Kada se pojavila 50-ih godina prošloga stoljeća, plastika je promijenila način života i preplavila svijet, ali je ubrzo postala i veliki problem. Završava u tlu, rijekama, morima. Nije zaobišla ni Jadran – na prvi pogled čist i prekrasan, no unutar njega krije se druga priča, prenosi HRT.
Odgovore kako plastika i mikroplastika mijenjaju more potražili smo u Centru za istraživanje mora u Rovinju.
– Jadran je sigurno biser Europe i Mediterana, međutim nije on samo ova plava površina koju vidimo, lijepa i čista, nego postoji i jedna druga priča, a to je ono što se događa unutar njega, rekla je predstojnica Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković, dr. sc. Mirta Smodlaka Tanković.
Pokazala je uzorak uzet na milju od obale Rovinja.
– To vam je sve mikroplastika. To su čestice manje od pola centimetra. Prosjek u Jadranu je 250 tisuća čestica na kilometar kvadratni, a naša istraživanja pokazuju da taj broj može dosegnuti i do 600 tisuća, istaknula je.
Mikroplastika ulazi u morske organizme, a posredno i do čovjeka. Teško je reći da je to "tihi ubojica" dok nemamo doka "ze, napomenula je.
Mikroplastika u more dolazi otpadnim vodama, kišom i otpadom s brodova.
– Jadran ne može amortizirati sav taj pritisak. Zagađenje iz industrije, poljoprivrede i građevinskih radova na obali ostavlja trag u ekosustavu. Naš udio u zagađenju Jadrana već danas ima vidljive posljedice koje nisu u našu korist, rekao je dr. sc. Martin Pfannkuchen, voditelj Laboratorija za evolucijsku ekologiju IRB-a, prenosi HRT.
Smodlaka Tanković naglasila je da problem ne može rješavati netko drugi.
– Treba krenuti od sebe, da malim koracima stvaramo manje plastike i gradimo sustave na kopnu koji će spriječiti ulazak plastike i mikroplastike u more, kazala je.
Pokazala je i primjer mikroplastike iz odjeće i upozorila: "Izračunato je da pri svakom pranju između 1800 i 2000 vlakana završi u morskom ekosustavu".
Izazovi su veliki, ali zaštita Jadrana počinje od nas samih.
Čitavu reportažu možete pogledati putem linka.