Ovog vikenda u porečkoj Srednjoj školi Mate Balote dogodilo se nešto posebno i emotivno, nakon punih trideset godina ponovno se okupila cijela generacija maturanata iz 1995. godine.

Okupilo se stotinjak bivših učenika iz čak pet razrednih smjerova: jezične gimnazije A, jezične gimnazije B, ekonomske škole, hotelijersko-turističkih tehničara i poljoprivrednih tehničara.

Na okupljanje su došli i njihovi tadašnji razrednici; profesorice Marija Žužić, Snježana Radetić, Aleksandra Krajnović i Dijana Pletikosa čime je ovaj susret dobio još dublji emotivni značaj.

(Osobna arhiva)

Razrednica Nada Peršurić, nažalost, zbog bolesti nije mogla prisustvovati, ali su je svi prisutni s toplinom spomenuli i poslali joj pozdrave.

Bila je to prilika da se svi zajedno vrate u dane svoje mladosti. Hodnici škole ponovno su odjekivali glasovima i smijehom bivših učenika, a mnogi su sjeli u školske klupe kao da se ništa nije promijenilo, osim vremena koje je proletjelo. Sjećanja su se nizala jedno za drugim: anegdote, prijateljstva, prve ljubavi i dogodovštine iz školskih dana uz puno smijeha, ali i poneku suzu radosnicu.

(Osobna arhiva)

Posebne trenutke okupljanja, svojim je objektivom zabilježila fotografkinja Ana Stupar, a druženje se nastavilo u restoranu Monte Rosso do kasnih večernjih sati. Atmosferu su dodatno ugrijale pjesme i zvukovi devedesetih koje je birao DJ Gogo, vraćajući sve prisutne u razdoblje kada su upravo završavali svoje srednjoškolsko putovanje.

(Osobna arhiva)

Ovako veliko i složeno okupljanje, koje je obuhvatilo sve razredne odjele generacije ’95, zahtijevalo je pomnu pripremu i dobru organizaciju. Za to se pobrinuo organizacijski tim u sastavu: Silvia Szabo Jurišević, Monika Banko, Zvjezdana Legović, Nataša Bernobić, Barbara Legović Kucelin, Ivana Hatman, Milena Brajković, Damir Deković i Aris Matošović.

Njihov trud nagrađen je nezaboravnim danom ispunjenim zajedništvom, veseljem i nostalgijom.

(Osobna arhiva)

Kako su sami sudionici rekli: ovakva druženja pokazuju koliko su uspomene iz školskih dana snažne i trajne. Generacija ’95 već sada dogovara novo okupljanje, jer ovakvi susreti nisu samo podsjetnik na prošlost, već i potvrda čvrstih veza koje traju cijeli život.

Na kraju, ostaje spoznaja da vrijeme ne možemo vratiti, ali ga možemo ponovno osjetiti, kroz smijeh, zagrljaje i zajedničke trenutke koji nas vraćaju onima koji smo bili.