od Atlantika do Pacifika
Trend se nastavlja: U vodnjanskim klupama sjede učenici iz cijele Europe i šire
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Od 365 učenika Osnovne škole Vodnjan, trenutno je 15-ak djece čiji su roditelji stranci, ljudi raznih državljanstva. Mala je vodnjanska škola s obzirom da joj kronično nedostaje prostora za još kvalitetniju nastavu, iako je velika s obzirom na broj učenika, no najveća je po tome što je krasi gostoljubivost i internacionalni karakter. Njeni su učenici i djeca s korijenima od zapadne Europe do Dalekog istoka, od Atlantika do Pacifika. I svi su u nju dobrodošli.
Vodnjan ima "ono nešto"
Naravno, reći ćete da je za sve "kriv" Infobip, zbog kojeg informatički i drugi stručnjaci dolaze iz cijelog svijeta. Ali nije samo Infobip zaslužan za kozmopolitski ugođaj u Vodnjanu. Stranci očito u Vodnjanu vide ono nešto...
- Da, ovaj trend čak i nema tolike veze s Infobipom. Jednostavno se ljudi doseljavaju iz svih krajeva, jer je Istra atraktivna, a Vodnjan im je zanimljiv. Vodnjan ima svoje pogodnosti, prometno je središte, blizu je Pula, blizu je Rovinj. Tu su ljudi našli mir i mjesto stanovanja, kaže ravnateljica škole Barbara Buršić - Križanac.
Veći priljev djece iz drugih država počeo je prije pet godina, a prošle i ove godine izdano je po 10-ak rješenja Ministarstva o provođenju pripremne nastave za učenike čiji hrvatski jezik nije materinji. Neki su inozemni učenici već i završili vodnjansku osmoljetku i sad su u srednjoškolskim klupama.
Najviše je do sada bilo malih Nijemaca, ali ima i djece čiji su pasoši ili jezici grčki, španjolski, kineski, japanski, ruski, ukrajinski, talijanski, slovenski, makedonski, albanski, bosanskohercegovački, srpski... Pripremala se škola i za dolazak malog Mađara, ali su se planovi njegove obitelji promijenili.
To su najčešće djeca miješanih brakova, objašnjava ravnateljica Barbara Buršić - Križanac. I to modernih brakova globaliziranog svijeta. Na primjer, roditelji, svatko iz svoje zemlje, upoznaju se u trećoj zemlji pa se kasnije s djetetom dosele u Hrvatsku kao četvrtu zemlju. Preciznije, dosele se na Vodnjanštinu.
- Dobro je da Ministarstvo daje mogućnost da ta djeca prođu pripremnu nastavu na hrvatskom jeziku ili dopunsku nastavu. Nije to tako samo u Vodnjan, doseljavaju se i drugdje, ali je specifično kod nas jer smo mi mala sredina i uvijek nam je zanimljivo da imamo djecu iz raznih krajeva svijeta. Djeca se brzo uklope i brzo uče jezik. Pogotovo im je lakše u nižim razredima, ali i u višima razredima socijalizacija ide dobro. A na nama je da ne bude previše stresa, kaže ravnateljica.
Važna socijalizacija
Ove su godine u klupe OŠ Vodnjan sjela 32 prvašića, a očekuje se priključenje i još ponekog inozemnog učenika. Za upis djece, kojoj hrvatski nije materinji jezik, sastaje se školsko povjerenstvo s psihologicom koje donosi odluku je li djetetu dovoljna dopunska ili je potrebna pripremna nastava. Za djecu iz BiH ili Srbije se zbog sličnosti jezika i razumijevanja određuje dopunska, dok već mali Slovenci moraju na pripremnu nastavu. Nakon odluke, Ministarstvo šalje školi rješenje, a škola po rješenju zapošljava učiteljicu hrvatskog jezika koja radi s djecom.
- Naša je praksa da inozemna djeca, dok imaju pripremnu nastavu, a to je 70 sati, budu u svom razredu, jer će tako brže svladati jezik. Treba napomenuti da ih ne ocjenjujemo, dok ne polože pripremni dio. Neke škole znaju napraviti odjel samo za njih, ali bolje ih je uključiti s drugom djecom, jer će tako brže i lakše proći socijalizaciju sa svojim razredom. Na taj način i cijelo vrijeme slušaju jezik, a uvijek je tu netko da im uskoči i pomogne, kaže Buršić - Križanac.
Kako djeca dolaze iz raznih krajeva s različitim sustavima školovanja, tako povjerenstvo obavlja i provjeru znanja kako bi se vidjelo može li dijete nastaviti školovanje na istoj razini.
- Ako znanja ima manje od naše djece na istoj razini, onda nastojimo roditeljima objasniti da je za dobrobit djeteta da se vrati jedan razred. Time ga ne kažnjavamo i ništa time neće izgubiti, a omogućujemo mu da ne kasni s gradivom za ostalima i da bude samouvjeren, zaključuje ravnateljica Buršić - Križanac.
