ZA (piše Robert Frank): RTL = pivo, ja(g)njetina i shopping kraljica. HTV = vrhunski dokumentarci za pametne

Nakon napornog dana udobno zavaljen u naslonjač gledatelj u ruci vrti daljinski upravljač. U tim trenucima odmora i opuštanja mora odlučiti kojoj će televiziji i programu pokloniti povjerenje. Ne treba biti pasionirani pratitelj sadržaja na ekranu da bi se između programa koji nude HTV kao državna i, primjerice, RTL kao komercijalna televizija, primijetila velika razlika.

Dovoljno je biti običan konzument televizijskog sadržaja pa da se konstatira sljedeće: kad govorimo o prestižnom, večernjem terminu, onom koji po logici stvari određuje kvalitetu i standarde neke televizije, RTL je čisti populizam. Podilaženje širokim masama preko emisija koje nemaju nikakvu drugu vrijednost nego golu, čistu, često prebanalnu, a još češće priglupu zabavu.

U njihovom programu, izuzimajući istraživački news magazin Potraga – pregled tjedna, ostalo je uglavnom jeftino i prizemno. Sadržaj koji se prati uz pivu. I janjetinu. Sve ide u paketu. Naravno, stvar je izbora gledatelja što će konzumirati. RTL definitivno ima manje zahtjevnu publiku koja se zadovoljava sadržajem prihvatljivijem slabije obrazovanim i ne previše ambicioznim gledateljima. Na ovaj način RTL je pronašao svoju tržišnu nišu iz koje poslovno legitimno crpi svoj financijski interes. I tu posebnog prigovora nema.

Ono što zapinje za oko je prošlotjedni intervju predsjednika Uprave RTL Hrvatska Marca Puškarića koji je promovirao poslovnu politiku svoje grupacije. Pohvalio je bezbroj njihovih projekata modernizacije, dostupnosti gledateljima preko raznih platformi, nadivio se svojim ljudima i struci te najavio nove, drugačije trendove. I onda je Marc Puškarić, pričajući o konkurenciji, zasjao u punom sjaju: "Trebalo bi ukinuti reklame na javnoj televiziji".

Tih prokletih reklama za koje se svi na tržištu borimo do zadnje kapi krvi, po njegovom mišljenju na konkurentskom HTV-u je previše! Ustvari, ako bi se njega pitalo, uopće ih ne bi smjelo biti. Pritom kao da zaboravlja da je to što HTV ima najjaču poziciju kod oglašivača zakon tržišta, nečije atraktivnosti, ponude i potražnje. Oglašivači naprosto idu putem koji im za određenu cijenu osigurava veću vidljivost i efekt.

HTV je mnogima od njih i dalje zanimljivija platforma za marketinške aktivnosti nego što je to RTL. Puškarić bi to mijenjao. Svojim prijedlogom o eliminaciji reklama na javnoj televiziji intervenirao bi u zoni gdje je to nedozvoljeno. Kada bi bilo onako kako to odgovara prvom čovjeku hrvatskog RTL-a, oglašivačima bi se po njegovoj uskogrudnoj ideji, vođenoj čistom željom za ostvarivanjem većeg profita, onemogućilo da se oglašavaju gdje i koliko žele. Ograničio bi im se izbor televizija na kojima se smiju pojavljivati. Sretna je okolnost da postoje oglašivači koji ne žele da se njihove reklame veže i(li) lijepi uz RTL-ove donedavne ili aktualne uzdanice poput „Shopping kraljice" ili "Super para".

Sadržaj koji emitira HTV posljednjih godina po kvaliteti je daleko iznad onoga što prikazuju komercijalne televizije. Iz toga bi se moglo zaključiti da je novac građana koji plaćaju pristojbu i novac koji HTV-u plaćaju oglašivači pametno i kvalitetno utrošen. Za hrvatske građane, njihovu edukaciju i informiranost, više je izborom dokumentaraca svih vrsta napravila Mira Vočinkić nego svi RTL-ovi direktori, šefovi razvojnih odjela, scenaristi i voditelji zabavnih emisija nakon kojih gledatelj uglavnom ima gorak osjećaj u ustima. Osjećaj srama, one naježenosti tijela koja prati neugodu zbog nečijeg nesnalaženja na televiziji. Gledajući neke emisije koje bi trebale biti zabavne, a ispadaju šuplje, prazne i prepune već odavno otrcanih fraza, stvara se toliko nelagode da je to nepodnošljivo. Loši scenariji, loša gluma, jeftine kulise – (pre)često je to realnost komercijalnih televizija poput RTL-a.    

HTV, s druge strane, određenim sadržajima, s kojima je napravio značajan iskorak, opravdava plaćanje pristojbe. Isto kao što pametno, u atraktivne dokumentarce, ulaže novac prikupljen oglasima. Iako to nije nimalo beznačajno interni problemi te kuće, čiji su čelni ljudi očito zagrizli u korupciju, ni previše ni presudno ne utječu na program koji se nudi u večernjim satima. Gomila vrhunskih dokumentaraca na dnevnoj razini nešto je što privlači gledatelje koji žele znati više i koji žele bolje razumijevati svijet u kojem živimo. Zadovoljava ih to što na HTV-u mogu gledati dokumentarce čiji je raspon tema toliko širok da se u njima može pronaći svatko čiju znatiželju i interes pokreće više od bedastoća kojima obiluju večernji programi komercijalnih televizija.

Kad gledatelj sruši zidove predrasuda, zanemari gluposti koje su davnih dana 90-ih stizale iz te katedrale duha, u kojoj su se ružno i izopačeno prebrojavala tuđa, strana i nenaša krvna zrnca, HTV je s vremenom, eto baš danas, u recentnom dobu, postao spektakl. Kroz dokumentarce pruža cijeli svijet na dlanu. Sjediš doma i putuješ najzabačenijim i najzanimljivijim mjestima na kugli zemaljskoj. Upoznaješ osobe za koje bi rekao da ne mogu postojati. Ali tu su, među nama, nekad udaljene stotinjak, nekad tisuće kilometara od civilizacije. Ben Fogle u "Ljudima od divljine" pronalazi te ljude uvodeći ih u naš život, u dnevni boravak, toliko primamljivo da misliš kako ćeš ih dodirnuti.

Takav sadržaj oplemenjuje dušu. Kad dokumentarac o tome završi, pod dojmom ostaneš sjediti još par minuta. Tražiš vrijeme da se pribereš. Ili kad popularni BBC-ov voditelj i avanturist Simon Reeve prolazi Ameriku od krajnjeg sjevera do dna juga, pronalazeći nevjerojatne ljudske sudbine. Potom ode u Mijanmar gdje svjedoči o patnjama Rohindža. Poanta je da ovakvim sadržajima državna televizija doslovno pomaže razumjeti prošlost, ljudsku rasu, prirodu i njen odnos s čovjekom, kao i ono najkompliciranije te nikad do kraja i dovoljno istraženo – odnos čovjeka sa čovjekom. Posebno zanimljivo je kad o tome na HTV-u, temeljem svog životnog i profesionalnog iskustva, svjedoči možda i najzanimljiviji svjetski prirodoslovac i televizijski redatelj 20. stoljeća David Attenborough.

Onaj kome to nije dovoljno zanimljivo mogao je na istom tom HTV-u pratiti "Sedam svjetova – jedan planet". Tu je i neviđeno atraktivan dokumentarac Serengeti. Isti taj HTV pravilnim otkupom dokumentaraca doveo je gledatelje u zahvalnu poziciju iz koje mogu shvatiti zašto je raspored u svemiru upravo ovakav kakav je. Samo dan kasnije kroz sljedeći dokumentarac servira podatke o tome zašto je dinastija Bush bila tako uspješna u američkoj politici.

Na godišnjicu 11. rujna, terorističkog napada na SAD, HTV je objavio dokumentarac "Čovjek koji je pao 11. rujna". Anglela Merkel nije ni otišla s funkcije najdugovječnije njemačke kancelarke, a HTV je o njoj objavio fenomenalan dokumentarac, pogled iznutra i izvana na najmoćniju europsku političarku svih vremena. Ima gledatelja kojima je sve to glupo. Oni ne znaju previše o prošlosti, ne zanima ih sadašnjost, a o budućnosti misle da se neće dogoditi. Takvi okrenu RTL i prate "Shopping kraljicu" ili neku lošu sapunicu. Ide piva! Ide janjetina! A dobro, ljepota života je u različitosti.  

PROTIV (Piše Ivor Balen): HRT JE VREĆA BEZ DNA

U zemlji uhljeba kalibra Hrvatske tema zapravo uopće ne bi trebala biti ukidanje reklama na javnoj televiziji, nego ukidanje javne televizije kao takve. Ili bolje rečeno, ukidanje onih 80 kuna mjesečne pristojbe koju je dužno plaćati praktički svako kućanstvo u zemlji. Pa neka javna televizija živi od onih koji će joj 80 kuna mjesečno davati dobrovoljno.

Po onoj staroj da nije važno je li mačka crna ili bijela, već je važno da lovi miševe, nije važno ni je li televizija (ili bilo koja tvrtka ili ustanova) privatna ili javna. Međutim, ovakav kakav je trenutačno, HRT ne lovi ni kornjače. Državna televizija već je godinama u tolikoj krizi da nikog ne bi trebala čuditi ideja predsjednika Uprave RTL Hrvatske Marca Puškarića da joj se ukinu reklame. Taj novac bi, naime, komercijalnim televizijama poput RTL-a dobro došao, a HRT-u bi dobro došla sveobuhvatna racionalizacija.

Brojke su naime neumoljive: u 2021. godini HRT će ukupno uprihoditi, predviđa se, oko 1,3 milijarde kuna, od čega od pristojbi 1,2 milijarde. Ta medijska kuća pritom ima oko 2.700 zaposlenih, a RTL Hrvatska, za usporedbu, s 350 milijuna kuna prihoda samo oko 250 djelatnika. Iz ovoga je jasno da je HRT vreća bez dna koja ima velike probleme i da konkurencija s daleko manje ljudi radi (ekonomski) daleko bolji posao.

Naravno, nije ekonomska učinkovitost, kada su u pitanju mediji, najvažnija varijabla, i to je argument u prilog javnoj televiziji kojeg će uvijek u ovakvim raspravama potezati njezini zagovornici. Jer, kažu oni, ne može sve biti komercijalno, mora postojati i kvaliteta, edukacija, opće dobro koje košta a ne donosi zaradu. I naravno da je tako, ali je veliko pitanje, i to je onda sukus ove dileme - za i protiv obaveznog financiranja HRT-a - opravdava li hrvatska državna televizija obavezu da joj svaka obitelj plati 80 kuna mjesečno?

Jer ono osnovno, a to je kvalitetan informativan program, onaj temeljni i istraživački, imaju i komercijalne televizije u Hrvatskoj, RTL i Nova TV. Njihovi dnevnici, složit će se mnogi, kvalitetniji su i zanimljiviji nego oni na HRT-u, a RTL nudi i sasvim specifičan sadržaj u režiji Zorana Šprajca, vrlo popularni Direkt. Potom su tu i istraživačke emisije, Provjereno na Novoj TV i Potraga na RTL-u. Ako se pokušamo prisjetiti važnijih istraga u Hrvatskoj minulih godina i desetljeća koje su pokrenuli mediji, one su u pravilu dolazile iz nekog tiskanog medija ili portala, ili s RTL-a i Nove TV. S HRT-a vrlo rijetko, rjeđe od pomrčine sunca. I kad će onda HRT otplatiti taj silan dug društvu, tu milijardu i kusur kuna koju dobiva na povjerenje iz godine u godinu? Pa očigledno je - nikad.

Netko će reći da informativni program možda jest najvažniji, ali nije jedini proizvod javne televizije. Tu su dokumentarci, studio emisije, serije... Ali, može li se itko, onako na prvu, prisjetiti neke dobre serije ili dokumentarca kojeg je proizveo HRT posljednjih godina? Kada su nas posljednji put momci i djevojke s Prisavlja oduševili? Koji su to proizvod prodali van granica Hrvatske? Kada su dobili neku međunarodnu nagradu? Po čemu je to HRT poznat, osim po goloj činjenici da je desetljećima bio jedina televizija u zemlji pa dio stanovnika još uvijek ima naviku gledati programe koji se kriju iza tipki 1, 2 i 3?  

Zbog svega toga apel čelnika RTL-a Hrvatska ne treba nimalo čuditi. "Fokus javne televizije treba biti na proizvodnji sadržaja od javnog interesa koji se financira iz prikupljene pristojbe, a ne na nadmetanju s komercijalnim nakladnicima u proizvodnji zabavnog programa ili nabavi sportskih prava. HRT ne bi trebao uopće biti prisutan na komercijalnom tržištu te bi oglašavanje na HRT-u trebalo biti ukinuto i dopušteno samo na komercijalnim televizijama. Na taj način bi se pomoglo komercijalnim nakladnicima da još više dignu kvalitetu programa", rekao je Marc Puškarić. Ili drugim riječima - neka suđenje bude pošteno, pa ćemo vidjeti tko će pobijediti. A kada je tržište u pitanju, pokazala ja povijest, veća sloboda privatnicima na koncu uvijek donosi pobjedu za društvo u cjelini.

Istup predsjednika Uprave RTL-a Hrvatska potpuno je u skladu sa sličnim istupima poduzetnika, obrtnika i njihovih udruga, koji već godinama traže manje poreze, manju regulaciju, veće tržišne slobode, fleksibilniji zakon o radu, manju birokraciju… Ili drugim riječima, manji upliv države i državnih tvrtki i ustanova u privatnu sferu. Sve to ne s ciljem da bi se netko bogatio i punio džepove, kako to često sindikati i njihovi istomišljenici nastoje promovirati u javnosti, nego zato da bi išta u ovoj zemlji osim birokracije opstalo. A pogotovo u koroni, koja je bila još jedan dokaz, ako je takav uopće bio potreban, da javni sektor i u krizi prolazi "lišo", a privatni se raspada.

Stoga da zaključimo - javnu televiziju definitivno treba reformirati, učiniti manjom, bržom, aktivnijom i atraktivnijom. Da se to može, pokazuje upravo njezina konkurencija. 

Povezane vijesti

• Objavljen javni poziv za izbor četiri člana Programskog vijeća HRT-a
• Programsko vijeće HRT-a nije dalo pozitivno mišljenje Programu rada HRT-a za 2019.
• Prosvjednici u Beogradu ušli u Radio-televiziju Srbije