Naše intervencije u uvjetima epidemije usporedila bih s ulaskom na nekakav teren za koji ne znamo je li on obična poljana ili potencijalno minsko polje. U svaku situaciju moramo ući maksimalno oprezno s tim da se ne radi o nekakvoj ugrozi koja nas više neće vrebati sutra ili za deset dana, već se moramo pripremiti da će oprez te vrste još dugo vremena u našem poslu biti svakodnevica, kaže dr. Gordana Antić

Hrvatski je sabor 2013. godine proglasio 30. travanj Nacionalnim danom hitne medicinske službe, čime se Hrvatska pridružila nizu svjetskih zemalja koje nastoje senzibilizirati javnost o važnostima i specifičnostima ove iznimno odgovorne i teške djelatnosti. Proteklih mjesec i pol dana borbe protiv pandemije domaću su javnost itekako senzibilizirali za rad svih zdravstvenih djelatnika, a upravo su pripadnici ove službe bili prvi na svim onim mjestima na kojima se virus pojavio i prijetio da bi se mogao proširiti među stanovništvom.

Ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije dr. Gordana Antić naglašava kako je za efikasnu reakciju zaslužna kvalitetna priprema ovog sustava za sva iskušenja koja su kasnije naišla.

„Ja bih rekla da su u našem Zavodu mjere pripreme za moguću epidemiju počele puno ranije nego što je ona i službeno proglašena. Nama se posao u okolnostima epidemije drastično promijenio, a pritom je naša redovna misija da mislimo na vlastitu sigurnost kako bi mogli pomoći drugima, u tim novim okolnostima postala značajnija nego ikad prije. Početkom veljače krenuli smo u aktivno planiranje kako sve one zadaće koje bi nas mogle očekivati stvarno i provesti. Kroz svih sedam ispostava u Istri odrađivali radionice i pripreme, te si vlastitim sredstvima nabavljali zaštitnu opremu kako bi sve izazove dočekali maksimalno spremni.

Nakon što je formiran Stožer civilne zaštite jedna od prvih stvari na koje sam apelirala bio je pronalazak odgovarajućeg prostora za dekontaminaciju kako osoblja tako i vozila i opreme. Neki u toj ranoj fazi nisu još ni shvaćali zašto je to potrebno, no mi smo radije praktičari nego teoretičari i čim se na horizontu pojavi jedna takva kolosalna prijetnja kao što je ova, želimo biti maksimalno spremni pružiti na nju odgovor. Kod nas i inače uvijek vrijedi maksima da nas „ništa ne smije iznenaditi“ i toga smo se i u ovoj situaciji držali jer dobra priprema je najčešće već polovica dobro odrađenog posla“, kaže dr. Gordana Antić. 

Zamaglile se naočale

Kako bi se što bolje pripremili za zaštitu pacijenta Zavod već niz godina dvaput godišnje odrađuju taktičke vježbe djelovanja u slučajevima velikih nesreća. Zanimljivo je da su početkom veljače u Zračnoj luci Pula namjeravali održati vježbu kojoj bi tema bila upravo reakcija na moguće širenje korona virusa. Nisu, kako kaže, u tom trenutku mislili još da se radi o situaciji koja je nakon vrlo kratkog vremena postala itekako realna. Tako da ta simulacija opasnosti na koncu nije održana jer ih je preduhitrio život i na žalost prava epidemija. S obzirom da su stalno izloženi potencijalnoj opasnosti od zaraze jedan od ključnih problema koje je trebalo odmah na početku riješiti bila je nabava neophodne zaštitne opreme.

„Zaštitnu opremu imamo cijelo vrijeme trajanja epidemije, ali je imamo 'na knap' i jedna od velikih zadaća s kojom smo se hvatali u koštac bila je kako i gdje je nabaviti. Rekla bih da smo u zadnjih 15-ak dana ušli u nekakvu kolotečinu pa nam je ovo nenormalno stanje polako postalo 'novo normalno' kao uostalom i svima. Zaštitna oprema u situaciji kao što je ova kroz koju prolazimo jedan je od temelja funkcioniranja sustava, ali i zaštite kako naših djelatnika, tako i pacijenata. Danas će, primjerice, jedna naša ekipa imati 10 ili 12 intervencija. Oni će doći prvo do pacijenta koji je primjerice zaražen virusom, a ako se pritom nisu dobro zaštitili, oni će nakon toga vjerojatno zaraziti sve ostale pacijente kod kojih će tog istog dana nakon toga otići.

Mi bi u jednoj takvoj situaciji postali prijenosnici zaraze, a to je izuzetno opasno jer osim što u ovom razdoblju zbog izmijenjenog režima rada obiteljskih liječnika češće odlazimo u kućne posjete, naše ekipe su samo tijekom ožujka čak 72 puta imale razne nužne intervencije u domovima za starije širom Istre. Mi bi bili ti koji su svim tim ljudima donijeli zarazu, a zatim bi nakon smjena otišli kućama i tamo virusom ugrozili i članove naših obitelji, od kojih sigurno netko i radi pa bi taj virus krenuo i dalje. To bi bila prava potencijalna epidemiološka bomba zato je pridržavanje svih mjera zaštite i stalno korištenje zaštitne opreme nama apsolutno na vrhu liste prioriteta“, naglašava naša sugovornica, dodajući da su u nabavci zaštitne opreme pomogli Istarska županija, gradovi i općine, te da je dodatno Umag kupio zaštitnu kapsulu za prijevoz infektivnog pacijenta BIOBAG i jedan transportni ventilator, a Poreč dva transportna ventilatora.

Zavod je posudio OB Pula dva i KBC Rijeka pet transportnih ventilatora za pacijente koji bi potencijalno trebali respirator. Naša sugovornica ističe kako ih usprkos svim problemima situacija u kojoj su se našli ni u jednom trenutku nije iznenadila, te da je služba organizirana tako da bi, ukoliko bi postojala potreba za time, mogla odgovoriti i na daleko veće izazove od ovoga.

„Ja bih rekla da smo u ovoj situaciji vidjeli svoju pravu snagu, te shvatili da smo snažniji nego ikad“, kaže dr. Antić. Sustav je, dodaje, posložen na način da bude efikasan, smjene ekipa traju neprekidno 24 sata, nakon čega djelatnici imaju 72 sata odmora do ponovnog rada. Radi se o dijelu velikog sustava koji je aktiviran kako bi se odgovorilo na opasnost širenja virusa i lanac zbrinjavanja počinje pozivom na broj 194 i centralnu prijemnu pozivnu jedinicu. U proteklom periodu s tog su broja samo kad se radi o pozivima građana vezanih uz razne upite o koronavirusu dali gotovo tisuću informacija i savjeta.

„Mi smo jedna od rijetkih Hitnih službi u Hrvatskoj koje su imale reanimacije pacijenata koji su zaraženi Covid-19 virusom, a našim ekipama to se dogodilo čak dva puta. Na prvoj reanimaciji dogodilo se da su se zaštitne naočale članovima tima u potpunosti zamaglile i nisu tako mogli nastaviti reanimaciju. Međutim želja da se pruži pomoć bila je puno jača od straha od zaraze i oni su ih skinuli i dali sve od sebe. Nakon te intervencije svo troje članova tima dobilo je mjeru samoizaloacije i to je jedina ekipa koja nam je morala dva tjedna provesti u karanteni.

Svakodnevno smo se čuli s njima i hrabrili ih, a na sreću sve je završilo dobro, nisu se zarazili, i nakon isteka karantene mogli su se vratiti svojim zadaćama. Takva situacija neće nam se ponoviti jer sam nakon nje tražila načine kako prevenirati to moguće magljene zaštitnih naočala. Rješenje je pronađeno u sredstvu protiv magljenja kojima se maže ronilačka maska, te je sad premazivanje zaštitnih naočala tim sredstvom postala obavezna jutarnja rutina koje ekipe obavljaju prije polaska na zadatke", kaže naša sugovornica dodajući kako smatra da je sama činjenica da su se usprkos gotovo pa svakodnevnom kontaktu s zaraženim pacijentima uspjeli zaštiti i da nisu imali ni jednog zaraženog djelatnika veliki uspjeh i dokaz profesionalnog i odgovornog rada.

Minsko polje

„Naše intervencije u uvjetima epidemije usporedila bih s ulaskom na nekakav teren za koji ne znamo je li on obična poljana ili potencijalno minsko polje. U svaku situaciju moramo ući maksimalno oprezno s tim da se ne radi o nekakvoj ugrozi koja nas više neće vrebati sutra ili za deset dana, već se moramo pripremiti da će oprez te vrste još dugo vremena u našem poslu biti svakodnevica. Mi si ovih dana slažemo i sliku za eventualnu turističku sezonu za koju se nadam da će se ipak u nekoj mjeri dogoditi, međutim zbog čitave situacije ne planiraju se otvarati turističke ambulante koje su vodili privatnici i koji moraju procijeniti hoće li im se to isplatiti. Mi smo pak javno zdravstvo, a ako turističke ambulante ostanu zatvorene, netko će morati pogledati i te ljude“, kaže dr. Antić, dodajući kako su i tih poziva ima sve više budući da je veliki broj stranaca došao i uz mjeru samoizolacije boravi u svojim kućama i vikendicama širom Poluotoka.

Od ravnateljice Zavoda doznajemo i da je brojka operativnih timova koji dnevno „operiraju“ u mreži hitne medicine u Istri tijekom ove krize porasla s 9 na 11 od čega je 9 timova s liječnikom, a dva su bez njega. U ambulantnom prostoru je tijekom epidemije bilo nešto manje pacijenata jer su već na početku upozorili na potencijalne opasnosti, tako da na „hitnu“ sad dolaze uglavnom samo oni kojima stvarno treba hitno pomoć, a ne kao ranije i oni kod kojih za hitnom liječničkom intervencijom baš i nije bilo puno razloga. I u uvjetima korone svi redovni poslovi odrađivali su se redovno jer hitnoće su, kaže dr. Antić, nešto što se ne može izbjeći.

„Imali smo u ovom razdoblju i intervencije zbog infarkta, imali smo 62 reanimacije koje su u više od 27 posto slučajeva bile uspješne što su iznadprosječno dobri rezultati i na razini Europske unije. Prometnih je na sreću manje jer su se ljudi manje kretali i bilo je manje ozlijeđivanja, ali sve ostale hitnoće poput konvulzija kod djece, gušenja, moždanih udara ili alergija su se događale i na sve se te intervencije redovno izlazilo i one su se rješavale.“, kaže. Na koncu željela je posebno istaknuti kako je izuzetno sam ponosna na sve djelatnike hitne službe jer je svaki od njih gotovo dvjestotinjak u ovih mjesec i pol dana borbe protiv korona virusa, kako je kazala, dokazao da se radi o pravim herojima. „Svi su stalno na raspolaganju, nude pomoć i ako treba bez riječi prigovora spremni su odraditi sve što treba i izvan onih 24 sata koliko traje njihova smjena. Ne smijem pritom zaboraviti ni dečke i cure iz saniteta koji su isto tako stano spremni pomoći nam u izvršavanju naših zadaća, a svima njima jedno veliko hvala što su doprinijeli da jedna od najtežih zadaća koja je pred nas postavljena položi s najvišim ocjenama.“, zaključila je dr. Gordan Antić.

Povezane vijesti

• NADSTANDARD U ISTRI: U špici sezone na terenu je 13 TIMOVA HITNE POMOĆI
• Split: Koronavirusom zaražen dispečer Hitne pomoći
• POREČ Za dodatne timove Hitne medicinske pomoći 753 tisuća kuna