ZRCALO VREMENA
U prigodi obilježavanja Svjetskog dana učitelja: Lanišće dobilo prvu Hrvatsku pučku školu u Istri
Zgrada Hrvatske pučke škole u Lanišću, fotografija iz 1971. godine
Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine na današnji dan, 5. listopada. Proglasio ga je UNESCO godine 1994. u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Ova Preporuka odnosi se na sve učitelje u javnim i privatnim školama, završno sa srednjoškolskom razinom odgoja i obrazovanja, bilo da je riječ o jaslicama, dječjim vrtićima, osnovnim ili srednjim školama, uključujući i one koje pružaju tehničko, strukovno ili umjetničko obrazovanje.
Prigodom obilježavanja Dana učitelja podsjećamo na prvu Hrvatsku pučku školu u Istri, koja je prve đake pod svoj krov primila ujesen 1851. godine. Dogodine "pada" 175. obljetnica. Iste, ali potkraj godine, otvorena je Hrvatska pučka škola u Zrenju.
O školi u Lanišću opširno je pisao Vladimir Žmak iz Lanišća, što koristim za pisanje ovog priloga.
ZASLUGE SVEĆENIKA JAKOVA MARČELJE
Za izgradnju škole zaslužan je župnik Jakov Marčelja, ali podjednako narod. Kao mlad svećenik, nakon kratkog kapelanskog staža u Voloskom, prvi put došao je u Lanišće 1839. godine kao pomoćnik župniku Ivanu Dukiću. Potom, od 1841. do 1845. godine biva kapelanom u Buzetu. Na vlastitu želju i molbu, nakon izbora i suglasnosti župske zajednice, 17. rujna 1845. biva imenovan župnikom u Lanišću.
Kao kapelan u Lanišću od 1839. do 1841. godine dobro je znao u kakvim uvjetima prihvaća upravljanje župom. Zatekao je nepismen seoski puk. Doduše, kapelan Ferdinand Staudacher je tijekom tri godine, od 1842. do 1845., na želju roditelja, poučavao pismenosti samo pojedinu djecu. Marčelja je odmah po dolasku, uz pomoć kapelana Ivana Gregurine, sada još intenzivnije nastavio poučavati djecu. Uvjeti za stanovanje, a tim više za poučavanje djece, bili su krajnje neprimjereni s obzirom da se župni stan nalazio u staroj trošnoj kućici.
To ga nije obeshrabrilo, dapače, odmah je prionuo izgradnji novoga župnoga stana. Šalje stoga dopise lokalnoj upravi u Pazinu i Biskupskom ordinarijatu u Trstu. Da se pritom nije vodio uskim osobnim interesima vlastite komocije stanovanja svjedoče njegove zamisli da istodobno počne s izgradnjom školske zgrade.
SVESRDNI ODAZIV ŽUPLJANA
Marčelja je već tijekom osnovnog školovanja u Kastvu i kasnije gimnazijskog u Rijeci i Zadru, a posebice teološkog studija zajedno s Jurjem Dobrilom u Gorici, još prije začetka Ilirskog pokreta bio na tragu hrvatske nacionalne misli. Slijedom toga radi na prosvjećivanju, opismenjavanju i buđenju nacionalne svijesti istarskog puka. Zna, nošen idejama ilirizma, da u neukom seoskom puku treba izgraditi svijest o potrebi učenja pismenosti, očuvanja vlastitog hrvatskog jezika, narodnih tradicijskih vrijednosti i time svijesti o pripadnosti hrvatskome narodu. Zato traži od svojih župljana potporu svojoj zamisli izgradnje župnoga stana, kapelanskoga stana i škole.
Na njegov poticaj sva domaćinstva župe, koja obuhvaća sela Lanišće, Podgaće, Prapoće, Brgudac, Račju Vas, Rašpor i Trstenik, daruju novčane prinose za izgradnju župnoga stana, a domaćinstva i pojedinci iz Lanišća, Podgaća i Prapoća još i za izgradnju škole.
U arhivi župnoga stana u Lanišću sačuvani su dokumenti u kojima su darovatelji navedeni poimence. Odvojeno su bilježeni prinosi za izgradnju župnoga stana od prinosa za izgradnju škole. Dokument je verificirao barun Friedrich Grimschitz, namjesnik pazinskog okruga, 9. ožujka 1848. godine. Marčelja je, potičući roditelje da svojim doprinosima sudjeluju u izgradnji školske zgrade, postigao da su prihvatili školu kao svoju (pučku) i shvatili da je opismenjavanje njihove djece uvjet gospodarskog, kulturnog i svekolikog napretka.
Iskop temelja za župni stan počeo je 5. kolovoza 1848., a 27. kolovoza iste godine postavljen je kamen temeljac. Istodobno je počela gradnja školske zgrade pridružena župnome stanu, a preko puta, uređen je školski vrt. Zgrada škole bila je dovršena 1850. godine, da bi na jesen 1851. pod svoj krov primila prve učenike.
PRVI UČITELJ ANDRIJA SDESAR
Prvi učitelj bio je kapelan Andrija Sdesar. Namjesništvo u Pazinu dodjeljuje 10. prosinca 1851. Jakovu Marčelji naknadu od 35 fjorina za podmirenje troškova škole i 30 fjorina za učitelja kapelana Sdesara. Školske vlasti radi učinkovitijeg djelovanja škole traže u veljači 1852. godine mišljenje Ordinarijata o prijedlogu da se kapelanu povjeri školska nastava s godišnjom nagradom iz školskoga fonda od 100 fjorina. Sljedeće četiri godine, od 1852. do 1856., školu vodi kapelan Ivan Rekar, zatim Antun Nadrah do 1858. godine.
U izvješćima dekana Dukića iz Buzeta o vizitaciji župe godine 1854. i 1857. navedeno je, među ostalim, da školu u Lanišću pohađa 169 učenika iz Lanišća, Prapoća i Brgudca. Godine 1857. pučka škola, vođena učiteljem kapelanom Antunom Nadrahom, biva opisana kao dobra i primjerena. Naznačeno je da se za "ilirski" koristi Volarićeva gramatika iz 1852. Od 1858. do 1863. godine nastava je povjerena kapelanu Ivanu Frantaru, potom Ivanu Narobeu do 1874. godine.
Župnik Jakov Marčelja preminuo je 15. veljače 1874. godine. Uprava župom povjerena je kapelanu Ivanu Narobeu.
Marčelja nije sudjelovao u radu škole, jer je poučavanje redovito bilo povjereno kapelanima, ali su njegove neprijeporne zasluge prije svega u izgradnji školske zgrade, poticanju roditelja da djecu šalju u školu, prosvjećivanju seoskoga puka, zaštiti njegovih prava i zauzimanjem za duhovne i materijalne potrebe svojih župljana. Kada je bilo potrebno i direktnim slanjem molbi austrijskome caru Franji Josipu.
Osnivanjem i pokretanjem Hrvatske pučke škole u Lanišću 1851. godine te stalnom potporom njezinom radu, odgojio je brojne generacije opismenjenih ljudi koji su mogli artikulirati svoju hrvatsku nacionalnu svijest, pa je i to utjecalo na sjajne pobjede hrvatskih ljudi na lokalnim izborima potkraj 19. i početkom 20. stoljeća u Istri, u buzetskoj općini.
IVAN IVIĆ POSLJEDNJI KAPELAN UČITELJ
Donošenjem Zemaljskog zakona 16. ožujka 1869. godine škole se izuzimaju iz crkvenih ruku i prelaze u državne, odnosno pod upravu pokrajinskih vlasti. Međutim, u Lanišću se tzv. kapelanska škola održala i tijekom idućih 14 godina, sve do 1883. godine. Naime, na višekratne zahtjeve stanovnika sela u župi Lanišće da im se dodijeli svjetovni učitelj, pokrajinske školske vlasti nisu se odzivale. Tako do 1883. godine, kada je prvi put raspisan natječaj za svjetovnog učitelja, djecu poučavaju još tri kapelana: Mate Markić do 1877. godine, koji potom biva premješten u Pićan. Njega je zamijenio pop Dekleva, a 1880. iz Momjana dolazi Ivan Ivić, posljednji kapelan učitelj koji je tu službu obavljao do 1883. godine.
Naša sloga od 16. veljače 1883. donosi objavu natječaja Carskog kraljevskog kotarskog školskog vijeća u Kopru, datirano 20. siječnja 1883., za učitelja III. reda kod mješovite pučke škole u Lanišću s hrvatskim naukovnim jezikom. Uz napomenu da će se talijanski jezik kao predmet poučavati "u viših školskih godinah". Iako su svi polaznici pučke škole hrvatska djeca, predsjednik c. k. Kotarskog školskog vijeća, Talijan, raspisuje natječaj za učitelja "kod mješovite pučke škole", ali ipak "s hrvatskim naukovnim jezikom".
ŠKOLA NA HRVATSKOM NAUKOVNOM JEZIKU
Mjesec dana kasnije, u ožujku 1883 godine, Naša sloga objavila je članak pod naslovom "Škola u Lanišću": "Onomu koji nezna, kažemo da je Lanišće selo u sjevernom djelu Istre, rekli bi u kutu što ga tvore sjeverne i iztočne najviše gore istarske. Selo je dosta veliko, a kuće mu mnogo ljepše nego u sve kojemgod gradu Istre. Ljudi živu poljodjelstvom, šumarstvom i stočarstvom. Radini su i dosta imućni Hrvati, nepokvareni tuđom kulturom. Od neko doba spadaju pod buzetsku obćinu. Oni koji su ih tamo vrgli, mislili su valjda narodno ih okužiti, ali su se prevarili. Kremen-ljudi su oni koji čvrsto uz svoje stoje, i koji neće mirovati dok opet svoje obćinsko poglavarstvo nedobe. A i dostojno i pravedno bilo bi. Odaljeni su od sadanjega poglavarstva, a ima jih mnogo. Župa broji preko 3600 stanovnikah. Poda nju spadaju uz Lanišće još sela Podgaće, Prapoće, Klenošćak, Račjavas, Slum, Raspor, Trstenik, Brgudac. A u svih tih selih stanuju koreniti Hrvati kao i u Lanišću. Kod njih podučuje djecu u školi njihov vriedni kapelan g. Ivić. Kako je župa velika tako je u njoj mnogo posla crkvenoga pak ne može kapelan onoliko u školi učiniti koliko bi učinio učitelj, koj bi imao posla samo u školi. Stoga su ljudi već dulje vremena želili da njim se dade učitelja, da se ustroji redovita škola. Zatezalo se i zatezalo, neznamo koji je kriv, al napokon, želja im se ispunila. U predzadnjem broju oglasili smo natječaj za službu kako nam ga je poslala kotarska školska oblast. Čemu se radujemo jest, da je hrvatski nastavni jezik. Sigurno se je to učinilo po želji stanovnikah, jer gdje se stanovnici odlučno neizraze, tu biva raznih mešetarijah po našoj Istri. Imat će tu zasluga i velečasni i velecienjeni gosp. Orbanić. Radujemo se s narodom i s njim želimo da čim prije i čim čestitijega učitelja zadobiju".
Naša sloga još u dva navrata tijekom 1886. godine objavljuje natječaj za učiteljsku službu III. reda u Pučkoj školi u Lanišću "na hrvatskom naukovnom jeziku".
Prvi svjetovni učitelj bio je Berno Bekar. Prethodno je djelovao u Pučkoj školi u Roču, gdje su ga progonili narodni protivnici, pa je prešao u Lanišće. U Hrvatskoj pučkoj školi u Lanišću djelovao je do 1890. godine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
