Zrcalo vremena
Kako je Rovinj dobio Veliki mol, a sada gradi novi lukobran
(Snimio Milivoj Mijošek)
Tjednik L’Istriano (br. 23, srpanj 1860.) objavio je članak "Il nuovo molo di Rovigno" (Novi gat u Rovinju) u kojem opisuje kronologiju gradnje novog mola Calsanta. Članak je aktualan i u kontekstu gradnje sjevernog lukobrana na Sv Katarini, od strateške važnosti za sigurnost plovila u gradskoj luci i zaštiti od plimnih valova.
Mol Calsanta (poznat i kao Molo Grande ili Veliki mol) u Rovinju sagrađen je 1859. godine. To je bila posljednja velika investicija u pomorsku infrastrukturu u središtu grada tijekom tog razdoblja.
Izgrađen je radi unapređenja pomorskog prometa, trgovine i zaštite tadašnjeg lučkog bazena. I to u razdoblju snažnog gospodarskog i pomorskog razvoja grada pod austrijskom vlašću. Služio je kao glavno pristanište za brodove, ribarsku tradiciju i trgovinu, a danas predstavlja središnju točku društvenog života i okupljanja u staroj gradskoj jezgri.
Nalazi se na zapadnoj strani starogradske jezgre, blizu uličice i predjela Sv. Križa (Calsanta). Tijekom stoljeća, uži lučki bazen nalazio se upravo između Velikog mola (Calsanta) i Malog mola (na glavnom gradskom trgu). Vremenom se gradsko sidrište širilo prema današnjoj marini i kanalu prema otoku Sveta Katarina.
INICIJATIVA KRENULA 1567.
Evo što tjednik L’Istriano piše o starom molu Calsanta.
Stari mali mol Calsanta, koji se nalazio na kraju plaže Sottomuro južno od luke Santa Caterina u Rovinju, oštećen je vjetrovima i morem. Gradsko vijeće je na svom sastanku 3. kolovoza 1567. godine odlučilo obnoviti ga, s obzirom na to da će pružiti izvrsno sklonište lokalnim brodovima i javnim plovilima u vrijeme jakih zapadnih vjetrova. Također je utvrdilo sredstva za pokrivanje troškova koje su na odabrani način trebali snositi lokalni i strani brodovi koji su se ukrcavali i unajmljivali u ovoj luci te u vodama i lukama ovog okruga.
Rezoluciju je ratificirala mletačka vlada 1. srpnja 1568. godine, no radovi nisu počeli, a razlozi nisu poznati. Međutim, poznato je da je pitanje, nakon 412 godina, ponovno predloženo i ponovno potvrđeno 1680.-1681. godine, te da je novi mol, trebao biti dug šezdeset koraka i širok šest. Dok je nova rezolucija bila na snazi ??još 46 godina, Bratovština sv. Nikole prigovorila je 1727. godine na određene metode naplate. Nakon 42 godine, u ožujku 1749., Gradsko vijeće odlučilo je dovesti geodeta iz Venecije da poradi na molu. Senat je iste godine uputio projekt na pregled venecijanskoj trgovinskoj komisiji, koja je zatražila razne informacije. Nakon 47 godina, nacrt mola je dovršen, označen brojem 1796. Nakon takva odugovlačenja, izgleda da je cilj konačno postignut, međutim, pad Mletačke Republike, koji se dogodio sljedeće godine, sve je vratio na početak.
Nakon tog vremena (1796.), i sljedećih 42 godine, nema zapisa o bilo kakvoj raspravi o izgradnji mola Calsanta. Ova tema patriotskog interesa potpuno je izblijedjela sve do 1838. godine, kada je austrijska vlada razmotrila izgradnju novog mola. Međutim, vlada se predomislila, vraćajući se svom prvom projektu iz 1820. godine za proširenje mola Riva Grande o državnom trošku. U tom smislu, nakon šest godina, sastavljen je Protokol s pomorcima 4. studenog 1844. godine. Ipak, nakon mnogo pisanja i rasprava o oba mola tijekom sljedećih pet godina, Vlada je udovoljila željama stanovnika Rovinja, koji su putem natječaja za radove 29. svibnja 1849. ponudili dodatni trošak, koji je uključivao izračun izgradnje mola Calsanta u usporedbi s proširenjem mola Riva Grande.
GRADNJA CALSANTA POČELA 1836.
Izgradnja mola Calsanta počela je 18. lipnja 1836. godine na istom mjestu gdje se nalazio uništeni. Molo je imao pravokutni tlocrt od sjevera prema jugu. Trgovinska komora i Pomorsko udruženje, na temelju praktičnog znanja, smatrali su to prikladnijim od nagiba prema jugu, kako su neki željeli, ili prema jugozapadu. Prvo bi zapadnim valovima omogućilo lak prolaz u lučki bazen, dok bi drugo bilo ugroženo još više snagom valova.
Tijekom izgradnje, njegova duljina povećana je s predloženih 16,7 na 18 metara od baze; širina mu je ostala 1,5 metara. Zapadni parapet, izgrađen poput sjedala, visok je dva metra, a cijeli mol, izgrađen korištenjem santorinskih kesona, prema novoj metodi gradnje. Prekriven je dvostrukim slojem jednako velikih, lomljenih kamenja. Djelo je zaista lijepo i monumentalno. Mala i nepravilna bivša Sanitarna vrata srušena su u listopadu 1837. Obnovljena su 1824. na starom mjestu na rubu Piazza del Porlo. Nova zgrada za lučke i sanitetske urede i kapetanovu rezidenciju, s pristaništem i pločnicima, dodana je na istoku. Šteta je što ova zgrada nije podignuta na suprotnoj strani mola, na zapadu, gdje su prve kuće. Time je izgubljen lijep pogled na horizont. Zgrada je podignuta na potpuno krivom mjestu.
MOL DOVRŠEN 1859.
Mol je dovršen 1859. godine na zadovoljstvo i radost stanovnika Rovinja. Bilo je zasluženo da se dan 28. svibnja 1859., na koji je dovršeno djelo, koje je bilo želja stanovništva tri stoljeća, svečano proslavi i da se postavi natpis za vječnu uspomenu, što Općina nije učinila. Hvala svima koji su na bilo koji način i u bilo koje vrijeme surađivali u ovom korisnom i dostojanstvenom djelu, koje je bila zamisao naših predaka, a koje smo konačno vidjeli kako veličanstveno izranja iz mora; djelo kojem će i naša djeca i djeca naše djece pozdraviti.
GRADNJA SJEVERNOG LUKOBRANA NA SV. KATARINI
U Rovinju je u tijeku izgradnja sjevernog lukobrana na Sv. Katarini, koji će osigurat bolju zaštitu gradske luke i podići sigurnost pomorskog prometa, što je od neprocjenjivog značaja za građane, ribare i nautičare. Lukobran će imati duljinu od oko 154 metra, širinu hodne plohe od 5 metara te visinu od 2,26 metara, jednaku onoj susjednog Velikog mola. Rovinj je i ovaj projekt dugo čekao.
Ovaj projekt, nadovezujući se na stariji Veliki mol (Molo Grande), štiti staru gradsku luku od jakih valova i zapadnih vjetrova.
Južna je luka rizična uglavnom zbog naleta snažnih vjetrova iz III i IV kvadranta, dok postojeće pomorske građevine južne luke ne pružaju dostatnu zaštitu plovilima unutar nje. Stoga je u svrhu zaštite gradske luke od vanjskih valova i sve češćih plimnih valova uzrokovanih klimatskim promjenama, planirana izgradnja dva lukobrana na otoku Sv. Katarina.
Sjeverni lukobran nadmorske dužine oko 152 metara prvi će se izgraditi i preklapati s Velikim molom, te tako omogućiti siguran vez za plovila međunarodnog i domaćeg linijskog prometa te brodicama lokalnog stanovništva.
Nakon izgradnje sjevernog lukobrana, planirana je izgradnja južnog u nadmorskoj dužini od oko 183 metara koji će se preklapati s lukobranom ACI marine i tako zatvoriti direktan prodor razornih valova iz smjerova jugozapada, sjeverozapada i zapada.
Na taj će se način, osim zaštite gradske luke od vanjskih i plimnih valova, riješiti i problem nedostatnog broja vezova u Rovinju.
TJEDNIK L’ISTRIANO
L’Istriano su bile tjedne novine koje su izlazile u Rovinju od 15. veljače 1860. do 31. srpnja 1861. godine.
Bile su zamišljene kao časopis za književnost, povijest, znanost, umjetnost i poljoprivredu, a prema zamisli odgovornog urednika, ljekarnika Federica Spongie (bio je i rovinjski gradonačelnik), nije se trebao baviti političkim pitanjima. Međutim, odrazi napetih odnosa između Austrije i Italije, sazivanja Istarskoga sabora te suradnja ljudi poput Tomasa. Lucianija, Nazarija Galla, Antonija Madonizze, Angela Menegazzija, Carla Combija, Carla De Franceschija i Giovanija Battiste Ciprianija list su svrstali u talijanski nacionalno-liberalni krug, pa su pojedini članci bili cenzurirani, a čitavi brojevi zaplijenjeni.
Istarsko novinstvo druge polovice 19. stoljeća razvilo se upravo u Rovinju, koji je na početku 1860-ih bio najvažnije gospodarsko središte te jedno od uporišta talijanske liberalne stranke.
L’Istriano je bio prvi izdavački pothvat poslije koparskoga Foglio periodico istriano iz 1807. godine. (Istarska enciklopedija)
