Od sjaja do propadanja
Hotel od mramora, 700 apartmana i veliki planovi. Kako je istarski turistički dragulj postao otužna priča?
(Snimila Jelena Milović)
Nakon članka o Dugoj Uvali, u kojem smo pisali o stanju ovog nekad turističkog bisera s pripadajućim hotelom i resortom, javio nam se bivši direktor Industrogradnje d.d. i direktor hotela Croatia Borislav Mršić dipl.oec. pritom želeći ispraviti neke navode sadašnjeg direktora Josipa Galinca.
Kako je nastala Duga Uvala
- Razvoj u Dugoj Uvali počinje 1971. godine, kada je Grad Zagreb ustupio svoje dječje odmaralište u Medulinu tadašnjoj Općini - Gradu Puli. Pula je zauzvrat dodijelila Gradu Zagrebu oko 40 hektara zemljišta u Dugoj Uvali. Kako se godinama nije događalo ništa značajno 1986. Grad Zagreb je trebao izgubiti pravo na zemljište i tada Industrogradnja d.d., predvođena generalnim direktorom Matom Čopom predlaže rješenje: Industrogradnja će izgraditi apartmansko naselje, apartmane prodavati privrednim subjektima tadašnje Jugoslavije, a 20 posto vrijednosti svakog apartmana izdvajati za izgradnju novog dječjeg odmarališta "Cvrčak". Time je Duga Uvala podijeljena u dvije interesne cjeline: turističko naselje koje gradi i razvija Industrogradnja i dječje odmaralište "Cvrčak" koje se financira iz dijela prihoda apartmana. Izgrađeno je tako 190 kreveta za predškolski uzrast, restoran i podloga sportskih igrališta. Radovi na "Cvrčku" zaustavljeni su 1995. godine. U turističkom dijelu, Industrogradnja je izgradila oko 700 apartmana, hotel kapaciteta 280 kreveta te zdravstveno-rekreacijski centar. Planirana je i depandansa od dodatnih 300 kreveta terasasto položena prema hotelu tako da svaka soba ima balkon s pogledom na more, uz planiranu sportsku dvoranu, ispričao je uvodno Mršić.
Posebna pažnja, veli on, posvećena je ekologiji i energetici pa je 1988. godine izgrađen pročistač otpadnih voda, a 1991. stanica za zahvat mora i toplinske pumpe koje su grijale i hladile hotel.
Godine 1995. otvoren je zdravstveno-rekreacijski centar uz hotel "Croatia", prvi takve vrste u Republici Hrvatskoj, koji je pružao širok spektar medicinskih i rekreativnih usluga: tri liječnika (internist, kardiolog, fizijatar), tri medicinske sestre, četiri fizioterapeuta te dva profesora tjelesnog odgoja. Oprema je uključivala holtere, color doppler, ergometriju, telemetriju, suhi laboratorij, spirometriju, dvije saune (finsku i rimsku), fitness studio, biodex platformu, fango, blato, solarij, magnet, ultrazvuk i masažu. Sve navedeno, smatra Mršić, pokazuje da je Duga Uvala bila jedan od najambicioznijih turističkih i zdravstveno-rekreacijskih projekata u Hrvatskoj.
Priča o hotelu Croatia započela je 1990. godine kao dio strateškog podizanja kvalitete turističkog naselja Duga Uvala. Kamen temeljac postavljen je 19. siječnja 1991., a hotel je svečano otvoren 20. lipnja iste godine.
- U godinama koje su prethodile izgradnji, Industrogradnja je prepoznala da Republika Hrvatska značajna sredstva izdvaja za nerazvijene krajeve tadašnje Jugoslavije. Upravo zato okupljeno je oko 300 velikih poduzeća s idejom da se dio tih sredstava preusmjeri u razvoj istočne obale Istre, koja je u to vrijeme bila gospodarski zapostavljena. Industrogradnja se obvezala da će, uz ulaganje u hotel Croatia, menadžment tih poduzeća imati povlašteno korištenje kapaciteta. Rezultat tog ulaganja bio je objekt koji se s pravom mogao nazvati umjetničkim djelom - hotel je bio obložen mramorom, ptičjim javorom, kristalnim ogledalima i jedinstvenim dekorativnim elementima, na stropu se nalazilo oko dvije tisuće ornamenata sa šestinskim motivima, noćni klub krasile su unikatne tapiserije i vitraji, a posebnu vrijednost davala su četiri monumentalna ulja na platnu s temom četiri godišnja doba, djelo Ivana Lackovića Croate, smještena u restoranu, opisuje naš sugovornik.
Hotel je registriran kao visoka B kategorija, a namjera je bila gostu pružiti više od očekivanog. Hotel je stoga vrlo brzo postigao zavidne rezultate i pozitivno poslovanje.
Što je pošlo po zlu?
Na pitanje o odgovornosti za današnje stanje i što je krenulo krivo, veli da nema jednoznačnog odgovora.
- Kao prvo, krivi su predsjednici prošlih uprava koji su djelatnost Industrogradnje dali u zakup, iako su tada više od 50 posto vlasnika Industrogradnje činili mali dioničari. Takav potez sigurno nije bio u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. U razdoblju privatizacije dio tadašnje uprave započinje praksu tzv. torbarenja. Izabranici uprave odlazili su u Bosnu i Hercegovinu i po Hrvatskoj, noseći torbe pune gotovine i kontaktirali zaposlenike kako bi od njih kupili dionice malih dioničara. Odriču se i turizma kao djelatnosti. Hotel Croatia prvo daju Megaminu - u čemu sam ja odbio sudjelovati, te me imenuju direktorom za upravljanje imovinom Duge Uvale bez hotela Croatia. Megamin ne podmiruje troškove i dužnom pažnjom gospodara izdajem nalog HEP-u da isključi struju. Megamin napušta hotel, a tadašnji direktor izdaje nalog da provalim u hotel. No, ulazimo u posjed putem suda i suca ovrhovoditelja, a razlika između predanog inventara i zatečenog stanja bila je ogromna. Nakon toga, dolazi firma FIO i preuzima sve, a Industrogradnja gradi depandansu s 300 kreveta, gotovo u dahu kaže nam Mršić.
Iako je postojao gotov posao s vlasnicima apartmana, vrijedan nekoliko stotina tisuća eura, pravni, važeći i obvezujući ugovori s vlasnicima apartmana se zanemaruju, tvrdi Mršić, i vlasnici gube ugovorom zajamčenu uslugu. FIO eksploatira, ali ne ulaže novac te sve polako propada. Tako da je u konačnici ostalo još stotinjak apartmana u vlasništvu Industrogradnje, vlakić, automobili, a Mršić i ne zna što je s tom imovinom.
Borba s FIO-m oko vlasništva
No, kaže Mršić, to je i vrijeme kada za direktora dolazi Galinec i počinje borba s FIO-m. Bilo je tu i zaštitara i policije, postavljaju se pitanja o pravilu vlasnika apartmana, udruživača.... i sve to dovodi do propasti poslovanja i lošeg restrukturiranja gdje se poslovne jedinice šalju u stečaj, a imovina prebacuje u dioničko društvo...
- Laganom knjigovodstvenom forenzikom može se utvrditi gdje je imovina, tvrdi Mršić i dalje navodi da je Galinec otvorio tvrtku Cipela br. 46. i nastavio s radom, ali prema vlasništvu u Dugoj Uvali nije postupao dužnom pažnjom gospodara.
- Nema čuvara, sve propada jer se ništa ne održava, okoliš je neuredan i zatrpan smećem. U njegovom poslovanju dogodilo se trovanje klorom djece na maturalcu, pljesnive sobe, stjenice. Dokumentacija Industrogradnje nalazila se po Raklju, umjesto da je zbrinuta na propisani način. Sve je ovo objavljeno i u tisku, kaže Mršić i tek za kraj ističe da je to priča kojoj bi epilog trebale dati nadležne institucije.
- Aktivno smo sudjelovali u obrani RH i zbrinuli oko 1.200 prognanika, a danas, u miru, gledamo Dugu Uvalu - tugu i žalost. Smeće na sve strane, nemar, nebriga. To je ono što muči ljude, zaključuje Borislav Mršić.
Umjetničko djelo
Hotel Croatia s pravom se mogao nazvati umjetničkim djelom - hotel je bio obložen mramorom, ptičjim javorom, kristalnim ogledalima i jedinstvenim dekorativnim elementima, na stropu se nalazilo oko dvije tisuće ornamenata sa šestinskim motivima, noćni klub krasile su unikatne tapiserije i vitraji, a posebnu vrijednost davala su četiri monumentalna ulja na platnu s temom četiri godišnja doba, djelo Ivana Lackovića Croate, smještena u restoranu,
Prvi turistički vlakić u Europi
Borislav Mršić iz Zagreba je stigao 1988. godine kao najmlađi direktor Industrogradnje d.d., tada na mjesto direktora OOUR-a.
- Prvotno radničko odmaralište pretvaramo u sportsko-rekreacijski centar Grada Zagreba. S vlasnicima apartmana u Dugoj Uvali ubrzo sklapam ugovor o organizaciji života i korištenja usluga u apartmanskom naselju. Financiranje te organizacije rada dogovoreno je kroz sezonsko plaćanje naknade po krevetu. Kupujemo turistički vlakić za tada 120.000 njemačkih maraka kako bi gosti lakše došli do trgovine i na plažu. To je prvi turistički vlak registriran u Europi da se može voziti po prometnicama. Jedan od važnijih razloga korištenja turističkog vlakića je ekološki aspekt, tj. da gosti parkiraju svoja vozila i ne koriste ih više za vrijeme boravka u Dugoj Uvali. Investira se i u dva autobusa kako bismo povezali Dugu Uvalu s Pulom, prisjeća se Mršić te dodaje da su organizirali i poštanske usluge, otvaraju se samoposlužna trgovina, frizerski salon, restoran, plažni objekti, tri vrste glazbenih programa, disko, noćni klub i drugi sadržaji.
