Zdrava prehrana, to mu je mantra. Ona iz njegove perspektive izgleda otprilike ovako: kozji sir, kozji jogurt… ma sve što se od kozjeg mlijeka može spraviti. Uz to, naravno, i malo pršuta, kobasice i ombolo u vinu. Slažemo se s tom životnom filozofijom Emila Jukopile, bivšeg načelnika Općine Medulin i čovjeka koji se već gotovo 40 godina bavi kozarstvom, dok u njegovoj kućnoj konobi jedemo obilnu marendu sa spomenutim dobrotama. Uz to fino paše i mižol njegovog domaćeg vina, za aperitiv i jedna rakijica. Kao načelnik je često imao strog izraz lica, mrk pogled, no zapravo je riječ o otvorenoj i vedroj osobi koju štošta zanima.

Emil Jukopila je trdi Medulinac. Kako drugačije nazvati čovjeka čiji su preci u Medulin došli davne 1558. No, otkud on u kozarstvu, jesu li se i njegovi time bavili?

- Did se bavio stočarstvom, imao je krave. Puno sam vremena provodio s njim i otuda ljubav prema tome. Po didovoj su liniji bili veliki poljoprivrednici. Njegov je otac, uz braću i sestre, naslijedio dva para volova, 200 ovaca, 20 krava i 70 hektara zemlje. S druge je strane moj pradid ima mlin, a baba krušnu peć u koju je stalo 120 štruca u kojoj su Medulinci pekli kruh. Vajka su bili poduzetni. Da starog Medulinca pitate ki je malinar, bi vas donija kod mene u kortu. Smo imali malin i mi smo Malinari, priča nam Jukopila.

Prvu je kozu kupio 1983. Zna točno godinu jer mu se tada rodila i kćer. Tako je krenuo njegov hobi koji je danas postao ipak nešto više.

- Tu prvu sam kupio isključivo zbog zdrave prehrane, pročitao sam dosta stručne literature o toj životinji. Koza i morski pas su jedine životinje kod kojih nije pronađen karcinom, odnosno takvi su primjeri vrlo rijetki. Kad vi nju promatrate, kad gledate kako se hrani, živi, ona je čudo od beštije. Ima vrlo usitnjene kapljice masti pa je njeno mlijeko vrlo podobno za prehranu djece. I tako je supruga pomalo počela delati sireve, prvo meki, pa polutvrdi, jogurte… Mi to konzumiramo u neograničenim količinama. Jako volimo kozje mlijeko. Mislim da pojedemo 15 i više, možda i 20 litara kozjeg jogurta na šetimanu. Kad sam otišao iz Općine, taj smo moj dugogodišnji hobi pretvorili u jedan mali posao. Sada imam 35 koza i oko tog broja ću i ostati. Ne želimo se širiti. Dovoljno nam je ovo što trenutno proizvodimo. Mislim da bi širenje išlo nauštrb kvalitete, a to nikako ne želim, kaže.

Tog svog hobija, ljubavi nije se odrekao ni dok je bio načelnik punih šest godina.

- Dizao sam se u četiri ujutro, odlazio do koza, obavio sve što sam morao, vratio se doma, spremio i u sedam bio prvi na poslu u Općini. Takav sam karakter. Uostalom, to mi je strašno koristilo, bio mi je ispušni ventil. Ja obožavam prirodu, živim s njom.

Emil nas je u korti dočekao stojeći pokraj svog old timera. Zbog nas ga je izvukao iz garaže. Prekrasna Lancia Fulvia iz 1969. godine. Malo ju je, kaže, zapustio posljednjih godina, ali sada će je dati sinu koji bi joj ponovno trebao udahnuti stari sjaj. Sa svojom je Lanciom bio i na relijima, onima za old timere.

Nema čime se ne bavi. Zato nas i nije iznenadilo kad je rekao da je u mladosti bio DJ. Svako je ljeto, kad bi dolazio iz Zagreba gdje je studirao vanjsku trgovinu, u medulinskom zabavnom centru puštao glazbu sa svojih LP-ja. Neke je sačuvao i danas, a u kućnoj si konobi na sav glas pušta Rolling Stonese. Ima još uvijek i električnu gitaru pa kaže da zna ponekad prebirati po njoj, zasvirati "Smoke on the Water", Pink Floyde…

Naravno da tu nije kraj Emilovim hobijima i interesima. Ima oko 250 stabala maslina. "Berem ih prvi da bih dobio voćnu aromu. Ulja dobijem manje, ali kvaliteta je vrhunska, boli koliko je dobro. Naše istarsko maslinovo ulje, kako mi je rekla jedna gospođa u Italiji, nije ekstra djevičansko, ono je spremuta di olive".

Priča nam da mu je supruga bila odlična rukometašica, igrala je za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije. I kćer je otišla tim stopama, i ona je bila reprezentativka Hrvatske u seniorima. Zahvaljujući rukometu uputila se u Norvešku, gdje je igrala, bila trenerica, a i sada pola godine boravi tamo, pola ovdje. Emil ima i dva sina, jedan je prvostupnik kemije na PMF-u, dok je mlađi na petoj godini medicine, želi biti kirurg poput Emilovog brata.

Bilo je nemoguće izbjeći razgovor o politici. Jukopila ne može bez nje, barem ne ove strogo lokalne, u granicama općine. Na zadnjim lokalnim izborima njegova nezavisna lista nije imala kandidata za načelnika, ali sada najavljuje veliki povratak, možda čak i njegov.

- Nisam se još kandidirao. Da budem iskren, još se premišljam. Na neki mi je način šteta sve pustiti, jer vidim da ljudi pokazuju interes, zovu me, pitaju hoću li na izbore. Ja sam 24 godine u temu i s jedne strane postoji neko malo zasićenje, ali s druge je potreba da čovjek ipak bude prisutan. Naći ćemo neki način da se i dalje angažiram. Sve dolazi u obzir pa i da se ja kandidiram za načelnika, ali prvo ćemo vidjeti hoće li netko od ovih mlađih pokazati interes. Ako ne bude nikoga, onda ću na kraju morati ja, ali bilo bi mi puno draže da netko drugi bude kandidat, da ta lista opstane, da bude prepoznatljiva.

Zanimljiva je Emilova štorija o drugarstvu s Darijom Mezulićem, IDS-ovim načelnikom Medulina kojeg je upravo Jukopila zamijenio na tom mjestu.

- Mezulić i ja smo zajedno sjedili u klupi u srednjoj školi, studirali smo u Zagrebu zajedno, slavili rođendane djece. Kada sam shvatio da moje beside o tome da Općina može i mora bolje njemu ništa ne znače, san se i ja upustija u tu priču, kaže.

Povezane vijesti

• Medulinci ulovili tunu od 88 kilograma
• Nedefinirani partneri koji se bave oporbenim radom dok istovremeno grčevito drže svoja mjesta u vlasti meni ne trebaju!
• "Smeta nam što su prioriteti u Medulinu za 2025. isključivo u službi predizborne kampanje"