Otkuda početi vizitu glavnom gradu Istre? To smo pitanje postavili dugogodišnjoj turističkoj vodičkinji Mirjani Monas iz Pazina koja se ovim poslom bavi već 14 godina. S obzirom na to da je Pazin mali grad, "ali povijesno velik", smatra da nije daleko započeti obilazak s austrougarske željezničke postaje, sagrađene 1876. godine, gdje se gostu namjerniku može ispričati kako je ondje došlo do atentata na ljubavnicu Franje Josipa koja ga je namjeravala posjetiti na Brijunima.

Pazinka u Prvoj ligi

Ako se radi o više turističkih autobusa, onda se može započeti i nešto bliže centru, malo zapadnije, na autobusnom kolodvoru, gdje se gostima može pokazati gdje se nalazila upravna zgrada Purisa, po čemu je Pazin poznat širom bivše države (pazinski purani!), a tu je bila i prva postaja za međugradska vozila početkom 20. stoljeća. Malo niže je moderna zgrada poznate Pazinske gimnazije, sljednice prve hrvatske gimnazije u Istri, utemeljene 1899. godine.

- Turiste danas ne zanimaju samo podaci o povijesti, puna im je glava toga, ono osnovno ionako prije nego dođu pročitaju preko interneta, ostalo im je višak. Ono što će ih zaintrigirati je priča, anegdota o događajima i stanovnicima ovog grada, kaže nam vodičkinja Monas.

Često turistima govori i o istarskim običajima, primjerice, kako joj je djed na selu kao najstarijoj unuci znao dati da pije supu iz bukalete. Kada ima priliku, organizira i da kušaju supu. Mnogi potom požele kupiti bukaletu kao suvenir iz Istre. Za kraj im pripremi recept za supu. To je doživljajni turizam kakav, smatra Monas, treba njegovati. No, vratimo se na turu gradom.

Ispod kolodvora prostire se široka avenija, šetalište, na kojem je zabranjen promet zbog obližnjih škola. Tu je dug pravocrtni dvostruki drvored, posađen 1908., a s boka Park narodnog ustanka u kojem je nekoć davno, malo tko to zna, bila crkvica sv. Petronile. Danas nema ni temelja. S druge strane nalazi se Gradski stadion koji je zajedno s ostalim sportskim terenima nakon Drugog svjetskog rata vlastoručno osmislio Egidio Marion. Na njemu je u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi početkom 90-ih igrala Pazinka, što također neke namjernike, ljubitelje sporta, asocira na Pazin. Neki stariji će to povezati s tvrtkom Pazinkom koja je u najbolje dane zapošljavala 2.000 radnika. Zašto je propala?, zanimat će mnoge došljake. Tu će domaćin, već prema vlastitom nahođenju, dati (ne)zadovoljavajući odgovor.

Ide se dalje Šetalištem Pazinske gimnazije. Preko puta je nekadašnja plinara zaslužna za osvjetljavanje grada prije uvođenja struje, negdje oko 1931. godine. U daljini vidi se najmarkantnija pazinska zgrada, nekadašnje sjemenište, a danas također poznat Pazinski kolegij - klasična gimnazija. Tu je Spomen dom slobode i sjedinjenja sagrađen mnogo kasnije, 1981. godine, kao spomen na Pazinske odluke po kojima je najzapadnija hrvatska regija sjedinjena s domovinom. Ovo posebno zanima turiste iz Hrvatske, kaže Monas, koja naglašava da se interpretacijski sadržaj uvijek mora prilagoditi.

Groblje na katovima

U nastavku je zgrada banke sagrađena u tipičnom liktorskom stilu kako se gradilo u vrijeme fašizma. Krećemo se dalje prema današnjem središtu grada.

- Ovdje je radnju imao čovjek koji je ikona Pazina, naš brico, Điđeto Monas, ali nismo u rodu. Zašto je on poznat? Jer je imao milijun priča. Bio je Talijan i nikad nije govorio hrvatski kako treba i kad smo čitali njegove poruke na vratima, plakali smo od smijeha. "Zatvoreno radi mali kašalj". Ili: "Vraćam se odmah", a bio je na Braču na godišnjem odmoru, kod kćeri, dva tjedna, zabavlja nas ovom pričom vodičkinja Mirjana.

Na mjestu nekadašnje brijačnice danas je kafić, ali nosi uspomenu na bivšeg vlasnika - zove se Barbiere. Preko puta je nedavno renoviran Park istarskih velikana s bistama zaslužnih građana za povijest Pazina i Istre. Ondje se nalazi i spomenik NOB-u iz 1951., rani rad slavnog kipara Dušana Džamonje. U drugom dijelu parka nekad se nalazila u Drugom svjetskom ratu bombardirana talijanska gimnazija. Nedavno je ispod zemlje pronađena misteriozna prostorija za koju se nepretenciozno pretpostavlja da je bila septička jama te ustanove.

Na Trgu slobode, prostranom glavnom trgu, do 1980. bio je autobusni kolodvor. Neviđena gužva je tada tu vladala, ali i danas je ovdje živo, barem tijekom radnog vremena.

Stižemo do Narodnog doma koji je početkom 20. stoljeća imao mnoštvo društvenih sadržaja, čitaonicu, a u stražnjem dijelu boćalište. Nasuprot njemu, hrvatskom centru, konfrontirano, stajalo je u prvoj polovici 20. stoljeća talijansko kazalište, srušeno u

bombardiranju Pazina 1943. I ono je nekoć imalo boćalište na mjestu gdje je danas Boćarski centar "Aleksandar Anzur". Mnogi turisti ne znaju što je boćanje, taj strogo mediteranski sport, ali Pazin je dvaput bio domaćin Europskog prvenstva u boćanju, prvi put 1989., a drugi put 2012. godine.

U nastavku današnje Muntriljske ulice nalazi se župna crkva sv. Nikole i jedan od najvećih istarskih zvonika, visok 45 metara, a sagrađen 1705. godine. No, ono po čemu je Pazin vrlo specifičan je gradsko groblje na katovima. Ima ih četiri, a još uvijek se prema

starim grobovima može vidjeti da je nekoć vladala staleška razdioba i nakon smrti. Na višim katovima "bogatuni", a najnižima "sirotinja".

Prvi hotel De Piera

Spuštamo se dalje prema starom dijelu grada. Na Starom trgu se i danas (sada stambena) nalazi zgrada prvog pazinskog hotela De Piera (kasnije preseljen u Tinjan). Na trgu ispod nekadašnjeg Đačkog doma (u prvo vrijeme, talijanske "inat" gimnazije), ispod volti nalazila se nekoć gradska tržnica. Po starim kamenim stubama stiže se do, s lijeve strane, franjevačkog samostana iz 1481. godine, a s desne do nekadašnje Hrvatske gimnazije, danas Državnog arhiva u Pazinu. To je već predjel koji se zove Buraj.

Nizbrdo se nalazi srednjovjekovni Kaštel, koji se spominje još 983. godine. Njega je kao kulisu svoga romana "Mathias Sandorf" iskoristio slavni francuski pisac Jules Verne.

Ispod Kaštela se otvara ambis Pazinske jame za koju neki govore da je inspirirala Dantea za njegovo remek-djelo, za opis pakla u "Božanstvenoj komediji", a tu je i legenda o nastanku ovog prirodnog fenomena s banom Dragonjom.

- Gosti se čude našoj specifičnoj klimi, kontinentalnoj usred mediteranske Istre, pa im ispričam da je naš poznati meteorolog Milan Sijerković upravo zbog proučavanja toga fenomena boravio u Pazinu i napisao knjigu "Pazin, između jutarnje mrzline i podnevne vrućine", kaže Mirjana koja svim gostima preporuči da trebaju vidjeti kako se pravi i kušati autohtonu slasticu - Pazinski cukerančić (i za to im da recept), ali i Pašaretu (e, za to se ne može dobiti recept), bezalkoholno piće koje od 1924. na Starom Pazinu proizvodi obitelj Ferenčić.

Nedavno ju je kušao i zanimao se za nju hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Kruži štorija da se svojedobno Coca-Cola zanimala za recepturu, ali je dobila "košaricu".

Vodičkinja Monas zna upoznati goste i s kultnim pazinskim gostionicama poput Bombonjere, Bunkera i ostalih.

- Želim približiti gostima bilo Pazina, kaže ova ponosna Pazinka koja zna turistima ispričati mnogo detalja o ljudima koji su ovdje živjeli ili još uvijek žive. Na Starom trgu tako se zaustave kod starog urara Franje Paladina, poznatog po gromoglasnom pjevanju, posebno talijanskih kancona. "To je naš pazinski slavuj. Ako imate uru staru 200 godina, jedino vam je on može popraviti", kaže te dodaje da gosti uvijek vole imati doticaj s domaćim ljudima.

Kaštel i Rockastel

Ne zaboravimo ni dva muzeja u Kaštelu, Muzej grada Pazina i Etnografski muzej Istre. U prizemlju srednjovjekovne utvrde nalazi se novi zanimljiv ugostiteljski objekt posvećen (pazinskom) rocku - Rockastel. U Pazinskoj jami turisti mogu isprobati speleoavanturu, a iznad nje provozati se na zip-lineu. Ne treba zaboraviti ni Pazinčicu koja protječe kraj Pazina i na kojoj je pomalo zapuštena Staza mlinova. Nedaleko ima i mjesta za kupanje ljeti, a najpopularniji je Zarečki krov.

Povezane vijesti

• U Istru ušlo više od 40.000 gostiju
• Gradu Pazinu 128 tisuća eura za I_Archeo.S. projekt
• Japanski turisti u Pazinu. Saznajemo što ih je privuklo