Na Milanovu velikodušnost Grgurevi su uzvratili nezahvalnošću i napadima koji su smišljeni da unište njegovu neupitnu reputaciju, kaže Branko Turčinović
Milan Licul i Branko Turčinović, Istrijani iz New Yorka
Priča oko vlasništva nad legendarnim njujorškim restoranom Delmonico's, koji je nakon sudskog spora između dva Istrijana i dva Zadranina pripao potonjima, braći Omeru i Ferdu Grgurev, ipak još nije gotova. Naime, iz New Yorka su nam se javili Istrijani iz ovog spora, Branko Turčinović i Milan Licul, iseljenici koji desetljećima tamo žive i rade, i kažu da sudski postupak još traje.
- Novine su izvijestile o presudi kojom je sud dodijelio restoran u posjed Omeru i Ferdu. Ali nisam zadovoljan tom odlukom i uložili smo žalbu, dakle postupak je još u tijeku. Unatoč mojoj nesreći i bez obzira na ishod žalbe, želio bih da restoran uspije. Bio je to moj i Brankov projekt od iznimne i osobne važnosti, samo Branko i ja smo mu vratili nekadašnju slavu. Moderna povijest restorana Delmonico's samo je Brankova i moja povijest, kaže Milan Licul, dodavši da ga rastužuje kada vidi da Grgurevi nakon korone nisu uspjeli otvoriti restoran, iako su drugi restorani u New Yorku započeli s radom.
- Umoran sam od laži, izdaje i tužbi i spreman sam krenuti u novom smjeru, noseći sa sobom ono što mi se ne može poreći ili oduzeti, uspomenu na Delmonico's i zlatne godine uspjeha. Samo ponašanje Grgurevih i to objavljivanjem neistinitih i uvredljivih sadržaja u pojedinim javnim glasilima, a posebno u glasilima na području Istre, odakle nas dvojica potječemo, dovoljno govori o tome da oni ne biraju sredstva kako bi nas prikazali lopovima, a što je potpuno neistinito. To što su u ovoj fazi dobili postupak ne znači da je još sve dovršeno, a osim toga, to im ne daje pravo da nas vrijeđaju i omalovažavaju, kaže Licul, dodavši da će vrijeme pokazati istinu.
Priča o Scaletti
Braću Grgurev Licul je upoznao vodeći njujorške restorane Murano i Arno.
- Omer je radio kao kuhar i konobar, a brat Ferdo je bio profesionalni nogometaš. Željeli su voditi vlastiti restoran i često su razgovarali sa mnom o želji da mi se pridruže u budućem, restoranskom pothvatu. Godine 1987. pozvao sam Grgureve da sa mnom i Brankom uđu u partnerstvo u restoranu Scaletta. Pregovarao sam o najmu na temelju vlastitih financijskih podataka, dao sam jamstvo kako bi potaknuo najmodavca da sklopi posao i pomagao zajmovima kad je restoran, pod neiskusnim rukovodstvom Grgurevih, posrnuo u ranim godinama. Svakodnevno upravljanje bilo je u rukama Grgurevih, ali ja sam bio predsjednik. Grgurevi nisu imali iskustva u upravljanju restoranima, a i imali su slabu kreditnu sposobnost te loše iskustvo s dobavljačima. U posljednjim godinama postojanja Scalette moja je uloga bila ograničena na određivanje cijena hrane, jamstvo za zakup, komunikaciju s najmodavcima i pružanje osobnih jamstva prodavačima i dobavljačima kada jamstva Grgurevih nisu bila dovoljna. Unatoč mojoj pomoći u kupovini hrane, Grgurevi nikad nisu uspjeli napraviti pravi pothvat s restoranom Scaletta koji je zatvoren 2018. kada nisu uspjeli dobiti novi zakup, kaže Licul, dodavši da su Grgurevi ostavili niz neplaćenih računa raznim dobavljačima.
U međuvremenu, 1999. godine, Licul i Turčinović pozvali su Grgureve da postanu pasivni parteri u drugom restoranu, Delmonico's. Turčinović kaže da je opet Licul bio taj koji je našao priliku, ispregovarao posao i organizirao financiranje.