NAJNOVIJE



"ŠAPTAČ" LOKVAMA

Alen Čikada posvetio se obnovi jedinstvenih bioloških oaza, NEKAD JEDINOM VODNOM RESURSU U ISTRI PRIJE GRADNJE ŠTERNA I VODOVODA

| Autor: Patricija SOFTIĆ


 Obnovili smo premantursku lokvu blizu doljnjeg ulaza na Kamenjak, koja je 30 godina bila bez vode i zatrpana s 500 kubika građevinskog materijala i smeća. To je bio velik i skup zahvat, ali vrlo koristan za domaće životinje na Kamenjaku. Počele su stizati lastavice i druge ptice, leptiri, vretenca, žabe, vodenjak mali i veliki, priča Čikada.

 

Lokva je posebno, malo i zatvoreno vodeno stanište poluprirodnog ili umjetnog porijekla. Na nastanak i izgled takvih staništa najveći utjecaj je imao čovjek i njegove potrebe, te njegovo djelovanje i djelovanje njegove stoke koju je na lokve dovodio da se napoje. Istra, otoci, primorje i sav krški pojas Hrvatske područje su gdje se voda ne zadržava duže vremena zbog velike propusnosti tla te najčešće nema puno voda tekućica ili su one povremene. Stoga je nestašica vode, prije svega za čovjeka i njegovu stoku, u mnogim dijelovima krša ponukala ljude da stvore i održavaju umjetne lokve, najstariji oblik akumulacije pitke vode. 

Prije vodovoda i šterni 

Oko lokvi su nastajala naselja, i u naseljima su nastajale lokve jer bez te vode život ne bi bio moguć. Lokva je od prapovijesti pa do šezdesetih godina prošlog stoljeća u većini naselja bila jedini izvor pitke vode za čovjeka, čak i u vremenu kada su se već gradile šterne. Međutim, s modernizacijom opskrbe pitkom vodom, a potom i drastičnim opadanjem broja domaćih životinja koje je valjalo voditi na ispašu i pojilo, taj isti čovjek, koji je svojom vještinom i znanjima prenošenim s koljena na koljeno generacijama, stvorio ovaj specifičan eko sustav, sada je svojom nebrigom prepustio pretvaranje lokvi u bezlične baruštine zarasle u vodeno biljem i razne korove zbog koji su na kraju presušile, a sav život je iz njih iščezao.

Upravo to pred svojim domom nije mogao mirne duše gledati Alen Čikada iz malog zaseoka Lucijani u općini Žminj, a ono što je prije 15 godina započeo u svom selu, pokrenulo je kasnije pravu malu revoluciju za obnovu lokvi diljem Istre, ali i šire.

- Udrugu Kal osnovali smo 2012. i počeli se ozbiljnije baviti lokvama, ali osobno sam se njima počeo baviti još kao klinac, jer imamo kal tu u selu na koji je svaki dan dolazilo sigurno 20 krava i 30-ak ovaca. Da bi blago imalo tu vodu za piti, kal se mora čistiti i ja sam gledao od starijih ljudi koji su znali, kako se to dela, i već tad sam shvatio koliko je ona bitna. I prije udruge sam sam očistio jednu lokvu, Kadriol, koja je bila sva zarasla, a danas ju održavaju susjedi, jer svi s vremenom počnu uživati u bogatom životu lokve u koju usele vodozemci. Onda smo 2015. obnovili premantursku lokvu, blizu doljnjeg ulaza na Kamenjak, koja je 30 godina bila bez vode i zatrpana s 500 kubika građevinskog materijala i smeća. To je bio stvarno velik i skup zahvat, ali vrlo koristan naposljetku, i za domaće životinje koje su na Kamenjaku, i za divljač, i za posjetitelje, priča nam Čikada.

Nakon toga su krenuli s obnovama i drugih zapuštenih lokvi po Istri, u čemu su im najčešće pomagale kvalitetne ortofoto karte iz '60-ih godina prošlog stoljeća. Čikada objašnjava da se isušivanje i nestajanje lokvi dešava zbog ne čišćenja naplavnog materijala kojeg donose kiše i vjetar te truljenjem vodenog bilja. Takva lokva za koju čovjek ne skrbi ubrzo prestaje biti lokva. No, iako današnjem čovjeku lokva možda i nije neophodna, ona ipak predstavlja jedan osjetljiv, a bogat i koristan ekosustav, i jedini dom onim životinjskim i biljnim vrstama koje su je naselile kroz vrijeme i živjele u lokvi i oko nje.

Ekosustav

- Greška je što ljudi misle da su lokve ili kali isto što i močvare, i da se u lokvama množe komarci, pa ju i sami zatrpaju svime i svačime ili od nje naprave neku površinu za koju misle da im je korisnija od lokve. U svakoj odbačenoj plastičnoj kanti ili automobilskoj gumi će se zadržati voda od kiše i u njoj će se prije namnožiti komarci nego u jednoj lokvi u kojoj će savršeni predatori, vretenca, ličinke žaba i daždevnjaka, pa i ptice, pojesti ličinke komaraca jer se time hrane. Ako nema lokvi, neće biti ni prirodnih neprijatelja komaraca. Osim toga, svjedoci smo zadnjih godina sve većih problema s divljači koja ulazi i u naseljena mjesta i radi štetu poljoprivrednicima, a ja sam uvjeren da je to zato što su te životinje žedne, a ne samo gladne. Znači, ima puno razloga za obnovu i očuvanje lokvi, objašnjava Čikada svoju "misiju".

Dugogodišnje iskustvo ukazalo mu je i na to da su Austrijanci imali pravo kada su lokve nastanili ribicama vrste Gambuzija, mada se biolozi ne slažu s tim mišljenjem. Ove ribice od par centimetara uvezene su početkom dvadesetog stoljeća u sklopu suzbijanja malarije u Istri, a ponegdje se u očuvanim lokvama mogu naći i danas. Čikada priznaje da znaju biti agresivne prema drugim živim bićima u lokvi, no ne u tolikoj mjeri da suzbiju ostale životinje. Dapače, u lokvama u kojima je naišao na Gambuzije opstao je bogati ekosustav, za razliku od onih lokvi u koje su ljudi naseljavali zlatne ribice, američkog somića, šarana, pa i američke crvenouhe kornjače, čime je prirodni život lokve drastično narušen.

- Vodozemci da, ali ribe nikako nisu ni autohtoni, ni poželjni stanovnici lokvi, jer vrlo negativno utječu na druge organizme koji tu žive. Najveći problem za opstojnost lokve je njihov izmet bogat hranjivim tvarima uslijed čega je potaknuto prekomjerno bujanje vodenog bilja koje se godišnjim ciklusima pretvara u mulj i time guši lokvu, te ona na kraju umire. Osim svega što sam naveo, neopisiv je užitak kada možete sjesti kraj neke lokve i promatrati i osluškivati život u njoj i oko nje. Na kraju krajeva, iako lokve danas nisu bitne čovjeku, kulturološki i tradicijski gledano njihov je opstanak itekako bitan, jer one su sastavni dio našeg krajolika i naše prošlosti isto kao i kažuni i suhozidi. Priroda je loš gospodar lokve, i da bi opstale, jer one obogaćuju naš krajolik, ljudi ih moraju održavati jednako kao što su to radili prije sto godina, poručio je Čikada.

Stoga i u današnja vremena Čikada i brojni volonteri prvo očiste, a zatim nasipavaju nepropusni sloj gline u prirodna krška udubljenja ili iskopana udubljenja tanjuraste forme tako da kišnica utječe u njih, ali ne otječe. U lokvi se pušta do jedne trećine vodenog bilja, ne više od toga, kako bi zasjenilo površinu vode i smanjivalo njeno zagrijavanje na suncu, no sve ostalo bilje, pogotovo drvenasto i grmoliko koji se mogu pojaviti u i oko lokve potrebno je redovito kositi, te dodavati određene količine vapna kako bi lokva ostala zdrava.

- Tako je nastala jedna od rijetkih čovjekovih intervencija u prirodi kojom je povećao biološku raznovrsnost te oplemenio krajolik. Njena biološka vrijednost je danas neprocjenjiva, jer vodozemci prvi stradaju zbog zagađenja prirode. Recimo, ako nemate lokve, na tom području će trajno nestati vodenjaci, pa žabe, a stara vrsta žabe krastače je jedna od rijetkih životinja koja jede puževe golaće, kojih sada imamo pravu invaziju i poljoprivrednici se protiv njih bore raznim sredstvima kojima opet uništavaju prirodu. To nam se događa i sa pticama i sa vodozemcima, jer smo naprasno prekinuli jedan prirodni hranidbeni lanac. Evo, da vam pokušam dočarati kako to izgleda. Kada smo prije četiri, pet godina očistili i obnovili premantursku lokvu, i napunili ju sa 600 kubika vode, još nismo niti bili završili s punjenjem, a već su na nju počele stizati lastavice. One su bile prve, i sigurno su bile presretne što na lokvi mogu naći blato kojim grade svoja gnijezda. Onda su se vratili leptiri, pa vretenca, pa žabe, vodenjak mali i veliki, viđeno je puno vrsta ptica koje prije nisu zabilježene da se zadržavaju na Kamenjaku prije toga, a onda su došle i srne, veprovi i zečevi. Dakle, osim što smo vratili život tom dijelu Kamenjaka i Premanture, vratili smo i nekadašnji izvorni izgled tog područja, naglasio je Čikada.

Gostuje na Braču

U Istri, nažalost, nema previše sluha niti za obnovu presušenih, niti za očuvanje obnovljenih lokvi, barem ne otkako je županijski pročelnik za poljoprivredu Milan Antolović otišao u zasluženu mirovinu, doznajemo. Čikadu i njemu slične entuzijaste to jako žalosti, no nemaju vremena za prepuštanje gorčini i depresiji, jer ih nakon nove godine čeka obnova lokvi u drugim hrvatskim krajevima koji itekako nastoje očuvati ovu jedinstvenu kršku baštinu, od Lovrana do Dubrovnika. Primjerice, jedan od značajnijih zahvata kojim će se uskoro baviti je obnova treće lokve na lokaciji znanoj kao "trolokva" u sklopu zaštićenog krajolika Vidova Gora na Braču, da spomenemo samo neke. Sigurni smo da će generacije i generacije budućih posjetitelja ovakvih pejzaža i lokacija znati cijeniti trud ljudi koji su spasili od zaborava znanje kojim je čovjek nekada davno spašavao sebe od žeđi, pritom i nehotice stvarajući prave biološke oaze za ugrožene vrste u škrtom krškom krajoliku.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: new hospital − Building yard (1)
Pula: new hospital − Building yard (1)

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of
Webcams provided by webcams.travel add a webcam