Istarski stočari ovog su ljeta suočeni s dvostrukim udarom, visokim temperaturama koje povećavaju potrebe životinja za vodom te sušom koja je već ostavila ozbiljne posljedice na pašnjacima i proizvodnji sijena. Trava je na mnogim područjima spaljena, lokve su presušile, drugog otkosa gotovo da nema, a stoka se, umjesto na prirodnim izvorima, vodom sve češće mora napajati iz cisterni. Za stočare to nije samo pitanje trenutačne nelagode životinja.

Manjak hrane i vode izravno se odražava na proizvodnju mlijeka, prirast mesnih grla, ali i na troškove gospodarstava koja već sada teško podnose cijene stočne hrane, goriva i vode. Posebno je teško onima koji moraju čuvati vlastite zalihe sijena za zimu jer će, ako ih sada potroše, u hladnijim mjesecima biti prisiljeni kupovati dodatnu krmu. Da su životinje tijekom velikih vrućina iscrpljenije i da zbog toplinskog stresa slabije uzimaju hranu, potvrđuje i Gordan Šubara iz Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI). Prema njegovim riječima, izravna pomoć koju je moguće pružiti u ovakvim uvjetima prvenstveno se odnosi na osiguravanje vode, hlada i prilagodbu uvjeta držanja.

Životinje slabije jedu i daju manje mlijeka

- Ono što možemo poduzimati jest da smo s našim stočarima u stalnom kontaktu i da im pružamo usluge kako bi se životinjama u svim tim vrućinama osigurala tekuća voda i, naravno, hlad. Na nekakve druge mogućnosti osim prilagodbe ovim uvjetima teško možemo utjecati, kaže Šubara. Dodaje da se tijekom sušnog i vrućeg razdoblja moraju prilagoditi hranidba i uvjeti smještaja životinja, posebice osiguravanjem dovoljnog protoka zraka u objektima u kojima borave goveda, ovce i koze.

Gordan Šubara, AZRRI (Snimila Gordana Čalić Šverko)

- Životinjama treba osigurati više tekućine, odnosno vode, hlad i adekvatnu prilagodbu hrane. Godinama također govorimo o tome da treba prilagođavati nastambe, osigurati dovoljan protok zraka i uvjete u kojima će životinja moći normalno živjeti i funkcionirati. Toplinski stres ostavlja vrlo konkretne posljedice, ističe Šubara.

- Kada govorimo o ovcama i kozama, tijekom suše životinje su iscrpljenije, a posljedica je i smanjenje mliječnosti. Kod životinja koje se uzgajaju za meso, poput boškarina, dolazi do smanjenog prirasta. Jednostavno, zbog vrućine slabije jedu i slabije napreduju. Zato je, osim trenutačnih mjera važno dugoročno raditi i na otpornosti životinja, objašnjava.

- Ne možemo izravno utjecati na vremenske uvjete, ali možemo poboljšati uvjete držanja i hranidbe. Dugoročno trebamo birati životinje koje su otpornije. Zato su nam izvorne pasmine važne, one su prilagođenije našim suhim pašnjacima, travnjacima i hrani od visoko produktivnih pasmina koje su osjetljivije na takve uvjete. Važan je i zdravstveni status životinja. Redovitim koprološkim pretragama i ciljanim tretiranjem protiv parazita životinje se održavaju u boljem stanju pa lakše podnose toplinski stres. Kada poboljšate zdravstveni status životinje i usmjerenim pretragama je riješite parazita, ona je u boljem stanju i lakše podnosi vrućine, zaključuje Šubara.

Sijeno ćemo morati kupovati za zimu

No dok struka govori kako životinjama pomoći da lakše prebrode toplinske valove, stočari upozoravaju na problem koji je mnogo širi od samog napajanja. Vedran Macan iz Udruge uzgajivača ovaca Istarske županije kaže da ove godine jednostavno nema dovoljno sijena.

Vedran Macan, predsjednik Udruge uzgajivača istarske ovce "Istrijanka" (Arhiva Glasa Istre)

- Voda i hlad su, naravno, jedan od načina. Ali ako nemamo dovoljno hrane, problem je puno veći. Ove godine imamo puno manje sijena zbog suše. Svaki racionalni poljoprivrednik sada će ono malo sijena što ima čuvati za zimu. Ako ga sada potroši, preko zime će ostati bez njega. Kupnja je teoretski moguća, ali za mnoge stočare sve manje realna. U sveopćoj situaciji u poljoprivredi stočari imaju sve manju mogućnost kupnje hrane. Jednostavno ne uspijevaju dovoljno zaraditi i ne ostaje im dovoljno novca za kupovinu krme. Situacija je škakljiva, ističe Macan, koji smatra da bi jedan od načina pomoći bilo proglašenje prirodne nepogode zbog suše. Zbog toga je, kaže, prema Istarskoj županiji uputio zahtjev da se pokrene postupak prema lokalnim jedinicama.

- Vidim da se ništa ne proglašava, a ne znam je li problem u zakonskim odredbama ili u nečemu drugome. Ja sam iskoristio mogućnost koju imam, ne mogu sam proglasiti nepogodu, ali mogu tražiti da se to učini. Postojeći način proglašavanja prirodnih nepogoda otežava položaj poljoprivrednika jer se šteta od suše teško može prikazati u odnosu na ukupne proračune lokalnih jedinica. Mi smo toliko mala poljoprivredna proizvodnja, a imamo toliko velike druge grane, prvenstveno turizam, da je gotovo nemoguće dosegnuti potrebne postotke. To treba mijenjati. Treba neku pomoć pružiti ljudima, nastavlja Macan. Sam, dodaje, ima oko 200 ovaca, a za njihovo napajanje dnevno treba približno tisuću litara vode.

- Puno vode se troši. Cijela južna Istra nema prirodnih voda na koje bi se stoka mogla osloniti. Lokve su davno presušile i sada više-manje svi vozimo vodu. To je jedini način da blago preživi, kaže Macan i upozorava na potrebu obnove istarskih lokvi i izgradnje odnosno uređenja akumulacija vode koje bi mogle poslužiti u kriznim situacijama.

- Tražio sam još ranijih godina od Općine Svetvinčenat da se pozabavi sanacijom lokvi ili izradom akumulacija vode za eventualne katastrofe. Ako lokve presuše, jedina voda koju možemo dobiti je iz neba ili iz cisterne. A što ako se dogodi potres, rat ili bilo što drugo pa se prekine dovod vode? Što ćemo onda sa svom stokom južne Istre?, pita se Macan.

Od 80 do 100 litara dnevno

U Savezu uzgajivača istarskog goveda sličnu sliku potvrđuje Aldo Štifanić. Uzgajivači boškarina, kaže, također osjećaju posljedice suše, a problema nema samo s vodom. Veća goveda, krave i bikovi, trebaju otprilike od 80 do 100 litara vode dnevno. Voda je veliki trošak, pogotovo kada je sve moramo dovoziti. Uzgajivači se, međutim, ove godine suočavaju i s izostankom drugog otkosa.

- Prvi otkos skinuli smo krajem svibnja i onda je prestala kiša. Sve je izgorjelo. Nema ni otkosa ni paše. Cijena sijena nije ni 50 posto onoga što je bila lani, ali problem je što ga jednostavno nema dovoljno. Na kraju ćemo sve morati kupovati za zimu, upozorava Štifanić.

Aldo Štifanić sa svojim boškarinom (Snimio Milivoj Mijošek)

U Savezu je, prema njegovim riječima, dvadesetak i nešto uzgajivača, odnosno ukupno oko 24-25 boškarina. Uz ovogodišnju sušu, uzgajivače već dulje opterećuju nedostatak državnog poljoprivrednog zemljišta i pašnjaka, visoki troškovi dizela i vode te niska isplativost proizvodnje.

- Mladi se ne uključuju jer im proizvodnja nije rentabilna. Nema dovoljno državnog poljoprivrednog zemljišta, nema pašnjaka. Kad nema pašnjaka, automatski raste cijena otkosa. Sve koči, a troškovi su sve veći, kaže Štifanić.

Za istarske stočare ovogodišnja suša već je donijela konkretan račun: manje trave i sijena, veću potrošnju vode i veće troškove. A pomoć, ističu, ne mora nužno biti samo financijska.

- Ne mora pomoć nužno biti u novcu. Može biti u hrani, može biti u podmirivanju potrošnje vode.

Samo da se nekako pomogne, poručuje Macan. Kad presuše lokve, nestane paše, a sijeno se počne čuvati za zimu, više nije riječ samo o tome kako preživjeti još jedan toplinski val. Pitanje je koliko će stočara nakon ovakvih godina uopće ostati u proizvodnji.

Kad nestane trave, svaka je kap vode zlata vrijedna

Problemi istarskih stočara nisu izolirani. Ekstremne vrućine i suša ove godine pogađaju stočare diljem Hrvatske. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva upozorava da visoke temperature povećavaju potrebe životinja za vodom i smanjuju unos hrane, dok suša istodobno smanjuje dostupnost paše i prinose sijena. Koliko situacija može biti ozbiljna pokazuje primjer Donje Gračenice, gdje je, prema podacima Ministarstva, više od tisuću goveda i konja bilo suočeno s nedostatkom vode i gotovo potpuno spaljenim pašnjacima, a za njihovo napajanje potrebno je oko 20 kubičnih metara vode dnevno.

(Snimio Igor Zenzerović)

Ministarstvo stočarima preporučuje osiguravanje stalno dostupne svježe vode i hlada, odgovarajuću ventilaciju objekata te organiziranje ispaše i hranidbe u hladnijem dijelu dana. No dugotrajna suša pokazuje da više nije riječ samo o tome kako životinjama olakšati nekoliko najtoplijih dana, nego kako osigurati dovoljno vode i hrane te održati stočarsku proizvodnju.

Pinzan: Podržavam svaku inicijativu

- Želim izraziti razumijevanje za tešku situaciju u kojoj su se naši stočari našli zbog dugotrajne suše. Svjestan sam da su posljedice koje trpe ozbiljne – od smanjenih prinosa stočne hrane do dodatnih troškova uzgoja, smanjenja proizvodnje, pa do neizvjesnosti za opstanak njihovih gospodarstava. Mnogi od njih osjećaju se bespomoćno pred okolnostima na koje ne mogu utjecati, i to je potpuno razumljivo, ističe Ezio Pinzan, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo.

Ezio Pinzan (Snimio Milivoj Mijošek)

Prema njegovim riječima, proglašenje prirodne nepogode, postupak je propisan zakonom i ne može se provesti proizvoljno. Nakon što jedinice lokalne samouprave prikupe podatke o nastaloj šteti, nadležna povjerenstva procjenjuju njezin opseg te, ako su ispunjeni zakonski uvjeti, župan donosi odluku o proglašenju prirodne nepogode za pogođeno područje. Tek nakon toga slijedi službena prijava i procjena šteta te isplata sredstava za nastalu štetu sukladno raspoloživim sredstvima u državnom proračunu putem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

- Podržavam svaku inicijativu da se stvarne posljedice suše objektivno utvrde i evidentiraju kako bi se moglo pravodobno reagirati te osigurati pomoć onima koji su pretrpjeli štetu. Važno je da svi relevantni podaci budu prikupljeni i dostavljeni nadležnim tijelima kako bi se postupak mogao provesti u skladu sa zakonom. Istarska županija u suradnji s općinama i gradovima, Hrvatskim vodama te Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva sredstvima Europske unije izgradila je dva Javna sustava za navodnjavanje, u postupku ugovaranja gradnje je i treći sustav na području grada Umaga, a nastavit ćemo planirati i graditi sustave za navodnjavanje u Istri i dalje. U borbi protiv klimatskih promjena to je jedini način kojim se može osigurati proizvodnja hrane u kontinuitetu koja ne ovisi o padalinama, koja je ekonomski isplativa i kojom svaki poljoprivrednik može računati na redovite prinose. Ispaša i proizvodnja hrane za životinje osnovni je preduvjet za razvoj stočarstva, zaključuje Pinzan.

Povezane vijesti

• Savjetovanje uzgajivača ovaca i koza u Hrvatskoj: TRAŽI SE JANJE VIŠE I PO SLAVONIJI I PO DALMACIJI
• ISTARSKA ŽUPANIJA POTIČE POLJOPRIVREDNU PROIZVODNJU KOJA JE POSTALA DUGOROČNO SIGURNIJA I STABILNIJA: Stočarstvu i govedarstvu slijedi iskorak jer će, uz pomoć Županije, postati dodatna prilika za mlade u ruralnim krajevima
• Ezio Pinzan otkriva gdje odlazi 1,7 milijuna eura i što koči istarske poljoprivrednike