Astrofizičar Željko Ivezić
Direktor izgradnje Zvjezdarnice Vera Rubin u Čileu, gostovao na IgramaHuma: "Na nebu se puno toga mijenja"
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Zahvaljujući teleskopu jedinstvenog dizajna te najvećoj astronomskoj kameri s 3.200 megapiksela, Zvjezdarnica Vera Rubin smještena na planini Cerro Pachón u Čileu, na oko 2.700 metara nadmorske visine, snimat će noćno nebo oko sto puta brže nego druge zvjezdarnice.
Svjetska astronomska senzacija
Nakon dvadeset godina razvoja i gradnje, spremna je započeti svoj prvi projekt snimanja neba - Legacy Survey of Space and Time, najcjelovitije ikad provedeno astronomsko optičko snimanje i istraživanje neba. Direktor izgradnje milijardu dolara vrijedne Zvjezdarnice Vera Rubin, astrofizičar Željko Ivezić, ovu je svjetsku astronomsku senzaciju predstavio nedavno na IgramaHuma.
Pomalo je nadrealno bilo u Humu, najmanjem gradu na svijetu, iz prve ruke dobiti informaciju o ovom jedinstvenom svjetskom projektu. Ambiciozni članovi Astronomskog društva Hum, predvođeni Marinom Krotom i Aleksandrom Merlakom, predsjednikom i tajnikom, ni trenutka nisu dvojili kada su sastavljali popis predavača ovogodišnjeg izdanja IgraHuma, večeri obilježene predavanjima, projekcijama, znanošću i glazbom. Pozivnicu su uputili i na Ivezićevu adresu, a on ju je objeručke prihvatio jer, kako je kazao, uvijek se rado odaziva pozivima astronoma amatera.
Panoramske slike cjelokupnog neba vidljivog s lokacije u Čileu Zvjezdarnica Rubin počet će snimati krajem ove godine. Svake vedre noći i tako tijekom deset godina. Konačni skup slikovnih podataka, veličine 60 petabajta, predstavljat će digitalni film noćnog neba u boji, te sadržavati oko 40 milijardi zvijezda i galaksija. Podaci će se koristiti za znanstvena istraživanja, od potencijalno opasnih asteroida koji bi se mogli sudariti sa Zemljom do kozmoloških karakteristika tajanstvene tamne materije i tamne energije.
Projekt Vera Rubin, iako američki, ima međunarodni predznak, ali i hrvatski pečat. Uz Ivezića, profesora na Sveučilištu Washington u Seattleu, koji predvodi projekt, u njega su uključeni i drugi hrvatski stručnjaci. U razvoju softvera, hardvera i analizi podataka sudjeluju naime i znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković te sveučilišta u Zagrebu i Rijeci.
Glavni ciljevi projekta, kazao nam je Ivezić u kraćem razgovoru uoči svog humskog predavanja na temu "Zvjezdarnica Vera Rubin: spremna za snimanje filma noćnog neba!", su kozmologija, proučavanje tamne energije, proučavanje onoga što se mijenja na nebu uključujući opasne asteroide te proučavanje strukture naše galaksije.
- Suština cijelog projekta Zvjezdarnice Vera Rubin je da možemo jako brzo snimati nebo. Budući da možemo jako brzo snimati, onda ćemo ga puno puta snimiti u deset godina, oko tisuću puta. Sve te slike zajedno možemo kompjuterski zbrojiti i dobiti još osjetljiviju sliku i detektirati oko 40 milijardi zvijezda i galaksija. Bit će to prvi puta da imamo u katalozima više objekata na nebu nego živih ljudi na zemlji. Za sada ih imamo možda jednu, dvije milijarde. Drugi razlog zašto radimo sve te slike je taj što možemo uspoređivati slike istog dijela neba koje smo dobili u različita vremena i vidjeti da li se je nešto promijenilo, a na nebu se puno toga mijenja. Otkrit ćemo nekoliko milijuna novih asteroida, zvijezde koje eksplodiraju, supernove koje su izuzetno bitne za mjerenje brzine širenja svemira, znači za proučavanje tamne energije, potom stotinu milijuna promjenjivih zvijezda koje mijenjaju sjaj, koje su važne za astronome. Pomoću njih testiraju modele kako se zvijezde rađaju, kako evoluiraju, kako umiru, tako da će to biti revolucionarni set podataka, istaknuo je Ivezić.
Strategija promatranja
S desetogodišnjim projektom krenut će se prije kraja ove kalendarske godine, ali, napomenuo je naš sugovornik, sa Zvjezdarnice Vera Rubin već promatraju nebo samo što je strategija promatranja malo drugačija nego što će biti kada se krene s projektom. Sada su još uvijek bitnije inženjerske stvari pa primjerice treba precizno baždariti teleskop. Ima puno takvih inženjerskih primjera gdje treba još dva mjeseca da se precizno kalibrira sustav i onda se kreće sa znanstvenim pristupom.
Trenutno je na projektu angažirano 250 ljudi, bazno su iz SAD-a, puno ih je iz Čilea, iz Europe, Ivezićeva zamjenica je primjerice iz Francuske, uz njih je i hrvatski astrofizičar Mario Jurić, također sa Sveučilišta Washington, koji je česti gost Korada Korlevića u Višnjanu. Što se tiče znanosti, više je od dvije i pol tisuće astronoma koji čekaju znanstvene podatke, a kojima će se u znanstvene svrhe koristiti u više od trideset zemalja.
- Teleskop je na osmom katu zdanja nalik na sfingu. Nije najveći na svijetu, ali je najbolji i najbrži za snimanje neba jer kombinira veliko zrcalo, koje također nije najveće na svijetu, s velikim vidnim poljem kojeg ni jedan drugi veliki teleskop nema. Najveći dio troškova ovog projekta pokrila je federalna Vlada SAD-a, njene dvije agencije, nacionalna zaklada za znanost i odjel za energiju, gdje su se u međuvremenu zainteresirali za tamnu energiju koja se jedino može kroz astronomiju proučavati. To je bila motivacija da te dvije agencije zajedno financiraju projekt. U početku, dok još nisu donijeli odluku da će se upustiti u tako veliku investiciju od preko milijardu dolara, s 30 milijuna dolara podržali su nas Bill Gates i Charles Simonyi, da možemo naručiti zrcalo koje se radi po narudžbi i gdje ako ne uletiš u red za novo zrcalo, ponekad možeš izgubiti dvije, tri godine jer takva se zrcala rade samo na dva mjesta u svijetu. Iz ove perspektive naizgled je to mala svota, no tom trenutku kada su nam pomogli bio je to spas za projekt, kazao je Ivezić.
Na pitanje postoji li mogućnost da asteroidi udare u Zemlju, Ivezić odgovara potvrdno. Doduše, kaže, u ovom trenutku nije poznat ni za jedan specifičan asteroid koji bi mogao udariti u zemlju, ali statistički postoji mogućnost i to je upravo cilj ovog projekta i nekih drugih, da se izračunaju orbite za sve asteroide koji su veći od stotinjak metara i potencijalno su opasni i da se pomoću kompjutera računaju njihove orbite za idućih sto ili dvjesto godina da li postoji mogućnost da će udariti u Zemlju.
- Ukoliko se slučajno pronađe takav - a znamo iz prošlosti da se to događa, bio je Čeljabinsk prije nekoliko godina, Tunguska prije sto godina..., ali ne znamo da li će se desiti u idućih sto godina - to želimo spriječiti. Zavisno kada bi ga našli i koliko je velik, ukoliko ga dovoljno rano nađemo, kada dođe bliže Zemlji može se poslati svemirski brod koji će mu svojom gravitacijom malo pomaknuti putanju. Ako je prekasno otkriven, ako je manji, može se uništiti nuklearnima bombama, razbiti u manje komadiće koji će izgorjeti u atmosferi, a ukoliko je prekasno i prevelik je onda je jedino što ostaje evakuacija stanovništva, kazao je Ivezić.
Što to znači raditi znanost
Svjetski je raritet i to što Hum najmanji grad na svijetu u kojem, unutar humskih zidina živi svega trinaest stanovnika, ima svoje Astronomsko društvo. Kako to komentira, pitali smo Ivezića, a on je uzvratio: "Kažu da imaju deset članova, od toga dva iz Huma pa mislim da je to najveći postotak astronoma u nekom gradu u svijetu. Bez daljnjeg. Astronomija je jako fotogenična znanost, puna je priča, puna je povijesti. Kroz nju možemo privući mlade ljude da se zainteresiraju za znanost općenito, ne moraju postati astronomi. Evo na mom primjeru, kao zagrebački srednjoškolac već sam kroz astronomiju naučio znanstvene principe, što to znači raditi znanost, kako se rade eksperimenti, kako se razmišlja na znanstveni način pomoću argumenata, pomoću mjerenja. Meni se pogodilo da sam ostao astronom, no moje kolege koje su išle na astronomiju, nisu postali astronomi, ali su svi postali stručnjaci u nekim drugim područjima, biologiji, kemiji, inženjerstvu, u svim tim djelatnostima gdje je jako teško studirati i sve manje studenata želi to studirati tako da treba aktivno raditi na privlačenju studenata u ta zanimanja".
Zanimalo nas je, a Ivezić je prava adresa kada je o tome riječ, i kako je Hrvatska pozicionirana kada je o znanosti riječ.
- U nekim stvarima možemo biti ponosni, u nekim treba popraviti. Jedan detalj o hrvatskoj znanosti koji često s ponosom spominjem u SAD-u je da imamo potpuni paritet između muškaraca i žena u znanosti. Mi smo drugi ili treći u Europi po tom balansu, a u drugim zemljama, pogotovo Italiji, Španjolskoj, Grčkoj..., pa i Americi, puno je veći udio muškaraca. S druge strane u Hrvatskoj je problem što se jednostavno ne odvaja dovoljno za znanost i to nije proizvoljna ocjena, jednostavno se pogledaju statistike koliko se u drugim državama, čak i u Europskoj uniji, odvaja za znanost. Otprilike faktor dva manje odvajamo nego bi trebali ako želimo da naši znanstvenici budu konkurenti ostalim znanstvenicima. A faktor dva je puno, to je kao da smo poslali našu nogometnu reprezentaciju na svjetsko prvenstvo, ali smo svakom igraču kupili jednu kopačku ne dvije, usporedio je slikovito ovaj međunarodno priznati astronom svjetskog glasa.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
