Kapelanu Vinku Pikotu dojadilo naporno pješačiti iz Brda do župne crkve sv. Jakova u napuštenom naselju da bi misio * U svojoj kronici veoma zanimljivo opisuje kako je nagovorio župana Ivana Mogorovića da u Brdu podigne crkvu 

Župna crkva Imena Marijina u Grdoselu, čiji blagdan Katolička crkva slavi danas, 12. rujna, jedina je u Porečkoj i Pulskoj biskupiji toga naslova. Vjerojatno iz povijesnih razloga, župa ne nosi naslov Imena Marijina, već Majke Božje od Zdravlja. Današnja župna crkva izgrađena je 1774. na mjestu starije Gospe od Zdravlja iz 1680. koju je podigao župnik Vinko Pikot uz potporu seoskog župana Ivana Mogorovića. Poslije Pikotove smrti crkva se povećava, godine 1774./1775. dobiva današnji oblik; godine 1793. biva proglašena župnom crkvom, a 1862. dograđuje se zvonik na pročelju. 

Pikot je izuzetno zanimljivo zapisao kako je tekao slijed gradnje crkve Gospe od Zdravlja, danas Imena Marijina. Dr. Branko Fučić kaže da je to literarno djelo, film, živi vremeplov, romansirana povijest nastanka Pikotove crkve. Rukopis je napisan 1688. na talijanskom jeziku, Quaderno della Madonna di Salute, kojeg je Fučić okrstio Grdoselskom kronikom.

Grdoselo je bilo stari srednjovjekovni feudalni burg, sagrađen na hridi iznad Grdoselskog potoka. Zato je trapezoidni tlocrt burga uvjetovan i prilagođen konfiguraciji terena. Na južnoj, najslabije obranjenoj strani, bio je prokopan jarak i tu je debljina zidova iznosila gotovo tri metra.

O srednjovjekovnom životu Grdosela svjedoči Grdoselski ulomak, fragment glagoljskoga natpisa na kamenu iz 12. stoljeća: bilježi postojanje jednog oltara, posvećenog dvjema sveticama, u nekoj od grdoselskih crkava, u vrijeme kada je grdoselski dušobrižnik bio neki pop glagoljaš, Golob iz Tinjana, a grdoselski feudalac neki Pankrac.

Uokolo grdoselskoga burga razvila su se sela i kućišta i podigle crkve. Najveće naselje, "veliko selo", "grdo selo" ("grdo" znači veliko) – tumači dr. Fučić - bio je suburbij burga na zaravanku zvanom Kleč. Tamo gdje se sada nalazi glavno naselje Grdoselo, bilo je u starini jedno od podružnih grdoselskih sela, Brdo. Tu su bile čak tri crkve: sv. Ivana u neposrednoj blizini burga, u naselju na Kleču župna crkva sv. Jakova, te sv. Ane u čijim je ruševinama nađen Grdoselski ulomak.

U 16. stoljeću burg zamire, život se okuplja u novome središtu, u zaseoku Brdo. Inercijom kultne tradicije i dalje funkcionira župna crkva sv. Jakova, pokojnici se ukapaju na groblju kraj nje, ali više nitko ovdje ne stanuje, već u Brdu. U Brdo su se preselili i župnik i njegov kapelan. Oni i vjernici naporno pješače do župne crkve u izumrlom selu. To naporno i nepraktično stanje rješava mladi i poletni grdoselski kapelan Vinko Pikot, kome je dozlogrdilo svakodnevno pješačenje do sv. Jakova. Zato nastoji privoljeti župana Ivana Mogorovića da usred naselja na Brdu podigne novu crkvu. To se i dogodilo 1680. Stara župna crkva sv. Jakova ruši se godine 1805.

Dinamična priča ide ovako: župan Mogorović saopćio je kapelanu Pikotu da kao svoju zadužbinu namjerava podići novi oltar u župnoj crkvi sv. Jakova. Kapelan ga upozorava da je crkva ionako prepuna oltara i da bi bilo bolje kada bi tim novcem sagradio novu crkvu na Brdu. Uz mnoga suprotstavljanja Mogorovićeve obitelji i uz inertnost seljana, uz administrativne i tehničke probleme, Pikot stalno animira ljude i potiče ih na pothvat, koji u konačnici završava sretno.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam