krava i ovaca skidala zvona. Ni u crkvi se nije zvonilo, već bi se koristila vrlo glasna škrgetalnica. Na Veliki četvrtak se također još uvijek dopuštao rad na zemlji, međutim, ne i na Veliki petak. "Na dan Isusove muke, na Veliki petak, se ne smi zemju ni badat, ni kopat, ni badiljat, ni sadit, čak se ne smi ni luk poć zgulit za subotu", upozorava Gracijela. 

Sva je hrana bila blagoslovna

- Na Veliki petak naše noni bi bile umisile slatki kruh, tako smo mi zvali ono ča danas reču pinca. To su bile štruce na velikon plehu koji bi se stavi u špahoru na drivo. Po šest štruc kruha. Od Vazma do Malega Vazma se jilo, ali to pomalo, svaki jenu feticu, ni to bilo ki koliko će, kaže nam domaćica koju pitamo recept za slatki kruh. Odlazi sa stola, i brzo se vraća s receptom kojeg smo izdvojili u posebnom okviru.

Na Veliki petak su također išli u crkvu na blagoslov djece, a nakon toga kući na večeru - na šočivo. "Šočivo bi bilo maneštra s kumpiri, pažulon i kurumuson (slanutak). Pole bi nona skuhala broskve i zelje, mama pasutice, a ćaća bi donesa srdele iz Rovinja. Svi smo bili za stolon, a nono i nona s kraja, jer oni su bili gospodari. Ni bilo ni kantrid vajka, nego smo imali škanjiće". Gracijela nam otkriva da joj je čaroban trenutak bio kad bi nona užgala pregršt raznobojnih svijeća "dok smo uživali hranu, vajka mirno i tiho, i kad smo finili nona bi bila sve to pogasila. Mi smo znali zač. Da nam Bog blagoslovi Uskrs i da nas je vajk na kupu devet".

gg

Za Veliku subotu su okrenuli vratom najdebljoj kokoši. To je bio Gracijelin zadatak. Kokoš bi završila na pola, pola za Vazan, pola za Mali Vazan. U subotu je bila obavezna ispovijed. "Ćaća bi reka, ki ne poje spraznit svoju vriću neće jutri južinat." Idući dan nakon pranja odjenuli bi najljepše odijelo koje su imali i uputili se k maši. Sva se uskrsna hrana bez iznimke blagoslovila, uključujući i sol.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini