Alarm iz Višnjana
Istri prijete nestašica vode, nestanak tartufa i rast mora, a problem počinje već s javnom rasvjetom
Korado Korlević
Pretjerana i neodgovarajuće postavljena javna rasvjeta nije samo problem astronoma koji zbog nje više ne mogu promatrati zvjezdano nebo, već ozbiljna prijetnja prirodi, životinjskom svijetu, zdravlju ljudi, pa i sigurnosti u prometu. O tome je na prvom predavanju novog ciklusa "Petkom u 7" u Zvjezdarnici Višnjan na Tićanu govorio Korado Korlević, koji je temu svjetlosnog onečišćenja povezao s nizom drugih ekoloških izazova s kojima se suočavaju Istra i šire područje Mediterana.
- U ovom predavanju o svjetlosnom zagađenju astronomija je nebitna. Ako zagusti, mi možemo teleskop prebaciti na neko drugo mjesto gdje je mračno. Međutim, ne možemo reći krijesnicama da odu negdje drugdje jer je ovdje sada svjetlo. Ne možemo to reći ni ostalim kukcima ili pticama koji su mu pogođeni modernim tokovima. Problem nije u tome što mi više ne vidimo nebo kakvo su vidjeli naši preci, nego što umjetnom rasvjetom mijenjamo prirodne uvjete u kojima žive brojne vrste, istaknuo je Korlević.
Rasipanje svjetlosti prema nebu
Još je upozorio i na uvriježeno shvaćanje da je što više javne rasvjete pokazatelj uređenosti i razvijenosti neke sredine. Međutim, dodao je da cilj ne bi trebao biti osvijetliti što veću površinu, nego osigurati odgovarajuću rasvjetu na mjestima gdje je zaista potrebna, bez nepotrebnog rasipanja svjetlosti prema nebu i okolnom prostoru. Takav odnos prema rasvjeti, smatra, naslijeđen je iz vremena kada su elektrifikacija i industrijalizacija bile simboli napretka, no danas bi prioritet trebao biti njezino odgovorno korištenje, uz uvažavanje potreba ljudi i očuvanje prirodnog okoliša.
- Nitko nije protiv svjetla. Sigurnosna rasvjeta je važna, ali treba osvijetliti samo ono što je nužno. Mi imamo presvijetle gradove i često uopće ne razmišljamo o tome koliko je svjetlosti dovoljno za naše osnovne potrebe, rekao je Korlević.
Kao jedan od primjera naveo je uličnu rasvjetu koja u Hrvatskoj nerijetko doseže oko 200 luksa, iako je za osnovnu sigurnosnu vidljivost potrebno znatno manje. Posebno je upozorio na svjetiljke koje svijetle vozačima u oči, kao i na reflektore usmjerene prema nebu ili podne svjetiljke koje nepotrebno raspršuju svjetlost. Takva rješenja, osim što povećavaju svjetlosno onečišćenje, mogu stvarati opasne uvjete u prometu.
Kao konkretan primjer naveo je i Istarski ipsilon, gdje su na pojedinim dionicama zabilježeni problemi s blještanjem zbog odbijanja svjetlosti od mokrog kolnika. Posebnu pozornost posvetio je utjecaju umjetne rasvjete na životinjski svijet. Ptice selice zbog osvijetljenih gradova gube orijentaciju, udaraju u staklene površine zgrada ili ostaju zarobljene u snopovima reflektora. Svjetlost remeti i životni ritam šišmiša, koji izlazak iz skloništa prilagođavaju noćnim uvjetima, a umjetna rasvjeta može utjecati na njihovu prehranu i preživljavanje mladunaca. Posljedice osjećaju i kukci, vodozemci, gmazovi te brojne druge životinjske vrste.
- Ako osvijetlite stablo, ptice se na njemu neće gnijezditi. Za prirodu je takvo stablo praktički mrtvo. Imamo i primjere ptica koje tijekom migracije zbog svjetlosnog onečišćenja izgube orijentaciju. U Milanu je istraživanje pokazalo da ptice koje iz Skandinavije putuju prema Africi zbog svjetlosnog okoliša mogu zaključiti da su već stigle na odredište. Pritom stradaju i lokalne vrste jer im ove "afričke" pojedu svu hranu prije nego uginu, upozorio je Korlević.
Govoreći o mogućim rješenjima, naglasio je važnost odabira odgovarajuće temperature i intenziteta svjetlosti. Rasvjeta toplijih, jantarnih tonova, temperature između 2.700 i 2.800 kelvina, znatno je prihvatljivija za okoliš od hladne, plavičaste svjetlosti koja privlači velik broj kukaca. Uz to, svjetiljke trebaju biti oblikovane tako da svjetlost usmjeravaju prema tlu, a ne prema nebu i okolnim objektima.
Višnjan je pritom naveo kao primjer sredine u kojoj se nastojalo primijeniti kvalitetnija rješenja. Prilikom postavljanja nove rasvjete lokalna je zajednica prihvatila ekološki prihvatljiviji model koji je, prema njegovim riječima, bio i jeftiniji od štetnog modernog rješenja. No, širi problem ostaje, osobito zbog rasvjete turističkih središta i prometnica na zapadnoj obali Istre.
U svom predavanju Korlević se osvrnuo i na klimatske promjene, koje je predstavio kao jedan od ozbiljnijih izazova za opstanak suvremenih zajednica. Pozivajući se na istraživanja američkog biologa Jareda Diamonda o nestanku civilizacija, upozorio je da su problemi s okolišem kroz povijest često bili među ključnim razlozima njihova propadanja.
- Civilizacije su nestajale i prije nas, a jedan od glavnih problema bio je taj što se nisu uspjele prilagoditi promjenama u okolišu. Mi danas imamo problem koji ne rješavamo dovoljno brzo. Sve ove priče o tome što ćemo napraviti i kako ćemo smanjiti emisije stakleničkih plinova zasad ne daju rezultate kakve bismo trebali imati. Koncentracija ugljikova dioksida i dalje raste, rekao je.
Upozorio je na porast temperature, sve izraženije toplinske ekstreme, smanjenje količine oborina na Mediteranu i rast razine mora. Prema procjenama koje je iznio, Istarski vodovod u svojim projekcijama računa na 16 posto manje oborina u idućih deset godina, što bi moglo dodatno otežati punjenje akumulacije Butoniga. S druge strane, porast razine mora do kraja stoljeća mogao bi premašiti pola metra, zbog čega će među ugroženijim područjima biti i istarski obalni gradovi.
Opasnost od onečišćenja podzemnih voda
Posebno se zadržao na stanju rijeke Mirne i njezina porječja, upozoravajući na posljedice neprimjerenih zahvata u riječnom koritu. Uklanjanje vegetacije, regulacija toka i produbljivanje korita potiču eroziju i utječu na razinu podzemnih voda, što se posredno odražava i na Motovunsku šumu.
- Mi smo napravili sve da podzemne vode u Motovunskoj šumi budu niže za 80 centimetara i da to područje više ne plavi. Ali ako hrastova šuma više nije povremeno poplavljena, počinju rasti jasen i bršljan. Tako da istarski tartuf možda nećemo još dugo imati u uvjetima u kojima ga danas poznajemo. Režemo granu na kojoj sjedimo jer smo odlučili da Mirna neće biti rijeka, nego odvodni kanal, rekao je Korlević.
Upozorio je i na opasnost od onečišćenja podzemnih voda, posebno u krškom području Istre, gdje se voda brzo procjeđuje kroz propusno tlo i podzemne špiljske sustave. Kao jedan od problema naveo je velik broj privatnih bazena čija se voda nakon korištenja, često bez odgovarajuće neutralizacije kemijskih sredstava, ispušta u okoliš. Prema njegovim riječima, takva praksa može ugroziti podzemni živi svijet, ali i poljoprivredne površine.
Dotaknuo se i širenja invazivnih biljnih vrsta, među kojima je posebno izdvojio pajasen, stablo koje se iz parkova proširilo u prirodu i čije korijenje može negativno utjecati na ostalu vegetaciju.
Zaključujući predavanje, Korlević je poručio da se o okolišnim problemima ne može razmišljati samo na globalnoj razini, već da odgovornost za njihovo rješavanje počinje u lokalnim zajednicama.
- Odgovornost lokalnih zajednica nije samo u rješavanju problema koji su već vidljivi, nego i u prepoznavanju onih čije posljedice će se možda osjetiti tek u budućnosti. Odluke koje donosimo danas određuju u kakvom ćemo okolišu živjeti sutra, ali i u kakvom ćemo ga stanju ostaviti generacijama koje dolaze, poručio je Korlević.
Povezane vijesti
- Zvjezdarnica Višnjan otvara svoja vrata: Program započinje predavanjem Korada Korlevića "Globalne i lokalne promjene"
- Četiri milijuna stanovnika, od Trsta do Pule bez praznog prostora i suptropska klima? Ovako bi mogla izgledati buduća Istra
- Istraživanje na zapadnoj obali Istre otkriva što turizam, buka i vrućina rade Jadranu
