Danas se slavi sv. Vid: VODA IZ IZVORA KUNČAROVAC LIJEČI VID

Gračišćani Toni Vojsković, Dinko Šilić, Emil Koroman, Branko Brajković i Marijan Klarić prije nekoliko dana očistili su tristotinjak metara dug put od Gračišća do Kunčarevca te izvore Hrstovica i Kunčarovac

Danas, 15. lipnja, katolička crkva slavi blagdan sv. Vida, mučenika i sveca prema hagiografiji rođenog oko 290. godine u Mazzara del Valla, a mučeničkom je smrću umro za vrijeme Dioklecijanovih progona u Lukaniji oko 303. godine. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Crkve posvećene sv. Vidu u Istri nalazimo u Pazu i na groblju u Buzetu, crkve sv. Vida i Modesta u Grožnjanu (gradu) i na grožnjanskom groblju te nedaleko sela Divšići, a u Gračišću je župna crkva posvećena sv. Vidu Modestu i Kresenciji. Spomen dan sv. Vida, kao blagdan Vidova, u našem se kraju posebno slavi u Divšićima, Grožnjanu i Gračišću.

Legenda o izvoru

Prema tom spisu Vid je, kao sin bogate, ali još poganske obitelji, rođen u današnjoj Mazara del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek sedam godina morao je, zbog vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, jer ga je njegov otac prisiljavao da se odrekne kršćanske vjere. Uhićen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim, gdje je učinio nekoliko čuda, među njima i čudesno je ozdravio opsjednutog carevog sina. Unatoč tomu, sa svojim je pratiteljima osuđen na smrt, a nakon mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No iz njega ga je spasio anđeo koji ga je odnio u Lukaniju, gdje je umro.

Sv. Vid se obično slavi kao zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a nedaleko Gračišća nalazi se izvor Kunčarovac čija voda, prema lokalnoj predaji, ima takve moći. Izvor se nalazi uz stari putu koji je povezivao Pićan i Gračišće i kao glavna prometnica spajao je ova dva gradića prije negoli je u 19. stoljeću napravljena nova, postojeća cesta. Izvor je, kaže predaja, a prenosi nam je Toni Vojsković iz Gračišća, nastao je kada je sv. Nicerfor prognan iz Pićna jer je navodno živio u incestnoj zajednici s nećakinjama. Pred Pićancima je, s nećakinjama, bježao prema Gračišću, a putem se jedna od njih cijelo vrijeme tužila kako je žedna. Nicefor ju je bodrio kako će se napiti vode čim izađu iz pićanskog komuna. I tako, čim su stupili na Gračišćinu sv. Nicefor udari štapom o zemlju i poteče voda. Tako je nastao izvor Kunčarovac s koje se Niceforova nećakinja napila, a voda s ovog izvora nikada od tada nije prestala teći, kaže Vojsković, i zaključuje kako zapravo Kunčarovac nikada nije presušio.

- Od davnina su ljudi dolazili na Kunčarovac jer je njegova voda ljekovita za oči. Dolazili su u zoru, prije svitanja kako bi izvorskom vodom umili oči i riješili se problema s vidom, kaže Vojsković. Zbog tih posebnih svojstava voda s Kučarevca se nikada nije u kućanstvima koristila za piće, ali na ovom se izvoru dopuštalo stoci da pije. Nekada se za Kunčarovac može čuti naziv Grintovac, ali, kaže Vojsković to nije točno jer izvor se zove Kunčarovac, a Grintovac je teren na kojem se nalazi izvor o kojem je riječ.

Voda za piće i za stoku

Prije nekoliko dana okupili su se Gračišćani Toni Vojsković, Dinko Šilić, Emil Koroman, Branko Brajković i Marijan Klarić i očistili tristotinjak metara dug put od Gračišća do Kunčarevca te izvore Hrstovica i Kunčarovac. Hrstovica je izvor pedesetak metara od Gračišća na koju su nekada Gračišćani dolazili s "tovarima i brentama" po pitku vodu, a kad je Gračišće dobilo vodovod, izvori su obrasli gustim raslinjem i pali u zaborav.

- Jedan dan smo ćakulali i smo došli do tega da bi te izvore bilo dobro očistit, jer bi ih šteta bilo da se do kraja zapuste, pripovijeda Vojsković. Gračaški su izvori, a oko grada ih ima nekoliko, nekada za ovo mjesto značili život, zato su Vojsković, Šilić, Koroman, Brajković i Klarić uzeli alat u ruke i krenuli u akciju. Za nekoliko sati očistili su stazu do Kunčarovca i izvore Kunčarovac i Hrstivica do koji se sada bez problema može doći i uz put još uživati u pogledu na Pićanštinu, lug i Učku. Zadovoljni učinjenim, nakon zajedničkog objeda koji su im pripremili Denis i Nino Putinja, dogovorili se su da očiste i ostale izvore oko Gračišća. To su, kako kaže, Toni Vojsković: Dužerat, Vrućak, Veliki i Mali studenac te Perilica koji su poput prstena raspoređeni oko Gračišća. Hrstivica, Dužerat i Vrućak su bili izvori s kojih se voda koristila za piće, dok se voda s Kunčarovca i Studenca koristila za napajanje stoke. Na Vrućku je kasnije napravljena kaptaža pa se voda mogla koristiti i za piće. Napravljeno je i "perilo" pa se od tada i na Vrućku moglo prati rublje. Inače izvor namijenjen za tu svrhu, kako mu i samo ime kaže, bio je Perilica.

- Vodovod je kasno priša u naše kraje, pa smo do kasna i koristili izvore. Kako se ne bi zatrli, namjera nam je urediti šetnicu koja bi spajala sve izvore oko Gračišća. Ako budemo i ubuduće tako složni, ne vidim razloga da se to ne ostvari. Evo tu prije Kunčarovca je i vidikovac, a takvih bi se odmorišta moglo urediti i na drugim mjestima pa bi posjetitelji Gračišća, osim grada, mogli posjetiti i izvore u njegovoj okolici, kaže Vojsković.

Kako je Svętovit? postao sveti Vid

Svetovit, Svantevit, Svantovit (praslavenski Svętovit?) najviši je bog u vjerovanju pribaltičkih Slavena. Svetište mu je bilo na otoku Rujani (danas Rügen), kraj rta Arkona. Ondje mu je stajao hram, a odgovorima njegova proročišta pridavala se najveća težina. Njegov je idol imao četiri glave i svaka je gledala na jednu stranu svijeta. Krov njegova hrama nosila su četiri stupa, čime se izražava djelovanje njegove svetosti na sve četiri strane. Atributi su mu mač, zastava, bojni znakovi, neki u liku orla, i koplja. Svjedočanstvo pokušaja da se kult Sventovita zamijeni kultom sv. Vida i da pogani Slaveni prihvate kršćansku vjeru sačuvano je u Helmoldovoj "Slavenskoj kronici" iz 12. stoljeća. Ne može se izbjeći pretpostavka da je pri tomu važnu ulogu odigrala velika sličnost slavenskog glasovnog lika imena sveti Vid sa "svjat Vitja", s imenom boga kojeg su Rujanci štovali, a bio je to Svjatovit (Svętovit?). Zacijelo su Slaveni u svom davnom dolasku u naše krajeve sa sobom donijeli i svoja božanstva pa analogijom s Helmoldovim izvještajem Svętovit? u Gračiću je tijekom stoljeća postao sv. Vid koji, po slavenskom običaju, obrednim pranjem vodom iz Končarovca poboljšava vid.