"Od kad znam za sebe želja mi je bila biti brodograditelj i delati barke. To je posao koji volim, kojemu sam posvetio svoj život i u kojem i dan danas iznimno uživam". Tim je riječima svoj život i izuzetno bogatu karijeru sažeo jedan od najpoznatijih graditelja malih plovila s ovih prostora, Vitomir Pap iz Banjola.

Ovaj obrtnik i dugogodišnji predsjednik Udruženja obrtnika Pule svoju prvu batanu izgradio je, a zatim i prodao s nepunih 17 godina, a kad je jednom krenuo, više nije mogao stati pa je u svojoj radionici u Portiću do danas izgradio i porinuo više od 200 brodica raznih veličina. U istoj toj radionici ovih dana počela je gradnja još jedne brodice, ribarske batane koju Pap gradi u sklopu novog projekta Turističke zajednice općine Medulin - Ribarske priče s Medulinske rivijere. Osim replike tradicionalne batane, u sklopu projekta bit će izrađeni i tradicionalni ribarski alati da bi se turistima što življe predstavila ribarska prošlost toga kraja.

Ništa bez skice

Pri predstavljanju tog projekta pozornost je privukla jednako uzbudljiva i bogata brodograđevna povijest i priča o brodovima koju Vitomir Pap ispisuje na ovom području već više od pet desetljeća. "Naša obitelj porijeklom je iz Raklja. Moj did je sa svom famejom doša tu pred rat, 1938. godine. Kupio je imanje s jako dobrom zemljom, bavio se poljoprivredom i svojim proizvodima hranio pol Banjola. Ja sam u toj obiteljskoj kući u Banjolama rođen 1951. godine", započinje priču o svom životnom putu naš domaćin prisjećajući se obiteljskih korijena.

Obitelj je imala malu ribarsku batanu i jednu malo veću brodicu kojom su se vozile ovce na škoj. Privukle su pozornost malog Vitomira te mu otkrile sasvim novi svijet. "U tome sam se pronašao", kaže Pap, dodajući da je već s deset godina počeo s izradom malih jedrilica i brodića od furnira. Ta strast usmjerila ga je i u daljnjem školovanju. Njegovi su ga s 14 godina poslali na školovanje za tokara, što je tada, kaže, bio najbolji zanat, ali nije se dugo zadržao na tom smjeru. Otkrio je razred brodograditelja, doznao da praksu obavljaju u Uljaniku i - to je bilo to!

"Vratio sam se doma svojima i rekao im: "Ja više u školu ne grem!" Šokirala ih je ta moja izjava, a nakon što su me pitali zašto, rekao sam im da želim biti brodograditelj. Pokušavali su me odgovoriti od toga i roditelji i škola, ali shvatili su da od toga nema ništa. Na koncu su shvatili da je to ono što želim, prebacili me i drugi dan sam bio u Uljaniku", prisjeća se Pap.

Elan kojim se bacio na izučavanje novog zanata nije ostao nezamijećen među inženjerima s Uljanikova otoka koji su srednjoškolcima držali predavanja, te je na inicijativu jednog od njih stigao u trasersku salu u kojoj su crtali brodovi koji su kasnije građeni na navozima. "Tu sam ja bija doma i tu sam pokle škole ostat delat. Otkrio sam ono ća mi je falilo u glavi - brod. Ja sam ga u glavi moga vrtiti kako god ćeš kako sad na ekranu od kompjutera", opisuje slikovito naš sugovornik.

Perfekcionist - svakom detalju maksimalno se posvećuje

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća iza zidina pulskog škvera događale su se uzbudljive stvari, nastajali su neki od najpoznatijih brodova u njegovoj povijesti. Mladi Vitomir u radionicu je stigao u jesen, a u proljeće je iz nje "isplivala" "Besa". Legendarna jedrilica duga 16,2 metra izgrađena je na inicijativu pisca i moreplovca Jože Horvata s kojom su on, njegova supruga i sin te još dvoje Puležana, isplovivši s Ribarske kolibe, krenuli na put oko svijeta. Iskustva s tog putovanja Horvat je kasnije sažeo u knjizi "Besa - brodski dnevnik" koja je prevedena na brojne svjetske jezike. Na jednako uzbudljivo putovanje koje će trajati više od pet desetljeća tih je dana krenuo i naš sugovornik.

"Besu su gradili dok sam u Uljanik dolazio na praksu. Bilo je zaista uzbudljivo gledati i upijati kako ona nastaje i razvija se od nacrta do gotovog broda. Nakon završetka škole, sa 17 godina i 3 dana, zaposlio sam se u Uljaniku, a tad se u traserskoj sali počela raditi "Berge Istra". Bilo je ljeto i ljudi su otišli na godišnji, a mi smo morali povući i napraviti šablone i nacrte kako bi, kad se vrate, mogli raditi na limovima koji su u međuvremenu došli. Cijelo to prvo ljeto sam proveo s kolegama u radionici gdje smo radili po cijele dane, a nedjeljom bi mi dali slobodno jer sam još bio maloljetan", prisjeća se Pap.

U Uljaniku je ostao do 1975. godine, odnosno 24 godine, nakon čega je strast prema izgradnji brodica odlučio pretvoriti u posao i krenuti u poduzetničke vode.

"Lijepo mi je bilo u Uljaniku i puno sam naučio tijekom godina koje sam proveo u brodogradilištu, ali oduvijek me privlačila i zanimala drvena brodogradnja, te sam na koncu odlučio vratiti se doma i u potpunosti se i posvetiti njoj. Moram priznati da baš zato što sam volio i uživao u tom poslu nisam znao baš dobro cijeniti svoj rad. Događalo se da napravim i prodam batanu kupcu, a onda čujem da je on istu tu barku za nekoliko dana preprodao po tri puta većoj cijeni.

Jedan od razloga za to je i što sam perfekcionist, pa nikad nisam bio u potpunosti zadovoljan rezultatom. Uvijek sam mislio da može i treba bolje pa sam svim detaljima brodica posvećivao posebnu pažnju i popravljao sve dok ne bih bio potpuno zadovoljan. Uz to, ja nabavljao sam kvalitetni hrast iz Livada te ga pripremao i sušio dvije do tri godine, da sve bude kako treba. Znali su to i kupci, pa sam tako u nekoliko navrata čuo da su ljudi kupili barke za koje su im prodavatelji kazali da su "napravljene u Portiću kod Papa", premda se nije radilo o mojim barkama", smije se naš sugovornik uz prisjećanje na takve situacije.

Svoju prvu batanu projektirao je u Uljaniku radionici u kojoj su još na podu bili nacrti za "Besu", a zatim ju je doma u Banjolama izgradio prije nego što je napunio 17 godina. Gotova ja bila na proljeće te je za mulce iz kraja, kaže, bila pravi hit tog ljeta. Nakon što ju je na jesen prodao, krenuo je u sljedeće projekte, najprije za svoj gušt, a nedugo potom radio je i po narudžbama susjeda ribara koji su brzo shvatili da taj mali u rukama ima i može napraviti ono što njima treba. Nakon odsluženja vojnog roka vratio se svojoj strasti, te je uskoro pretvorio u stalni posao.

Brodovi koje je gradio u Banjolama bili su i složeniji i veći, a širilo se i područje s kojeg su stizale narudžbe. Batana koju upravo gradi za Turističku zajednicu općine Medulin Papova je 211 brodica, a svi izgrađeni brodovi, tvrdi, još uvijek su na moru. Dva najveća broda rođena u njegovom brodogradilištu imaju 14 i pol metara, napravio je desetak brodova od 12 i pol metara te puno onih od deset metara. Najveći broj brodica iz Portića su pasare s kabinom duljine 6 i pol do 7 metara.

"Krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih bilo je puno narudžbi. Ljudi su počeli loviti i prodavati rake, švoje i ostalu ribu, pa su imali nešto više šoldi i mogli stare batane zamijeniti novim i većim brodicama. Barke su naručivali uljanikovci, zatim mnoga vojna lica koja su bila na službi u Puli, a onda su navalili i Dalmatinci. Tri lita unaprijed sam ima dela, a delalo se dan i noć", pripovijeda Vitomir Pap te dodaje da je u jednom trenutku shvatio da ga je posao toliko preuzeo da je izgubio kontakt s društvom i počeo poprimati karakteristike asocijalne osobe koja sve što traži i treba pronalazi u svojoj radionici i u poslu. Odlučio je da ipak treba malo usporiti i ponovno se integrirati u društvo pa se aktivirao, najprije u mjesnoj zajednici, a zatim i u Hrvatskoj obrtničkoj komori i Udruženju obrtnika Pula, u kojem je sve donedavno obnašao dužnost predsjednika.

"Vođenje Udruženja drugima sam prepustio u listopadu 2019. godine, bilo je stvarno dosta. Lipu uru su mi kupili. U mirovinu nisam otišao jer imam obrt i koncesiju za korištenje pomorskog dobra, tako da ne znam što bi se s njom dogodilo da ga zatvorim. Dakle, od mirovine ništa, ali me, pogotovo od lani, šparaju ovi moji. Naime, lani sam u travnju imao koronu i završio 40 dana u bolnici, na respiratoru. Na kraju sam se na sreću izvukao i imao dug oporavak tako da me sve to poprilično usporilo. Sad sam opet dobro, radim pomalo koliko mogu, jer i dalje se najbolje osjećam kad sam u radionici i pokraj broda", kaže Vitomir Pap zaključujući uz osmjeh kako je siguran da 211 nije konačni broj i da će iz Portića sigurno izići još poneki brod koji je gradila i njegova ruka.

Povezane vijesti

• Zamijenit će se 4.230 metara mreže i 150 priključaka
• Vodovodna mreža u Banjolama gotova do 1. srpnja
• Banjole: Bager probija pristup do plaža na osami