Čita(j)mo Istru
Jeste li se ikada pitali: Kako su nastala imena naselja u Istri?
(Privatna arhiva)
Knjiga "Zata(j)ena Istra – imena naselja i rudina u Hrvatskoj Istri, inventar za povijesno sjećanje" (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant), tiskana u Puli 2013. godine, marni je rad autora da prikupe i objave korijene nastanka doista brojnih neobičnih i zanimljivih imena istarskih naselja.
Ovo je tek dijelom sadržaja, tek uvod u opširniji tekst.
IMENA MOTIVIRANA RASLINJEM
Važan motiv u nastanku zemljopisnih i rudinskih imena jest biljni pokrov, odnosno raslinje kao jedna od najznačajnijih sastavnica prirodnog okoliša. Sva imena motivirana raslinjem jako su stara i predstavljaju prirodan način imenovanja. Među imenima nastalim od naziva šumskog drveća najraširenija su imena Grabar, Cer, Klen i Kostanj. I mnoga naselja nose imena od naziva drveća: Jesenovik, Brest, Cerovlje. Kod grmlja najzastupljeniji su Smrekva/Smrikva i Leska/Liska, a među imenima površina od naziva za trave i korov najčešća su Kršin, Travnik, Trzna.
U skupini imena nastalih od uzgojnog bilja najčešća su ona nastala od naziva biljaka osnovnih u tradicijskoj istarskoj prehrani (Kapužnjak, Kumpirišće, Repišće, Bobovac, Grahorišće), dok su manje zastupljena imena nastala od naziva za žitarice (Eržišće, Ržišće, Jačmenišće, Škandelišće).
U Istri se najčešće blagovala hrana koju su domaćice spravljale upravo od ovih biljaka te od sezonskog jestivog bilja pronađenog u prirodi u kombinaciji s ostalim osnovnim namirnicama koje je stvaralo svako seosko domaćinstvo. Mnogi su odrasli na istarskoj maneštri pripremljenoj na nebrojeno načina (far, bobići, stupanje, koromač, pašta fažol...), joti i palenti.
U podskupini imena nastalih od naziva industrijskog bilja najčešća su imena nastala od naziva za industrijske biljke koje su služile za proizvodnju tkanina i užadi: Lanišće, Konopljar. Učestala su i imena nastala od naziva uzgojnog drveća: Ulika, Sliva, Črešnja/Čerišnja, Murva, Oreh/Orih, Smokvica.
ISTRANI KULTNO PRIVRŽENI VINOVOJ LOZI
Posebno mjesto pripada vinovoj lozi, kojoj je Istranin, kao i svi Mediteranci, kultno privržen. Istra je vinorodan kraj i tu se vinova loza uzgaja još od prije Krista. O tisućljetnoj vinarskoj tradiciji govori i rimski kameni spomenik (stela) s reljefom berača grozdova iz 75. godine.
Kao lijek i hrana grožđe je do današnjeg dana najpoznatije voće kojemu je poklonjena najveća pažnja. Ljekovito djelovanje grožđa, tj. vinove loze, ima raširenu uporabu u pučkoj medicini. Kršćanstvo je vino uzdiglo i posvetilo Kristovom blagoslovu, pa stoga ne čudi što su u našem narodu svi važniji radovi u vinogradu povezani s crkvenim blagdanima (od sv. Vinka, 22. siječnja, do sv. Martina, 12. studenoga).
Zemljopisna i rudinska imena nastala od naziva biljke (Loze, Trsine) manje su česta od onih nastalih od naziva za nasade, a brojem su im bliska imena nastala od imena pojedinih istarskih autohtonih sorti: teran, refošk, hrvatica, karbunera, borgonja, terbijan, muškat.
Teran je stara istarska sorta koja je povijesno bila i glavna istarska sorta. U novije vrijeme teran se često poistovjećivao s refoškom, no između te dvije sorte postoje morfološke razlike, a toponimi pokazuju da su naši stari toga bili svjesni. Teran daje jako, robusno, ali istovremeno i ugodno sljubljeno vino karakteristične rubin-crvene boje te fine, izražene i prepoznatljive arome tipično voćnog okusa u kojoj dominira miris maline. Refošk daje izrazito tamno i gusto vino nježne arome šumskog voća isprepletene s mirisom kože i cimeta. Uz popularniji teran, borgonja je još jedan pravi predstavnik autohtonih crnih sorata Istre. Sorta je u Istru donesena iz Francuske, iz pokrajine Bourgogne, za vrijeme napoleonskih ratova te se tijekom vremena toliko promijenila da je danas neusporediva s francuskom sortom gamay uz koju se obično veže. Hrvatica ili karbonera je autohtona hrvatska sorta sačuvana u Istri na području Kaštelira. Od ove sorte prave se dobra lagano gorkasta rosè vina cvjetne arome u kojoj dominira borovnica. Muškat je također vrlo stara sorta koja potječe s područja istočnog bazena Sredozemlja i vjerojatno je u srednjem vijeku donijeta iz Grčke. Prema različitim ekološkim uvjetima daje vina različitog okusa, a u Istri daje vino izuzetne kakvoće, intenzivnog muškatnog mirisa i arome koja podsjeća na miris prezrelog voća kruške i dinje. Trebjan je istarska autohtona sorta grožđa koja je gotovo potpuno nestala, te se rijetko može pronaći u vinogradima centralne Istre.
Zanimljivo je da se u istarskoj toponimiji ne susreću imena nastala od malvazije, suvremene kraljice bijelih sorti u Istri, koja je danas prešla puke vinogradsko-vinarske okvire gotovo postavši jedan od kulturoloških pojmova koji definiraju regiju.
Malvazija je zauzela vodeće mjesto među istarskim vinskim sortama tek u proteklih stotinu godina, potiskujući ostale autohtone i uvezene bijele i napose crne vinske sorte (posebno teran i refošk) koje su krajem prošlog stoljeća bile tri do četiri puta zastupljenije od bijelih, zbog promjena na tradicionalnim tržištima istarskih vina (Trst, Beč, Prag).
NAZIVLJE IZ ŽIVOTINJSKOG SVIJETA
I životinjski je svijet stabilan element prirodnog okoliša, ali za tradicijske zajednice imao je mnogo manje značenje od biljnog. No, unatoč tome, i imena iz životinjskog svijeta jako su stara, vrlo su rano potvrđena, a odnose se na divlje životinje o kojima je čovjek bio ovisan: Medveja, Ukov vrh, Bulpinski vrhi, Srnjak, Učka, Lisičine, Risovac.
Zanimljivo je da se u tim imenima pojavljuju nazivi životinja kojih danas u Istri nema, a koje su u prošlosti živjele na poluotoku. Zbog svojih hidrografskih i klimatskih uvjeta te biljnog pokrova, Istra, napose njezin sjeverni slabo nastanjeni brdsko-planinski dio je po raznolikosti staništa te životinjskih vrsta koje tamo obitavaju jedna od važnih točaka biološke raznolikosti europskog kontinenta. Tako, primjerice, podaci o životinjskom svijetu na području Učke koji potječu iz prve polovice 20. st. ukazuju na postojanje velikog broja endema i zakonom zaštićenih vrsta o kojima bi trebalo aktivno skrbiti.
Zasebnu i najbrojniju skupinu imena nastalih iz životinjskog svijeta čine imena nastala od naziva ptica (Golubinjak, Orljak, Sovinjak, Kolumbera, Kukaletovica, Jerebica, Jarebišće), a Učka je jedan od posljednjih europskih lokaliteta na kojemu će strpljivi ljubitelj ptica biti nagrađen impresivnim siluetama bjeloglavog supa i surog orla.
Dlakava i pernata divljač bila je izvor opasnosti za ljude i domaće životinje, ali i alternativni sekundarni, dopunski izvor hrane, pa stoga ne čudi relativno velik broj toponima takvog postanja. S divljim je životinjama bio povezan i cijeli niz pučkih običaja, a toponim Trebišća ukazuje na slavenski žrtvenik. S faunom kao izvorom hrane povezana je i važna djelatnost lova (klopkama, jamama, mrežama, oružjem), ali i lova kao privilegija odnosno zabrane.
Nestašica lovnih životinja zbog agrarizacije, privođenja kulturi neobrađenih površina i prekomjernog izlova uvjetovala je uvođenje zakonskih propisa i pravila ponašanja u lovu prema kojima se divljač nije smjela loviti u određenom dijelu godine (lovostaj), najčešće u vrijeme reprodukcije i podizanja mladih, što je tek "scijentizacija" sedimentiranog narodnog znanja da za vrijeme parenja i leženja mladih meso divljači nije ukusno i ima neprijatan miris te da stoga svaka vrsta ima svoju sezonu kad je najbolja za jelo, pa zato i doba lova.
POBUDE IMENA U DOMAĆEM BLAGU
Podskupina zemljopisnih i rudinskih imena povezanih sa životinjskim svijetom jesu i imena nastala od naziva obitavališta životinja: Gnizda, Jazbinka, Brlog, Brloge, Brložnik, Logi. I domaće životinje koje je čovjek uzgajao bile su značajne pobude u imenovanju prostora, pa su tako nastala imena Konjsko, Kozjak, Kobiljak, Kokošinka, Volarija, Tovarnjak, Mazgar, Mački, Mačkovica, Pasji vrh.
Posebna su podskupina imena povezana s izgledom terena koji podsjeća na neki osobit oblik životinjske anatomije: Rep, Kopito, Hrbat, Škinko, Ruh.
U skupini zemljopisnih i rudinskih imena antroponimnog postanja najraširenija kategorija su patronimi u službi toponima: Babići, Cvitići, Načinovići. Ti su patronimni toponimi tipični za Istru nakon tzv. druge kolonizacije. Mnoga naselja nose imena po etnicima doseljenih žitelja: Benečani, Čabranija, Grki, Hrvatini, Kočevarija, Latini, Bašanija.
NAPUŠTENA BROJNA SELA
Tridesetih godina 16. st. u Istri dolazi do biološkog slabljenja žiteljstva, naročito gradskog. Te su poremećaje u Istri izazvali nestašice, epidemije i ratovi, prvenstveno rat Cambraiske lige u prvoj polovici 16. st. te Uskočki rat na početku 17. st., kada su vojne postrojbe pljačkale, rušile i palile nezaštićena sela. Ti su poremećaji uzrokovali napuštanje dotadašnjih malih sela i prelazak s poljodjelstva na stočarstvo, pa je tako, primjerice, sredinom 16. st. u južnoj Istri bilo napušteno više od dvije trećine sela i ostalo je neobrađeno 90 posto zemljišta. No, ni u toj svojoj najnižoj točki istarsko gospodarstvo nije toliko zamrlo da ne bi pružalo mogućnosti doseljenicima iz još pasivnijih krajeva, pa su i mletačke i austrijske vlasti donijele povlastice za doseljenike.
Nakon sporadičnih naseljavanja u 16. st. iz područja Furlanije, Karnije, Albanije, Bologne, područja pod habsburškom vlašću, južnoslavenskog područja i Grčke, u drugoj polovici 16. st. kolonizacija je dobila čvršću pravnu osnovicu. Ipak, za razliku od spontanog naseljavanja, koje je uglavnom dobro uspijevalo, organizirana kolonizacija koja se provodila od sredine 16. do sedamdesetih godina 17. st. nije bila tako uspješna i bila je popraćena velikim trzavicama starog i novog stanovništva.
Organizirane kolonizacije imale su za obje vlasti strateško značenje naseljavanja krajeva ugroženih međusobnim napadima mletačkih i habsburških podanika, ali i Turaka, dok su za doseljenike bile prvenstveno gospodarski motivirane. Iako su motivi kolonizacije bili gospodarske i strateške prirode, jedna od posljedica kolonizacije bila je modifikacija etničkog sastava Istre, a etnički heterogeno novo stanovništvo je kroz asimilacijske procese postalo većinom hrvatsko.
NASELJA ZVANA KAŠTEL, GRAČIŠĆE, GRADINA
Raznolika su i imena nastala od naziva za različite naselbinske jedinice, počevši od imena vrlo starih tipova naselja koji su nastali već u prapovijesti: Kaštelir/Kasteljer, Gradina. Za srednji vijek tipična su imena naselja s obrambenom funkcijom: u prošlosti su to bila naselja zvana Kaštel, Gračišće, Gradišće, Grad. Takvih je imena najviše uz mletačko-austrijsku granicu.
Kašteli su obilježili istarsko srednjovjekovlje, koje karakterizira mnoštvo zemljovlasnika, gospodara feuda koji su gradili obrambene utvrde kako bi iz njih kontrolirali svoje posjede. Mlečani, koji su posjedovali zapadno i jugoistočno istarsko priobalje i Habsburgovci, čiji je posjed bila središnja i sjeveroistočna Istra, u kasnom su srednjem vijeku najintenzivnije gradili kaštele na strateški važnim položajima uz granicu, često na podosta nedostupnom terenu. Stoga su istarski kašteli obilježje vremena, arhitekture, kulture i običaja srednjeg vijeka.
DVORI, KATUN, KORTA – NAJMANJE NASEOBINE
U najmanje naselbinske jedinice spadaju Dvor, Katun, Korta, Kortina i Stancija. Ta su imena u uskoj svezi s poljodjelstvom i stočarstvom kao osnovnim istarskim tradicijskim egzistencijalnim i gospodarskim djelatnostima. Često su, napose ime Stancija, označavale stambeno-gospodarske zgrade veleposjednika koji su koristili radnu snagu kolona.
Kolonat je ostatak prastarih društveno-ekonomskih odnosa koji u Istri potječu još iz kasnoantičkih vremena, a znači zakupni odnos između gospodara zemljišne nekretnine i obrađivača zakupnika (kolona). Za trajanja odnosa kolonova je osobna sloboda bila ograničena i za odlazak sa zemlje bila mu je potrebna vlasnikova suglasnost.
U srednjem vijeku franačka vlast se u uvođenju feudalnih zemljišno-gospodarskih odnosa oslanjala na zatečeno stanje, dok se od 12. st. u mletačkoj Istri razvijao slobodni kolonat, koji nije uspostavljao osobnu ovisnost zakupnika. U novome vijeku zemljišna su gospodarstva u mletačkoj Istri bila ustrojena na temelju kolonatskog odnosa. S razvitkom poljoprivredne mehanizacije udio kolona u proizvodnim sredstvima bio je sve manji, pa se pretvarao u običnog, najčešće u plaćenog poljoprivrednog radnika.
Kolonat je opet oživio nakon Prvog svjetskog rata jer su seljaci pod pritiskom fašističke fiskalne i agrarne politike prodavali odnosno gubili posjede, koje su kupovali veleposjednici (sljednici nekadašnjih feudalaca), bogati građani, a katkad i imućniji seljaci, dok su seljaci obično postajali kolonima na nekad svojim posjedima. Veličina i prostorna organizacija takve naselbinske jedinice ovisili su o veličini posjeda, imućnosti vlasnika i terenskih okolnosti. Takve izdvojene naselbinske i gospodarske jedinice gdje je obrađivač ujedno bio i vlasnik zemljišne nekretnine označene su imenima Stanje, Pošeš. U tom su smislu zanimljiva i imena naselbinskih jedinica te iz njih izvedeni toponimi motivirani raznim djelatnostima (Malinari, Kovači, Kalci, Stupari).
TOPONIMI IZVEDENI IZ OBRTA
Učestali su i toponimi nastali od naziva gospodarskih objekata u kojima su se obavljale obrtničke djelatnosti: Štuparija, Malin, Toklarija, Frnaža.
U toj podskupini posebno je zanimljivo ime Toklarija, koja označava stari tijesak za proizvodnju maslinova ulja, odnosno uljaru. Maslinovo ulje i maslina jedan su od simbola sredozemnog svijeta i življenja, a ujedno i zaštitni znak istarskog krajobraza.
BURG, KLOŠTAR, SELO I VAS
Mnoga su imena nastala i od naziva napuštenih sjedišta crkvenih i svjetovnih zemljoposjednika, u čijoj su neposrednoj blizini ili oko njih podignuta naselja: Burg, Borgo, Podgrad, Kloštar.
Imena nastala od naziva tipičnog monofunkcijskog naselja u kojemu prevladavaju primarne djelatnosti obrade zemlje i uzgoja stoke su Selo i Vas. U tim su naseljima u pravilu živjeli posjednici svoje vlastite zemlje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
