TRADICIJA OTETA ZABORAVU
Josip Šćulac posljednji je živući gunjac iz originalnog postava Gunjci iz Šćulci. BEZ MUZIKE NIJE PROŠAO NI NJEGOV 90. ROĐENDAN
"Još pokojni nono Žamarić me vadio kako od trukinja delati muziku", prisjetio se Josip. Od malih nogu pokazivao je interes za tradicijsku glazbu. Roditelje je nagovarao da mu kupe violinu. Kada mu to nije uspjelo, odlučio je napraviti svoju improviziranu, a potom i jedan improvizirani bajs. Mama mu se ipak smilovala i kupila rabljenu violinu u Puli…
(snimila Gordana Čalić Šverko)
"Se spametim lepo, stari ljudi su voljeli plesati mazurku. Mi smo im je rado svirali. Kako so se štimali. Niso znali plesati drugo, ma mazurku su znali skakati", prisjetio se jedan od svojevremeno najpoznatijih, najomiljenijih i najsvestranijih svirača istarske tradicijske glazbe, Josip Šćulac iz Šćulci, sela na obroncima akumulacijskog jezera Butoniga, koji je upravo navršio 90 godina. Na svom rođendanskom slavlju u krugu obitelj zasvirao je usnu harmoniku, urginet.
Josip je posljednji živući gunjac iz originalne postave nadaleko poznatih Gunjci iz Šćulci koji su na svoj glazbeni pohod krenuli davne 1945. godine prvim nastupom u Negnaru. Polkama, valcerima i mazurkama uveseljavali su na nastupima diljem Istre i Kvarnera, glumili u filmu "Suton", nastupili s Eliom Piskom u pulskoj Areni na koncertu "Elio i sto trieština" pa čak surađivali s riječkom grupom Let 3. Uz njega u tom su prvotnom sastavu bili danas pokojni Anton Šćulac i Anton Paladin.
Josip Šćulac, Bepo, obiteljskog nadimka Mile, rođen je na sv. Josipa 19. ožujka 1932. godine u Šćulcima, kao sin jedinac.
- Još pokojni nono Žamarić me vadio kako od trukinja delati muziku, prisjeća se Josip. Improvizirani glazbeni instrument u Šćulcima su izrađivali od stabljike kukuruza.
Kao 12-godišnjak, dok je pasao krave, legao bi na zemlju i osluškivao zvukove violine koji su odzvanjali iz susjednog sela Zamaskog Dola. - Klarinet i bajs sam čuo, a violinu nisam. Stavio sam glavu poli zemlju i primio zvuk violina na uho. Ke uživancija je to bila, prisjeća se Josip.
Od malih nogu pokazivao je interes za tradicijsku glazbu. Roditelje je nagovarao da mu kupe violinu. Kada mu to nije uspjelo, odlučio je napraviti svoju improviziranu, a potom i jedan improvizirani bajs. Mama mu se ipak smilovala i kupila rabljenu violinu u Puli.
Samoukom sviraču odličnog sluha, dosadilo je svirati sam pa je naučiti svirati svoje susjede Antona Šćulca violinu i Antona Paladina bajs. Prvi bajs platili su vrećama kukuruza i pšenice koje su uzeli roditeljima bez njihova znanja. Prava robna razmjena. - Sto kila trukinja i sto kila šenice, zapamtio je Josip njegovu cijenu i dodao - "nanka niso videli mat i oća da smo zeli trkin. Ko so videli, so se rabjali, ma ih je brzo pasalo". Tako su svoju glazbenu karijeru počeli Gunjci iz Šćulci. Josip je vozio fićo, i njime su putovali po cijeloj Istri, bez prvog sjedala, tri svirača: Josip Šćulac, Anton Šćulac i Anton Paladin, i tri instrumenta, bajs, violina i klarinet. Josip svira četiri instrumenta: violinu, bajs, klarinet i usnu harmoniku. Klarinet mu je bio glavni instrument u svim nastupima.
Naziv gunjci, gunci, (slovenski godci, a zovu ih i pišćaci, šćulci, zinzalići...), dolazi od guditi, osnovnog načina stvaranja zvuka struganjem gudala, arkola po žicama, kantinima, instrumenta, zapisao je u svojoj knjizi "Istarski gunjci" vrstan poznavatelj tradicijske glazbe istarskih prostora, ročki književnik Vladimir Pernić, pokretač, organizator i voditelj mnogih kulturnih, glazbenih, folklornih i drugih tradicijskih manifestacija, smotra i susreta širom Istre. Temeljna glazbala gunjaca su bajs i violina, odnosno vijulin. Kasnije se bajsu i violini priključuje mali klarinet - klarin pa se sviralo "u tri", pri čemu bi klarinet preuzeo vodeću ulogu izvođenja melodije, violina pratnju, a bajs dionicu basa. Pojavom i brzim širenjem dijatonskih harmonika trieština u drugoj polovici 19. stoljeća, gunjci dobivaju još jedno glazbeno pojačanje. Svojim nastupima obilježavali su crkvena slavlja, pučke svetkovine, seoske sajmove, šagre, osmice...
Velika podrška Gunjcima iz Šćulci bio je pokojni Renato Pernić i ekipa Radio Pule koji su ih često posjećivali i snimali. Snimao ih je i Vladimir Pernić. Josip je volio pjevati na tanko i debelo kao dijete sa svojom majkom, u kampanji," Zaspal Pave", "Rodila loza grozda dva"…, a kasnije sa susjedom, imenjakom i prezimenjakom, danas pokojnim Josipom Šćulcem. Na Vrhuvšćini je pet Josipa Šćulca pa u apoteci prilikom podizanja recepta obavezno pitaju godinu rođenja.
Gunjci iz Šćulci sudjelovali su 1975. godine na smotri folklora u Zagrebu. Sa svojim sinom Marinom koji svira bajs, Josip je potom 2010. godine nastupio i na 44. međunarodnoj smotra folklora posvećenoj očuvanju i zaštiti nematerijalne kulturne baštine zemalja članica UNESCO-a. Pamti i prvi nastup s unukom Marcusom Josipom Čubrićem u Draguću. U sjećanje mu se urezalo i glumačko iskustvo. Gunjci iz Šćulci glumili su u filmu "Twilight time", Suton, 1982. godine u Draguću, u filmu o povratniku iz Amerike u kojoj je živeći i radeći proveo dvadeset godina. Po umirovljenju se vratio u domovinu i u Istri je kao ostarjeli udovac skrbio o dvoje unučadi, prepričala je kratko radnju filma, Josipova kćerka Elvira, koja je kao 10-godišnja djevojčica pratila snimanje i sjeća se da se gunjci dva tjedna nisu smjeli brijati kako bi izgledali što neurednije. Nastupali su u vinogradu, pop ga je blagoslovio, a oni su svirali.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
