45. Buzetski dani
Europa ponovno stiže u "mali" Buzet: Sve je spremno za najspektakularnije hrvatsko automobilističko nadmetanje
(Snimio Miroslav Krpan)
Prvo izdanje osvanulo je 5. rujna 1982. godine, tada kao jedna od bodovnih utrka u kalendaru automobilističkih priredbi tadašnje države Jugoslavije. Za pokretanje i inicijativu da se u Buzetu organizira utrka kriva je "šačica" junaka, istinskih entuzijasta automobilizma od kojih vrijedi istaknuti tadašnjeg predsjednika AMD Buzet Ivana Prodana, članove predsjedništva Branka Bašića, Miljenka Nikolića i Maria Poropata, te članove sportske komisije Žarka Baumana, Željka Hrena i Damira Rupenu. Presudna je bila odluka iz listopada 1981.godine o prijavi utrke za upis u kalendar brdskog prvenstva.
Prvi pobjednik
Sve dalje je povijest. Buzetski dani, možda tek "sramežljivo" s bojazni kako će to biti prvi puta, nikad potom više nisu bili obična utrka. U godini obilježavanja desete godišnjice djelovanja tadašnjeg Auto moto društva Buzet, spremnost dokazivanja brzinom na tadašnjoj dionici Most - Sv. Sveti, dugoj 4.209 metara te rujanske nedjelje verificiranim dokumentima izrazilo je čak 105 vozača koji su bili podijeljeni u četiri tadašnje klase automobila, za bodove državnog i republičkog (hrvatskog) prvenstva.
Zlatnim su slovima u knjigu povijesti Buzetskih dana, za koje vjerujemo da će zaživjeti i do 50. utrke, upisani prvi pobjednici, prvi uopće iz najmanje klase popularnih "fićeka" do 785 ccm, kasnije, do dan danas legendarni Branko Bašić, vozač domaćeg kluba, potom vozači koji su obilježili povijest automobilizma Užičanin Milun Vesnić (ASK Jugoauto) u klasi 1.150 ccm, čiji sin Milovan ostvaruje vrhunske europske rezultate, a njihovim putom krenuo je i unuk, odnosno sin Đorđe, legenda s Kvarnera, Kastavac od formata Rajko Vlah (AMD Ina Rijeka) u klasi 1.150 Grupa 2, i slovenski as Silvan Lulik (AK Donit Olimpija Ljubljana), čija je ekipa bila klupski pobjednik. Silvan Lulik i danas aktivan, sada, među ostalim jedan od nositelja projekta brdske utrke pod Nanosom u Sloveniji, piše se prvim rekorderom staze u Buzetu, vozeći Opel Kadet vremenom 2:57,51 minut uz prosjek 85,360 km/sat. U konkurenciji prvenstva Hrvatske, svaka utrka zasebno bodovana, po dvije pobjede Branka Bašića i Rajka Vlaha te po jedna Zagrepčana Mirka Mrkše i Renata Vuka. Od nedavno "koparski" rotor u Buzetu krasi replika fićeka kakvim je Branko Bašić, vozio, pobjeđivao, osvajao naslove prvaka, formalno bio prvim pobjednikom u okviru najmanje klase prve buzetske utrke.
Žive za utrku
Buzet i njegovi mještani žive za utrku. Utrku vole, o njoj i njenim junacima pričaju. Sad su to već neke nove generacije, sinovi i kćeri u zrelim godinama, unuci i praunuci,.... Kada je o buzetskoj utrci riječ uvijek je prvo na pameti rekord staze. O rekordima se pričalo, imena se pamte. Nijemac slovenskog porijekla Jozef Zajelšnik formulom 2 "BMW" 1987. godine ostvario je rekord staze u vremenu 2.12,47 minuta prosječnom brzinom 114,383 km/sat. Isti je ostao trajni spomen na dionicu dugu 4.209 metara.
Kandidirajući za Europsko prvenstvo 2000. godine staza je produljena na potrebnih 5.001 metar, od Mosta do Peničići. Prvim je rekorderom bio Čeh Jiri Mičanek u vremenu 2:31,251 minuta. Za visoki međunarodni status utrke vrijedilo se izboriti, pa je u Prvenstvo "Starog kontinenta" upisana tek 2003. godine kada Talijan Denny Zardo vozeći prototip Osella PA 20/S 3000 BMW ostvaruje rekord u vremenu 2.15,338 minuta prosjekom 133,03 km/sat koji se zadržao sve do 2011.godine. Tada je osam godina star rekord oborio pobjednik i višestruki europski prvak Simone Faggioli vozeći 2:12,209 minuta prosjekom 136,175 km/sat. Godinu kasnije, potom opet 2014. Faggioli popravlja vlastiti rekord, da bi 2017.godine njegov sunarodnjak, šesterostruki europski prvak, odvezao ikad najbržu vožnju dionicom 5.001 metar u prototipu "Osella FA 30", vremenom 2:04,689 km/sat i prosjekom 144,388 km/sat. Vjerovali ili ne, ali taj rekord vrijedi i danas, već devetu godinu.
U Kategoriji I turističkih automobila, od prvog rekorda Silvana Lulika 1982. godine, na kraćoj stazi (4.209 m) deset je puta isti popravljan, da bi trajno ostao upisan onaj iz 1999.godine slovenskog asa Slavka Dekleve u vremenu 2:13,585 minuta. Dekleva je bio i prvim rekorderom Kategorije I na duljoj dionici godinu kasnije (2:43,045 minuta), da bi današnji aktualni rekord slovio od 18.rujna 2022.godine kojeg je vremenom 2:24,811 minuta (prosjek 124,324 km/sat) ostvario, u Fiatu X 1/9, Talijan Manuel Dondi.
Prošlogodišnji prvak Kategorije I Talijan Antonino Migliuolo, koji nastupa pod pseudonimom "O*Play" ove je godine prešao u Kategoriju II i pomalo neočekivano, u prvoj sezoni stigao do naslova europskog prvaka. Već sada ima bodove za titulu, a "vjetar u leđa" dalo mu je nepredvidivo i do danas javno neobjašnjeno odustajanje od nastupa sredinom sezone, u trenutku liderske pozicije, šesterostrukog prvaka sunarodnjaka Christiana Merlija. Migliuolo (O*Play) će osvajanjam godinu za godinom naslov prvaka u dvije različite kategorije biti prvi automobilist kojem je to u 60 godina europskih prvenstava pošlo za rukom.
U "Klubu 10"
Buzetska je utrka nešto nezaboravno, ne samo događanjima i nadmetanjima na stazi gdje se s tisućinkama sekundi "bore" vozači, već iz godine u godinu sve većem broju ovisnika dolaska i stalnog povratka upravo u Buzet gdje se "živi automobilizam".
Na dionici prometnice od Buzeta prema Cerovlju, što jednom godišnje, na dijelu od Mosta do Peničići, koji je već poodavno ušao u legendu, posluži za automobilističku stazu, mjesto nadmetanja najboljih europskih vozača, "pilota" vrhunskih bolida, mjesto odluke prvaka Starog kontinenta buzetska će utrka biti u elitnom "Klubu 10" zemalja i gradova koji imaju čast i obvezu biti domaćinima Prvenstva Europe na brdskim stazama. Zabrujati će ponovo motori, očekivanih 200-tinjak, a i više, sportskih vozila starog kontinenta ispred legendarne i kultne Konobe Most.
Dugovječnost direktora - 34 godine Branka Bašića
Puno entuzijazma, ljubavi, volje, htijenja, upornosti i vremena mnogi su, mnogi uložili u uspjeh manifestacije. Najteže je zasigurno bilo najodgovornijima za sportski program jer on i jeste najkompleksniji, pa ih se vrijedi sjetiti kroz samo dvije funkcije, direktora utrke i tajnika utrke. S ovim, 45. izdanjem, direktorom utrke Buzetski dani bilo je šest istaknutih sportskih djelatnika: pokojni Brativoje Antić (od 1982. do 1986.godine), Slavko Peračković (1987.), Aleksander Maksimović (1988. i 1989.), Arsen Ulčar (1990. i 1991.) i Ljerka Bauman (1992. do 1994.).
Ali pravi je fenomen jedan istinski značajni, trofejni automobilist koji je značajnu karijeru razvio i kao sportski djelatnik - direktorsku ulogu u kontinuitetu od 1995. sada već više od trideset godine obavlja Branko Bašić, prvi pobjednik prve buzetske utrke 1982. godine i nekad legenda sa staza bilježeći svojevrsni hrvatski rekord na najodgovornijoj funkciji. Osim što je prvi pobjednik prve buzetske utrke četiri je puta pobjeđivao u bodovanju prvenstva Jugoslavije, a čak 14 u konkurenciji Prvenstva Hrvatske. Gdje se god pojavi - istinski fenomen.
Tajnici utrke bili su: Željko Hren (1982. do 1984.), Damir Rupena (1985.), Arsen Ulčar (1986. do 1989.) i Slavko Peračković (1995.).
A još jedan nevjerojatni fenomen je jedan od prvih Bašićevih suradnika - Marinko Krbavčić. On funkciji tajnika obavlja od 1990. godine, što je ukupno 36. puta jer je samo jedne jedine godine, 1995. imao prekid.
Za prvaka Dimitrijević ili Prodan?
Gotovo da nema vozača u hrvatskom automobilizmu koji ne želi voziti stazom Most-Peničići, dugom 5.001 metar. Buzet uvijek privuče gotovo stotinu hrvatskih vozača. Dođu se "pokloniti" kultu hrvatskog automobilizma, gradu tradicije, stazi snova. Pretposljednja osma utrka sezone, deveta se vozi u Dubrovniku sredinom listopada, može odlučiti štošta u ovogodišnjem hrvatskom prvenstvu. Dvije su utrke do kraja, jedna najslabija se briše, a izgledni naslov Kategorije I smiješi se prije svega višestrukom i aktualnom državnom prvaku Zagrepčaninu.
Dejanu Dimitrijeviću (AKK Fly with Kolman), kojeg napada na "svojoj" domaćoj stazi Buzećanin Viliam Prodan (AK Opatija Motorsport). Dimitrijević ima 12 bodova prednosti. U Kategoriji II (formule i prototipovi) prvakom se već piše Splićanin Petar Dajak (AK Split Motorsport). Naslovima prvaka već su evidentirana tek dvojica vozača, u Grupi 1 Dejan Dimitrijević i u Grupi 2 Boris Katić (AK Župa dubrovačka), ujedno do sada tijekom sezone, jedini vozač s nizom svih sedam pobjeda u sedam nastupa. Respektabilno, nema što. U preostalim grupama još se "ljuti boj bije" i to u Grupi 2 Viliam Prodan i Niko Pulić, u Grupi 3 Mladen Đajić (AK Župa dubrovačka) i Ivan Batalić (Splitski auto klub), u Grupi 5 Filip Škugor (AKK Rogoznica), Marijo Barović (AK Župa dubrovačka) i Renato Jaketič (AK Vrbovsko racing), u Grupi 6 Deni Kmetović (AK Župa dubrovačka) i Igor Nikolaus (AK Ozalj), dok su među, do sada, 35 sudjelujuće klupske ekipe novi prvaci vozači AK Župa dubrovačka, koji su nanizali sedam ovosezonskih pobjeda.
U konkurenciji povijesnih automobila Kategorije A klupski je dvoboj vozača AKK Rogoznica Ante Gaćine i Nenada Gržančića, dok u Kategoriji B čak četvorica pikiraju naslov: Sandro Poldrugovac (AK Buzet Autosport), Marijan Hrgović (Belson Nostalgija), Jurica Ivanović (AK Skradin) i Mihael Alič (Belson Nostalgija). Među ekipama prednost ima Rogoznica ispred Belson Nostalgije.
Matija Jurišić korak do naslova prvaka
Posljednja i odlučujuća utrka i u ovogodišnjem Kalendaru FIA European Hill Climb Championship, prvenstva Europe u auto utrkama na brdskim stazama, upravo je Buzet. Rezultati se boduju za Kategoriju I (turistički automobili), Kategoriju II (formule i prototipovi), Povijesna (historic) vozila, FIA CEZ Prvenstvo Srednjeeuropske zone za povijesna i moderna vozila, Prvenstvo Hrvatske svih kategorija, te Prvenstvo Slovenije i Kup AŠ 2005.
Za vjerovati je da će upravo buzetskom stazom voziti najbrojnija skupina za bodove Europe, a sva pažnja, na domaćem terenu, usmjerena je u mladića kojem su 23 godine i koji je do vrhunskog, europskog automobilističkog asa stasao od malih nogu, kroz karting, potom više disciplina auto sporta, ostavljajući iza sebe pisani trag uspjeha, naslove prvaka, statuse najboljeg kartingaša i automobiliste Hrvatske u više sezona, kao i euro talenata. Riječ je o riječkom automobilistu Matiji Jurišiću, matično, od začetka svoje oktanske karijere člana Autokluba RI autosport, koji u domaćim okvirima posljednjih sezona bodove skuplja za AK Župa dubrovačka. Jurišić u Buzet stiže kao vodeći automobilist Kategorije I (turistički automobili) FIA EHC, u kojoj je ove sezone nastup na devet dosadašnjih utrka upisalo 105 vozača. Upravo u Sloveniji, prije 15 dana, ostvario je 25. europsku pobjedu u okviru FIA Grupe, osnovom koje se vode bodovi i u kategoriji, odnosno ukupnom poretku pet raspisanih skupina automobila. Ima 204 boda, 19 više od Austrijanca Kevina Raitha, odnosno 21 više od Švicarca Reta Meisela. Njih su trojica u matematičkoj borbi za naslov prvaka Europe. Igraju samo pobjede, jer svaki je u svojoj grupi, a na kraju se najslabiji rezultat sezone briše. Odlučiti može i samo jedan bod.
Jurišić je svoj prvi naslov europskog prvaka slavio 2024. godine u Buzetu (prošlu godinu zaključio kao treći), a ove je godine i prije završne utrke osigurao treći uzastopni naslov prvaka FIA Grupe 4 u kojoj nastupa svojim Peugeotom 308 TCR 1.6.
