Iste godine kad se radilo na ukinuću pićanske biskupije, zvonik crkve-katedrale Uznesenja Marijina bio je ruševan nakon što je u njega udario grom pa su se zvona morala spustiti sa zvonika. Zvonik je potpuno srušen i mnogi su se nadali da će se uskoro početi zidati novi: zidao se 74 godine, a zvona na zvoniku postavljena su 89 godina nakon što su skinuta

Na blagdan Spasova, Isusova Uznesenja u nebo, 6. svibnja 1875. godine, svečano je blagoslovljena pićanska nebeska vertikala - zvonik. Naša Sloga te je godine objavila podlistak o dugotrajnoj gradnji pićanskog zvonika, koji je visinom od 48 metara treći u Istri, nakon vodnjanskog (63 m) i rovinjskog (59 m). Zvonik je iz prostornih razloga postavljen asimetrično i 20-ak je metara udaljen od crkve-katedrale Uznesenja Marijina. Zanimljivo je da se zvonik zidao 74 godine, a zvona na tom novom zvoniku postavljena su tek nakon 89 godina.

Pićanska biskupija je vjerojatno ustanovljena u kasnoj antici. Posljednji biskup, Tršćanin Aldrago Antonio de Piccardi, dužnosti je razriješen 1784. godine (1785. imenovan je senjsko-modruškim biskupom). Biskupija je bila bez biskupa deset godina, njome je upravljao namjesnik, kada ju je ukinuo papa Papa Pio VI. 1788. godine.

Iste godine kad se radilo na ukinuću biskupije, pićanski zvonik crkve-katedrale Uznesenja Marijina, bio je ruševan nakon što je u njega udario grom pa su se zvona morala spustiti sa zvonika. Potpuno je srušen i mnogi su se nadali da će se uskoro početi zidati novi. Pazinska grofovija i okružno načelništvo podržali su gradnju, a zemaljska vlada u Ljubljani dala je 1471 for. Naša Sloga piše: „Licitacija za to djelo raspisana je 10. lipnja 1879. godine. Nitko se nije javio pa su se sami Pićanci prihvatili posla. O tome su obavijestili 6. ožujka 1786. godine zemaljsku vladu, a radove su počeli pod nadzorom crkvene uprave“.

Kada je ponestalo novaca, Pićanci su se opet obratili namjesništvu u Ljubljani s molbom da potpomogne dovršiti posao. „Umjesto inženjera u Pićan je došao komisar imenom g. Kopainek. Detaljno je pogledao radove, pogledao troškovnik i odobrio troškove u iznosu od 4000 for. Istodobno je naredio da se radovi ne smiju nastaviti“, izvješćuje Naša Sloga.

Iduće godine, 8. listopada 1795. godine, ljubljanski inženjer g. Prager izračunao je da za dovršenje zvonika treba iznos od 5.928 for. i 43 nvč. Građevno ravnateljstvo u Ljubljani smanjilo je (stegnulo, kako piše Sloga) iznos na 2.737 for. i 5 nvč. „Za tu svotu nehtjede nitko djelo na se uzeti“.

Za gradnju zvonika prosilo se i molilo na sve strane, ali uzalud. Sve dok u Pićan nije 1806. godine došao inž. iz Postojne, g. Nord, koji je ogledavao državne zgrade. On je rekao da treba popraviti crkvu, sagraditi plovansku kuću i dogotoviti zvonik.

Ondašnji dekan dr. Petar Aničić (1752.-1807.), doktor svete teologije, kanonik i konzultor posljednjeg pićanskog biskupa, obratio se grofu u Pazinu, „neka se izvoli postarati da se kako tako zvonik barem do visine od 16 sniežnjaka uziđe. Sliedeće godine posla zemaljsko Namjesništvo Ljubljansko inženjera iz Trsta Ferrarija i to zato da napravi i predloži novi proračun za troškove rečenoga djela. A jer je idućih mjeseci počeo francuski rat ostade sve kao što je bilo prije“.

(Sežanj je hvat, prastara domaća jedinica duljine, definiran u vrijeme Austro-Ugarske kao bečki hvat u iznosu 1,896 m, odnosno m = 0,527 hvati; iz hvata su izvedene manje jedinice duljine: stopa, palac, crta).

Povezane vijesti

• Očekuje se sporna naplata komunalne naknade od Rockwoola
• Pićonski feroli i feralići
• Gradnja pićanskog zvonika trajala više od sedamdeset godina