POREŠTINA KRAŠKE JAME SU PUNE STRVINA
Ekološke bombe nadomak turističkog Poreča prepune raspadnutih lešina
Koliko god da se ljude educiralo, pisalo o ekologiji, savjetovalo da bacanjem otpadaka sami sebi kopamo jamu pod nogama, šporkuljama, neukim ljudima i ekološkim huljama to je sasvim svejedno. Tek kada bi se slovom zakona dobro opalilo ih po džepu, valjda bi im iz guzica došlo u glavu. A što se zapravo dešava na terenu i što se to baca u prirodu najbolje je opisati. Već samo malo daljnjim udaljavanjem od obale, gdje sve sjaji se i blista, stvari postaju sasvim ozbiljne. U kraške se jame bacaju lešine i drugi otpad, a šume i napušteni kamenolomi postaju nelegalni deponiji smeća.
U jame bacali otpad iz klaonica
Kod sela Radoši nedaleko porečke Nove Vasi još od davnina i prema priči mještana, u prirodnu se jamu bacao otpad iz klaonica. I to još iz doba Marije Terezije i okupacije Italije kada su bile sagrađene stočne farme. Sam ulaz u jamu je bio pokriven betonskim pločama na kojem je bio postavljen metalni poklopac. Danas toga više nema, sve se urušilo i propalo, tek tu i tamo nadziru se ostaci. Prije desetak godina izvještavali smo kako se praksa bacanja takvih opasnih ostataka životinjskog podrijetla nastavlja. Na teren je bila izašla i veterinarska inspekcija koja je utvrdila kako je stanje zaista zabrinjavajuće po zdravlje ljudi. Nakon toga Općini Kaštelir je naređeno da se jama koja je udaljena svega desetak metara od biciklističke staze Parenzana, kojom turisti prolaze, adekvatno zaštiti. Ubrzo je postavljena metalna ograda koja ondje stoji i danas. Na njoj je izvješena žuto ofarbana oznaka na kojoj je naznačeno da je jami pristup zabranjen. Nekoliko mjeseci nakon postavljanja, ograda je uklonjena i šporkulje koje nikad nisu bile uhvaćene, nastavile su bacati ostatke klaoničkog otpada. Nakon toga ograda je nanovo sanirana, nitko je nije dirao, ali je zato neposredno do nje, netko iskrčivši raslinje, napravio novi pristup te zagađenje ne prestaje niti danas. Već samim približavanjem otvoru iz jame se širi nesnosan smrad. Na sve strane ostaci su kostiju s kojih je otpalo meso, a uz sam rub nalazila se polu raspadnuta lešina ovce ili koze. Dok smo fotografirali tu gnjusno viđenu ljudsku glupost, po zidovima su u dubinu ovoga prirodnog objekta bježali, poput dobro uhranjenih mačaka, debeli štakori.
Zaražene jame blizu izvora Gradole
Da ponovno nazovemo veterinarsku inspekciju, obavijestimo nadležne u Općini, slučaj dojavimo nekim drugima. Ma ne pada nam više napamet jer svi skupa očito ne poduzimaju ništa, jer da je suprotno već bi neki komunalni redar takve lokacije tu i tamo obilazio. Speleolozi koji se bave istraživanjem kraških fenomena, u ovu jamu nikada nisu zalazi niti istraživali. A razlog tomu sasvim logičan. Tko bi normalan odlazio među lešine, a drugi razlog je što zbog procesa raspadanja tamo nema niti toliko zraka. Nalazi li se u dubinama te jame možda neki izvor vode pa ona otječe dalje do nekoga drugog površinskog izvora. Krije li unutrašnjost iste možda fenomenalne i za turiste potencijalno prekrasne ukrase za razgledavanje, dok se ne očisti odgovori na sva ta pitanja ostati će tajna.
Ništa bolja situacija od ove nije niti drugdje na terenu. Prije nekoliko dana otišli smo i do poznatoga izletišta Vrbanovice koje je smješteno neposredno iznad doline rijeke Mirne kod Kaštelira. Cestom koja dotamo vodi prolaze mnogobrojni biciklisti, turisti ali i mještani. Jednom godišnje se na tom mjestu, kod spomenika palim borcima, okupljaju pripadnici Udruge antifašističkih boraca i antifašista Poreštine. Stoga još više čudi što se neposredno uz cestu tamo, do samog vrha, smećem i građevinskim otpadom zatrpala još jedna jama. Prvo je godinama bila ograđena, ali je očito nečijim blagoslovom odlučeno da je se potpuno eliminira. Sličnih zatrpanih ili polu zatrpanih jama u koje se još uvijek baca svašta, na ovom području ima na desetke. Najgore od svega je činjenica da se samo malo dalje nalazi vodovodni izvor Gradole. Izvor izbija iz kraške kaverne ispod vapnenačke hridine starosti iz doba krede.
Lešine koza i smrdljivo truplo krave
U prirodnom stanju izvor je imao oblik jezerca ovalnog oblika veličine osam sa šesnaest metara, a voda izbijala na dnu bazena. S obzirom da se Gradole nalaze upravo na lijevoj obali doline prema Kašteliru, tko zna što se otapa prema izvoru. Jer treba imati na umu neistraženost svih tih jama i napunjenost smećem, ali i propusnosti samog kraškog terena vodom. Tu vodu piju mnogi na ovom području, a dio odlazi i prema distribucijskom području Pula te Kopru u Sloveniji. U Istri mnogi obolijevaju od zloćudnih bolesti, a dali je razlog leži upravo u vodi, to nitko dosad nije sa stopostotnom sigurnošću utvrdio.
U jamu kod Svetog Ivana od Šterne se do danas vjerojatno nabacao još mnogočega, a prilikom našeg nedavnog posjeta, sami smo to zamijetili. Sam ulaz smješten nedaleko mjesnoga groblja "krasile" su lešine nekoliko koza, pa čak i raspadnuto truplo krave, a što je unutra sve finilo, nećemo niti zamišljati. Da se zbog nalaza onih ljudski kostiju mještani barem iz pijeteta prema mrtvima suzdržavaju od bacanja smeća. No reci ti seljaku, šporkulji ili ekološkoj hulji da to nije u redu. I da mu kažeš da to naravno nije dobro, i da ponoviš da nije po milijunti put to njih nije briga, kao da nemaju djecu i obitelj kojima će to smeće na koncu i ostati. A ostaje ga poprilično osim po jamama i po šumama, i po napuštenim kamenolomima, i osamama, putovima i puteljcima. (Ivan GRGAT)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
