Više je primjera u povijesti istarskih biskupija da su se biskupi rotirali unutar Istre, ali i izvan. Po zanimljivosti ističem dva primjera: dr. Alojzije Maria Zorn samo je nekoliko mjeseci porečki biskup da bi postao gorički knez-nadbiskup. Janez Nepomuk dvaput mijenja biskupa dr. Jurja Dobrilu: prvi put kada Dobrila iz Poreča odlazi u Trst, drugiput kada se Dobrila seli u vječnost, a Nepomuk bi imenovan tršćansko-koparskim biskupom

Sada kada se smirila ili samo primirila vijest o premještaju porečkog i pulskog biskupa dr. Dražena Kutleše iz Istre u Zagreb, što se uobičajeno iščitava kao smjenom kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa, zanimljivo je odškruti vrata povijesti i pogledati što se događalo glede premještaja biskupa u istarskim biskupijama.

Gaspar Negri iz Novigrada u Poreč

Gaspar Negri, rođen u Veneciji 1697. godine, za svećenika zaređen 1721. godine, prije dolaska u Istru bio je kanonik u crkvi Sv. Šimuna i Jude u Veneciji. Za biskupa ga je u Rimu 1732. posvetio kardinal Ottobani i papa ga je iste godine imenovao novigradskim biskupom. Deset godina kasnije bit će imenovan porečkim biskupom. Preminuo je u Poreču 1778. godine.

Negri je posljednji porečki biskup s naslovom vrsarskog grofa. Radio je na obnovi Eufrazijeve bazilike, posjedovao je bogatu knjižnicu i arheološku zbirku. Njegov portret izradio je majstor Leopold Kecheisen (1726.-1799.), koji je u pavlinskom samostanu u Sv. Petru u Šumi ustanovio slikarsku radionicu. Biskup Negri posvetio je supetarsku crkvu 1755., a godinu dana kasnije i crkvu Sv. Eufemije u Rovinju. Godine 1770. u Poreču je posvetio crkvu Gospe od Anđela. Jedan je od najpoznatijih porečkih biskupa koji se isticao mudrošću, pobožnošću, znanjem, kulturom i poduzetnošću. Negri je živio u porečkoj biskupiji trideset i šest godina.

Francesco Polesini iz Pule u Poreč

Biskupa Negrija naslijedit će Francesco Polesini, rođen u Motovunu, koji je prije dolaska u Poreč upravljao pulskom biskupijom (od 1772. do 1778. godine). Na porečkoj biskupskoj stolici bio je do 1819. godine. Pretposljednji je porečki biskup (posljednji Antonio Peteani) nakon što je osnovana jedinstvena porečko i pulska biskupija.

Zanimljiv je životopis Ivana (Janeza) Nepomuka (1828.-1899.), porečkog i pulskog, pa potom tršćansko-koparskog biskupa. Stekao je doktorat na bečkom Augustineumu, svojevrsnom inkubatoru biskupa. Car Franjo Josip imenovao ga je porečkim i pulskim biskupom 1878., a papa Lav XIII. imenovanje je potvrdio. Posvećen je u Gorici, gdje mu je među suposvetiteljima bio Juraj Dobrila, kojega je naslijedio na biskupskoj stolici porečke i pulske biskupije do 1882., potom i na tršćansko-koparskoj stolici, 1882.-1896. Zbog sve jačih neprijateljstava koja su mu iskazivale liberalne vlasti i protalijanske iredentističke političke stranke te zbog narušena zdravlja zamolio je 1895. godine papu da ga razrješi upravljanje tršćansko-koparskom biskupijama. Povukao se u mirovinu 1896. godine, a papa ga je imenovao naslovnim nadbiskupom Peluzije.

Biskup Zorn šest mjeseci u Poreču

Kada je 1882. godine ispražnjena biskupska stolica porečke i pulske biskupije, car imenuje biskupom Alojzija Marija Zorna. Zorn piše caru da nije vrijedan te časti, a car mu odgovara da nije njemu o tome suditi. Biskupom je posvećen u siječnju 1883. godine, a nekoliko mjeseci kasnije, u lipnju iste godine, imenovan je goričkim nadbiskupom. Biskupsku stolicu u Poreču nije dobro ni zagrijao!

Rodio se u Prvačini kod Novog Mesta 1887., umro je u Beču 1897. godine. Bio je tajnik nadbiskupa Andreasa Gollmayera, koji ga je posvetio za biskupa, a upravo će ga on naslijediti. Bio je prvi Slovenac nadbiskup Gorice i Gradiške. Nacionalni sukobi toliko su ga potresli da je papi ponudio ostavku, koja nije prihvaćena. Pao je u depresiju i preminuo u jednoj bečkoj bolnici.

Kada se lista popis pićanskih biskupa, doista se može zaključiti da je nekima služila kao odskočnica za više crkvene službe. Fra Andrija Bono iz Caorlija imenovan je pićanskim biskupom u veljači 1394., da bi dvije godine kasnije otišao na Kretu. Juraj II. de Slatkonja, imenovan je pićanskim biskupom 1513., a iduće godine, 1514., imenovan je bečkim biskupom bez da gubi pićansku. Iz Beča je upravljao i biskupijom u Istri. Slatkonja, Slovenac, bio je glazbenik, osnivač i voditelj Bečkog dvorskog orkestra.

Pićanska stepenica za daljnji napredak

U Pićnu se spominje 1506. kao administrator biskupije, a 1513. godine kao biskup. Biskup Pompeo Coronini (1625.-1631.) premješten je iz Pićna u Trst, a to isto čine Antonio Marenzi, pićanski biskup od 1637. do 1646., te Francesco Massimiliano Vaccano, biskup u Pićnu (1649.-1663.), potom tršćanski biskup. Aldrago Antun de Piccardi (1784.-1789.), iz Pićna je premješten u Senj, kada je Josip II. odlučio dokinuti pićansku biskupiju, ali tek nakon smrti tamošnjeg biskupa Piccardija. Piccardi je, doduše, bio vremešan (rođen u Trstu 1708), ali mu se nije žurilo umrijeti pa je car morao odgađati provedbu svoje odluke. Smrću senjskog biskupa Kabalina pružila se mogućnost da se njegovim premještajem u Senju provede odluka o ukidanju pićanske biskupije. Carsko imenovanje stiglo je tek u kolovozu 1784., a papinsko u veljači sljedeće godine. Umro je u Trstu 1789., a godinu dana prije predao je upravu senjske biskupije Ivanu Krstitelju Ježiću. Nisu crkveni prelati dolazili u pićansku biskupiju da bi "poletili" prema nekoj većoj i bogatijoj biskupiji, već se dogodilo i suprotno: jedan je biskup po kazni premješten iz Trsta u Pićan.

Bio je to Henrik IV. (Enrico) Wildenstein, iz Maravije, franjevac, znameniti propovjednik, koji je stolovao u Albaniji.U Trstu je biskupovao od 1383. do 1396. godine. Bio je prvi Nijemac biskup na tršćanskoj katedri sv. Justa (S. Giusto). Papa ga je iz Trsta premjestio u Pićan "zbog otuđivanja biskupskih dobara". Bio je to papa Klement VII., koji je stolovao u Avignonu (1378.-1394.), prvi protupapa u vrijeme Zapadnog raskola. (PRIREDIO Robert BURŠIĆ)

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam