RIBARSKI MRAK
Dalmatinski i kvarnerski plivaličari iskrcavaju ribu u Puli, Rovinju i Vrsaru ČETRDESETAK BRODOVA LOVI SRDELU NA JUGU ISTRE, otkupljuju im je za tri-četiri kune po kilogramu
Dejan ŠTIFANIĆ
Zbog obaveze smanjivanja godišnjeg ulova za pet posto, koji je, umjesto prepolovljavanja kvota za plavu ribu izborila euro parlamentarka Ruža Tomašić, ribari više ne jure za rekordima, jer nakon mjesečno ulovljenih sto tona po brodu ne mogu više izaći na more. Najvažnije je uloviti što kvalitetniju srdelu i inćuna, za koje im je osiguran plasman. Što je veća pecatura, broj srdela u kilogramu, veća je otkupna cijena, koja se kreće između tri i četiri kune
Započeo je jesenski, najizdašniji ribolovni mrak za ulov srdele uz zapadnu obalu Istre. Na rivama u Puli, nešto u Rovinju i Vrsaru, privezano je puno brodova plivaričara iz Dalmacije i Kvarnera. Zbog obaveze smanjivanja godišnjeg ulova za pet posto, koji je, umjesto prepolovljavanja kvota za plavu ribu izborila euro parlamentarka Ruža Tomašić, ribari više ne jure za rekordima, jer nakon mjesečno ulovljenih sto tona po brodu ne mogu više izaći na more. Najvažnije je uloviti što kvalitetniju srdelu i inćuna, za koje im je osiguran plasman.
Što je veća pecatura, broj srdela u kilogramu, veća je otkupna cijena. Najveći hrvatski dobavljač plave ribe je rovinjska Mirna, koja će ove godine preraditi rekordnih sedam tisuća tona srdela, koje će konzervirati u 35 milijuna škatuleta. Po količinama drugi je dobavljač Sardina iz Postira, dok treća tvornica konzervi Mardešić u Salima na Dugom otoku muku muči s pronalaženjem radne snage, pa prerađuje sve manje količine srdele.
Cijena od tri do četiri kune
Značajni potrošači srdele su manje tvornice za preradu ribe, kao što su S. I. C. u Višnjanu i Arbacommerce u Labinu. Nešto sitne plave ribe odlazi u ribarnice, a u izvoz uglavnom ide inćun, koji je nešto skuplji. U jesenkom mraku lovi se 45 do 46 srdela u kilogramu. Daleko je to od nekadašnjih 30 do 32 srdele u kili. Zbog male pecature cijena kilograma srdele se i dalje, dugi niz godina, vrti oko tri kune, a oko četiri se dobiva za ribu koja ide u maloprodaju i izvoz.
Uz fermapescu u prosincu i siječnju za srdelu uvedena je i druga za inćuna u svibnju, pa ribari uz mjesečne kvote sve teže pokrivaju svoje troškove. Zbog toga je primjerice Rovinj s nekadašnjih 14 spao na samo dvije plivarice, koje uz veliki entuzijazam drži Mauro Venier, posljednji kapetan iz legendarne ribarske obitelji Venier Pace.
Najviše otkupljuje Mirna
Mirna kupuje veće količine srdela otkad je ušla u sustav Podravke koja osigurava plasman u 60-tak država na svim kontinentima gdje koprivnička tvrtka prodaje široku paletu svojih proizvoda. Radi racionalne i ekonomičnije proizvodnje s manjim brojem radnika tvornica u Rovinju se specijalizirala za preradu srdele, a proizvodnja konzervi od tune i skuše preseljena je u Stankovce u zaleđu Zadra, čime je rasterećena rovinjska hladnjača. Mirna je najviše srdela otkupila u lipnju, nakon isteka svibanjske zabrane ulova.
Najviše je ribe uskladišteno u matičnoj rovinjskoj hladnjači, a koristi se i ona nekadašnje tvornice sladoleda Ital Ice u Poreču, koja je također u sustavu Podravke. Zakupljena je i hladnjača tvrtke Mauros u Galižani. Ribari kažu da im je Mirna, posebno od kada je u sustavu Podravke, glavna uzdanica, pa je samo od Maura Veniera ove godine otkupila 700 tona srdele.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
