Diljem svijeta na različite se načine proslavlja ne najveći, ali neosporno mnogima najdraži kršćanski blagdan - Božić. Neki dijelovi našeg planeta za ovih blagdana bude se obavijeni bjelinom snježnog prekrivača, a ponegdje se božićno jutro dočekuje ne u toplini doma, nego na pješčanoj plaži. I svaki dio Hrvatske njeguje svoju tradiciju, ali nekoliko zajedničkih točaka provlači se kroz sve običaje.

Vrijeme Dočašća

Po kršćanskoj tradiciji, ukorijenjenoj na našim prostorima kroz stoljeća, božićno vrijeme zapravo počinje prvom nedjeljom Adventa ili Došašća, perioda koji označava radosno iščekivanje ovog prosinačkog blagdana. Advent se vidljivo obilježava paljenjem četiriju adventskih svijeća, najčešće postavljenih u adventskom vijencu prvotno napravljenome od borovih grančica ili šiblja. U novije vrijeme kreativnost adventskih vijenaca ne poznaje granice, pa se oni mogu načiniti od raznih materijala, ali svijeće su one koje zapravo imaju najvažniju ulogu.

U obiteljima koje njeguju kršćanske običaje, vrijeme Došašća, odnosno dolaska Božića, obilježava se misama zornicama. Vjernici se u crkvama okupljaju prije izlaska sunca odnosno prije zore, pjevajući napjeve kojima se podsjeća na biblijske ulomke koji najavljuju rođenje Spasitelja Isusa Krista. Vrijeme Adventa također se koristi, intenzivnije no drugo doba godine, kao vrijeme prisjećanja i pomaganja pojedincima i obiteljima koje su u potrebi, jer se u dijeljenju očituje iskonski blagdanski, kršćanski i ljudski duh.

Prema etnološkim istraživanjima i zapisima, božićno i novogodišnje doba uspjelo je iznjedriti običaje koji su odolijevali vremenu, premda je, po mnogima, korijen njihova postojanja u brojnim poganskim ritualima. Paljenje badnjaka, izazivanje užarenih iskri u peći, stavljanje žitarica i orašastih plodova na blagdanski stol ili oblikovanje simbola i likova na domaćem kruhu - samo je dio običaja koji su se stopili s modernim obilježavanjem Božića i Nove godine, prizivajući zdravlje ukućana i plodnost nadolazeće godine.

No, Badnjak i Božić u svim dijelovima Hrvatske imaju i svoje osobitosti koje se ponajprije očituju u pripremama za blagdanski stol. Važno je naglasiti ovu specifičnost koja proizlazi dijelom i iz geografskog položaja Hrvatske, čiji dijelovi graniče s čak pet zemalja, pa su stoga hrvatske regije kroz povijest prihvatile i njihov gastronomski dodir, zadržavajući pritom ipak veći dio svoje tradicije. To je i jedan od razloga zbog kojega su i božićni običaji u Hrvatskoj vrlo raznoliki i bogati. Valja istaknuti i razlike održavanja običaja u gradskim i ruralnim sredinama, jer se u potonjima oni znaju razlikovati doslovno od sela do sela, ljubomorno čuvajući svoje osobitosti.

Badnja večer

U Slavoniji i Baranji, koja je teritorijalno u okruženju čak triju susjednih država, još se njeguju brojni običaji koji se većim dijelom tiču Badnjaka, dana uoči Božića. Ovaj dio naše domovine čvrsto je vezan za održavanje, očuvanje i oživljavanje starih tradicijskih, pa i crkvenih formi kojima se obilježava božićno vrijeme. Odlazak u susjedne kuće rodbini i prijateljima na samo božićno jutro, izgovaranje posebnih i precizno određenih pozdrava i čestitki, priprema složenih blagdanskih jela te unošenje slame i drva badnjaka u kuću kao simbola mjesta Kristova rođenja i plodne godine, samo su neki od pokazatelja koliko je duboko ukorijenjena tradicija koja se rado prenosi na mlađe generacije koje ih čuvaju od izumiranja.

Središnja i sjeverna Hrvatska također njeguju običaj unošenja slame pod stol za kojim se blaguje posna badnja večera, što je posebno drago djeci koja zatim na slami leže, pa tu i prespavaju. U hrvatskom Zagorju prilikom odlaska na polnoćku mladići bi djevojke darivali jabukama, čime bi iskazivali svoju naklonost i ženidbene namjere. U nekim dijelovima Međimurja žene bi provodile vrijeme do odlaska na polnoćku gatanjem iz pepela stavljajući ga na hrpu. Iz ohlađenog pepela su se na božićno jutro iščitavali simboli koji su označavali potencijalnu smrt nekoga od članova obitelji.

U Lici su se božićni narodni običaji održavali od 1870. godine do kraja Drugog svjetskog rata, a nakon toga su se sačuvali samo oni vezani uz kršćanstvo. Djeca su se darivala jabukama, lješnjacima, suhim kruškama i pogačom, a odrasli medenom rakijom i crnom kavom. Na Badnjak je bilo dozvoljeno jesti samo koricu kruha i piti rasol.

Uz Gorski kotar veže se jedan neobičan običaj s kojim se božićno vrijeme počinje obilježavati 30. studenoga. Toga dana otkidala se grančica trešnje koja se stavljala u vodu kako bi procvjetala do Božića, što se smatralo simbolom novog života.

U Dalmaciji je postojalo staro pučko vjerovanje da se s drvenog tronošca, izrađenoga na Badnjak i odnesenoga na polnoćku, može vidjeti tko je među vjernicima - vještica. Mlade djevojke su na blagdan svete Lucije pisale na papiriće muška imena te ih jednog po jednog bacale u vatru, dan za danom. Posljednji preostali papirić bi pokazao ime budućeg supruga.

Božićni napjevi

Istra se i po običajima božićnog vremena ističe svojom raznolikošću. No, i ovdje, kao i u drugim krajevima Hrvatske, oni su se prvenstveno zadržali u ruralnim područjima. Badnjak se tradicionalno nazivao Dan Vilije Bojže. Čitav dan se uzdržavalo od hrane, a tek navečer bi se blagovala posna jela, koja su zadržana do danas: pasutice (posutice) ili fuži sa slanom srdelom, bakalarom ili verzotom (keljom), maneštra, kruh i vino, fritule i kroštule. Tijekom večere domaćin kuće posuo bi malu količinu jela i prolio malo vina po coku (panju), što je simboliziralo plodnost naredne godine. Sijeno i slama koji su se prostirali ispod stola, nakon večere bi se nosili u staju jer se vjerovalo da stoku štite od bolesti, a na području Poreštine vrata staje su se dobro zatvarala radi zaštite od krađe slame.

Etnološki pogled na božićno vrijeme otkriva zapanjujuću šarolikost i bogatstvo hrvatske tradicije isprepletene finim nitima s tradicijama zemalja u okruženju. Osebujnost hrvatske tradicije očituje se, među ostalim, i u božićnim pjesmama koje su glazbeno oblikovane na način koji odražava specifičan spoj čak i arhaičnih pučkih napjeva s klasičnim glazbenim oblikovanjem. Po tome su postale prepoznatljive kao svjetski jedinstven božićni izričaj, jer je velikoj većini napjeva nepoznat autor, a nerijetko su utemeljene na narodnoj glazbi u kombinaciji s tekstovima iz Evanđelja. Sažimanje različitih kultura i njihovih sekvenci unutar velike europske povijesno-kršćanske orijentacije, bogatstvo je u kojemu svi narodi, pa i hrvatski, može i treba nastaviti baštiniti blago koje nam je ostavljeno u nasljeđe.

Povezane vijesti

• VODNJANSKI GASTRO OBIČAJI U EKOMUZEJU Nema boljeg kruha od onoga iz krušne peći STARE VIŠE OD 200 GODINA
• Argentinski grad Mendoza postavljanjem 10 divovskih jaja slavi "hrvatski Uskrs"
• Sveta tri kralja ušla kopnom, morem i zrakom u Španjolsku