Zrcalo vremena
Biciklist, preporoditelj, jezikoslovac, književnik s granice, dva biskupa... Siječanjski spomen na značajne Istrijane
(Arhiva Glasa Istre)
Tijekom godine bit će prigode u ovoj rubrici pisati o značajnim osobama i o njihovu djelovanju na istarskom poluotoku. Ovom prigodom nasumce se spominjemo nekih od njih koji su ili rođeni ili umrli u siječnju, a u svom su životu i djelovanju u Istri ostavili traga.
NEVIO VALČIĆ, BICIKLIST
U Loboriki je 1. siječnja 1933. godine rođen biciklist Nevio Valčić. U aktivnoj sportskoj karijeri, koja je trajala 16 godina, nastupao je za klub koji je nekoliko puta mijenjao nazive pa se tako natjecao za Uljanik, Pulu i Siporex. Bio je član i predvodnik prve trofejne generacije u povijesti pulskog biciklizma. Najveće uspjehe u karijeri ostvario je na cestovnim utrkama.
U juniorskoj konkurenciji postao je 1953. prvak Hrvatske i Jugoslavije. Pobijedio je na juniorskoj utrci Kroz Istru i Sloveniju 1953. Još je veće uspjehe ostvario kao senior. Bio je trostruki pojedinačni prvak Jugoslavije, te trostruki prvak Hrvatske.
Sudjelovao je na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu, šest puta na pojedinačnom Svjetskom prvenstvu. Kao reprezentativac Hrvatske pobijedio je na utrkama Štajerska – Hrvatska 1958., 1959. i 1962. te na etapnoj međunarodnoj utrci Kroz Hrvatsku i Sloveniju 1959. i 1961. godine. Prvi je pulski biciklist koji je postao državni prvak i koji je nastupio na Olimpijskim igrama. Njemu u čast od 2007. se u Istri održava tradicionalna utrka Memorijal Nevio Valčić.
Preminuo je u Puli 2007. godine.
LUKA KIRAC, PREPORODITELJ
Don Luka Kirac, svećenik i preporoditelj, preminuo je u Rakotulama 1931., a rođen je u Medulinu 1860. godine. Bio je kapelan i župnik u Krnici, Raklju, Barbanu, Ližnjanu, Medulinu. Godine 1908. izabran je za zastupnika u istarskome Pokrajinskom saboru, gdje se zauzimao za prava Hrvata. Na početku Prvog svjetskog rata dva su ga puta internirale austrijske vlasti, a pošto je bio oslobođen, priključio se Istranima koji su zbog ratne opasnosti bili iseljeni u sjeverne dijelove Austro-Ugarske Monarhije. Nakon rata uhitile su ga talijanske vlasti pa je 1919. - 1921. bio u zatočeništvu na Liparima i Sardiniji. Potom je do kraja života bio interniran u Rakotulama. Proučavao je povijest Istre. Godine 1928. dovršio je "Crtice iz istarske povijesti", svoje glavno djelo o istarskome srednjovjekovlju.
GORAN FILIPI, AKADEMIK, JEZIKOSLOVAC
U Puli je 8. siječnja 2021. godine preminuo Goran Filipi, jezikoslovac, leksikograf, sveučilišni profesor, književnik i akademik. Rođen je 18. siječnja 1954. godine u Zadru. Na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta u Puli radio je od 1985. do odlaska u mirovinu 2019. godine. Akademikom je proglašen 2012. godine.
U svom znanstvenoistraživačkom radu bavio se ponajprije proučavanjem romanskih idioma Istre i Dalmacije. Bio je zaljubljenik u istrorumunjski. Bio je vrlo plodan znanstvenik te objavio 23 knjige. Projekt Jezičnoga atlasa Istre, počeo je tijekom 1990-ih, te objavio niz Lingvističkih Atlasa za istriotske, istromletačke, istrorumunjske i čakavske govore Istre. Autor je više od osamdeset znanstvenih članaka, 23 dijela ili poglavlja u knjigama te nekoliko zbirki poezija, u kojima je izrazio lirsku stranu svoje osobnosti.
MARTIN BIZJAK, KULTURNI PREGALAC
Akademski slikar Martin Bizjak preminuo je u Puli 9. siječnja 2017. godine. Rođen je 1929. godine u Hrastniku (Slovenija).
U Puli je živio od 1957. godine. Najprije djeluje kao likovni pedagog, zatim obnaša funkciju referenta za kulturu Općine Pula, slijedi vodstvo kulturno - estetskog obrazovanja pri Radničkom sveučilištu, a potom je bio dugogodišnji direktor Festivala jugoslavenskog igranog filma u Puli, da bi radni vijek završio u Nacionalnom parku otočja Brijuni.
Osnivač je Društva likovnih umjetnika Pule, Filmskog kluba "Jelen" i MAFAF-a (Međuklupskog i autorskog festivala amaterskog filma) te mnogih kulturnih zbivanja na području Istre.
Godine 2008. tiskana je monografija Martin Bizjak.
SLAVKO KRAJCAR, POČASNI PREDSJEDNIK ČAKAVSKOG SABORA
Slavko Krajcar, sveučilišni profesor i kulturni pregalac, rođen je 14. siječnja 1951. godine u Krajcar Bregu na Žminjštini. Preminuo je 2021. godine u Fuškulinu (Poreč). Elektrotehnički fakultet u Zagrebu završio je 1973. godine. Prof. dr. sc. Slavko Krajcar dao je izniman doprinos razvoju Fakulteta elektrotehnike i računarstva, čiji je bio dekan od 1998. do 2002. godine.
Bio je predsjednikom Katedre Čakavskoga sabora "Društvo Istrana" u Zagreb i predsjednikom Čakavskoga sabora od 2006. do 2015. Za njegova mandata osnovana je prva čakavska katedra u inozemstvu, Katedra Čakavskoga sabora Šopron - Katedra gradišćanskih Hrvata iz Mađarske i Austrije.
Na Skupštini Čakavskog sabora proglašen je počasnim predsjednikom Čakavskog sabora.
JOSIP DEMARIN, PEDAGOG
Pedagog, pisac, leksikograf i prevoditelj Josip Demarin rođen je u Medulinu 16. siječnja 1895. godine. Preminuo je u Zagrebu 1981. godine.
Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1930.). Radio kao učitelj osnovne škole, profesor učiteljskih škola u Mariboru i Zagrebu; profesor na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu te na pedagoškim akademijama u Zagrebu i Splitu. Jedan je od urednika Pedagogijskog leksikona (1939.) i predsjednik Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1941.- 42.).
SERGIO BLAŽIĆ ĐOSER, PJEVAČ ATOMSKOG SKLONIŠTA
U Puli je 18. siječnja 1987. godine preminuo Sergio Blažić Đoser, rock glazbenik, član Atomskog skloništa. Rođen je u Puli 1951. godine.
U Atomskom skloništu bio je je pjevač, te je snimio šest albuma i stekao veliku popularnost. Godine 1983. u SAD-u za američko tržište objavljuje album "Space Generation". Nakon povratka u Pulu s Atomcima snimio je još dva albuma. Atomsko sklonište posljednji puta nastupa sa Sergiom Blažićem 1986. godine, na oproštajnom koncertu u pulskoj diskoteci "Piramida". Tada su nastupili u standardnoj postavi: Sergio Blažić, Dragan Gužvan, Bruno Langer, Zdravko Širola, pojačani Eduardom Kancelarom za klavijaturama.
Na inicijativu MO Veruda Grad Pula je donio odluku da se poljana na Verudi nazove Poljana Sergia Blažića Đosera.
Atomce je 1976. godine okupio legendarni tekstopisac i idejni vođa Boško Obradović.
FULVIO TOMIZZA, KNJIŽEVNIK S GRANICE
U Juricanima kod Umaga rođen je 26. siječnja 1935. godine Fulvio Tomizza, književnik, a preminuo 1999. godine u Trstu (pokopan je u rodnoj župi Materadi). Godine 2000. održani su prvi tomizzijanski susreti, pravi prekogranični interkulturalni pokret, a utemeljili su bili Nelida Milani, Ciril Zlobec, Ulderico Bernardi i Milan Rakovac. Danas je to Forum Tomizza.
Opisujući rodnu Istru u svojim djelima Tomizza je uvijek zagovarao potrebu suživota i snošljivosti jednih prema drugima. Mirio je razne etničke i ljudske različitosti. "Materada" (1960.) je Tomizzin književni prvijenac. Iako u njoj opisuje mučno iskustvo egzodusa, ona je i topla priča i dnevnik sjećanja onih koji su otišli. Slijedi "Djevojka iz Petrovije"(1963.), koja je drugi dio iste pustolovine, kasnije cjeline "Istarska trilogija"(1967.). Romanom "Bolji život" (1977.) predstavio se kao povjesničar svog kraja. Mnogi ovo djelo smatraju njegovim najboljim uratkom.
DRAGUTIN NEŽIĆ, DRUGI HRVATSKI POREČKI I PULSKI BISKUP
Drugi biskup Hrvat na porečkoj i pulskoj biskupskoj katedri, nakon mons. Jurja Dobrile, mons. Dragutin Nežić, preminuo je u pulskoj bolnici 30. siječnja 1995. godine. Pokopan je u porečkoj Eufrazijevoj bazilici. Rođen je 28. siječnja 1908. godine u Donjoj Reki kraj Jastrebarskog.
Za svećenika je zaređen 1930. godine. Postaje apostolski administrator za hrvatski i slovenski dio Tršćansko-koparske (1947.) te Porečke i Pulske biskupije (1949.), potom porečki i pulski biskup (1950.). Pridonio je da sva područja hrvatskoga dijela Istre postanu jedna biskupija (1977.).
ISIDORO SAIN, PRVI RIJEČKI BISKUP
Benediktinac Isidoro Sain, rođen 1869. u Zidinama kod Dajle, prvi riječki biskup, preminuo je u Rijeci 18. siječnja 1932. godine.
Godine 1922. imenovan za apostolskog administratora Rijeke, odnosno Riječke biskupije nakon što je osnovana 25. travnja, a 21. lipnja 1926. godine papa Pio XI. imenovao ga je prvim riječkim biskupom. Zaređen je u Rijeci 8. kolovoza 1926. godine.
Zaslužan je za izgradnju crkvenih struktura u Rijeci, podijelio je do tada jedinu gradsku župu u njih pet. Osnovao je župe u Opatiji, Rukavcu, Brgudu, Podgrajama i Zagorju.
Naslijedio ga je Antonio Santin iz Rovinja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
