Grad Poreč, bogate sakralne kulturne baštine, sjedište porečkog (i pulskog) biskupa, ima tri crkvena zvonika: onaj Eufrazijeve bazilike izgrađen 1522. (visok 35 metara); crkve Gospe od Anđela gradio se od 1747. do 1770. (visok 18 metara) te zvonik nekadašnje franjevačke crkve Sv. Franje koji se gradio dvadeset i tri godine, 1708.-1731. (visok 24.5 metara).

Dvije porečke crkvice nemaju zvonik, već preslicu: Navještenja Gospina, Madonna del Monte, kod bolnice, sagrađena 1858. godine; Gospe Karmelske, na groblje, sagrađena 1935. godine.

 Franjevački porečki zvonik u starogradskoj jezgri ima zanimljiv nastanak, kao i nestanak franjevačkog kompleksa: samostana i crkve. Za sadašnji izgled zvonika crkve Sv. Franje, koja to više nije, zaslužan je franjevac Feliks Maria Bartoli, koji je kao gvardijan samostana Sv. Franje, u Poreču boravio gotovo petnaest godina, poglavar je u tri navrata: 1772.,1726. i 1734. godine, kada uz ime i prezime dodaje Veglesis de Parentio. Feliks Maria Bartoli (Blagoslav Bartolić), franjevac konventualac, rođen je u Krku, 8. svibnja 1679. godine, gdje je i preminuo 5. veljače 1744. Njegovo ime i prezime naći ćemo u različitih pisaca kao Blagoslav (Feliks), potom Felix Maria ili Felice Maria, odnosno prezime kao Bartolić (Bartoli). Na jednom mjestu u Bartolijevu zborniku, naknadno je zabilježeno da je rođen 1679. godine u Poreču, ali je povijesno utvrđeno da je rođen u Krku.

Mlad ulazi u samostan franjevaca konventualaca Sv. Franje u Krku i ondje završava prvo školovanje. Studij teologije s doktoratom završio je 1711. godine u Padovi. Završetkom studija jedno je vrijeme bio gvardijan krčkoga samostana te do 1724. godine nosi oznaku njegove afilijacije de Vegla, a zatim je premješten na istu funkciju u Poreč, kada se potpisuje de Parentino. Bio je kustos istarskih samostana, a od 1722. do 1726. obavljao je službu tajnika-bilježnika Provincije i asistenta provincijalu o. Petru Andriji Kapiću de Andreis iz Splita. Tada nastoji navesti subraću u provinciji da u pojedinim samostanima stvaraju zbornike unoseći u tvrdo uvezane kodekse u prijepisu sve isprave koje se odnose na dotični samostan. Četiri godine obnašao je funkciju provincijala Dalmatinske provincije sv. Jeronima (1730.-1734.).

Vrijedni su njegovi zapisi o obnovi porečkog samostana: uredio je sobe, blagovaonicu, spremišta, hodnike i crkvu Sv. Franje, čija je sakristija, kako je zapisao, bila više nalik na štalu.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam