Predstavnici Grada Labina, susjednih općina, Udruge antifašista i udruga proizašlih iz Domovinskog rata, Policije, JVP-a, Društva "J. B. Tito" i jedan razred srednjoškolaca na prigodnoj su komemoraciji minutom šutnje i polaganjem vijenaca odali počast i izrazili zahvalnost onima koji su dali svoje živote u Bitci kod Tonci, pod Brdom, 13. rujna 1943. godine.
O tom je događaju govorila Lara Dobrić, profesorica u Srednjoj školi "M. Blažina", koja je istaknula da se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. u Istri otvorilo novo poglavlje te da su u samo nekoliko dana, od 9. do 13. rujna, partizanski odredi razoružali oko 8.600 talijanskih vojnika i preuzeli vlast u gotovo svim istarskim gradovima i selima. Na Labinštini se 9. rujna prvi predao garnizon u Raši.
Lara Dobrić, prof. u labinskoj srednjoj školi (Snimio Branko Biočić)
– U tim trenucima vladala je nada i uvjerenje da je sloboda konačno nadohvat ruke. Narodnooslobodilački odbori preuzeli su upravljanje, brinući se za red i potrebe partizanskih postrojbi. Na Labinštini su se tada formirale tri partizanske bojne: jedna je otišla prema Vodnjanu i Puli, druga u smjeru Opatije, a treća prema Pazinu. Međutim, neprijatelj nije mirovao. Njemačka vojska, pod zapovjedništvom feldmaršala Erwina Rommela, pokrenula je veliku ofenzivu s ciljem osvajanja Istre, Trsta i Rijeke. Njemačke motorizirane kolone, praćene tenkovima, krenule su iz Pule preko Barbana i doline Raše prema Labinu. Bio je to dio šire vojne operacije kojom su Nijemci željeli učvrstiti svoju vlast nad ovim prostorom.
(Snimio Branko Biočić)
Tada, upravo ovdje, kod Tonci, podno Brda, dogodio se veliki oružani sukob labinskih partizana s njemačkom vojskom. Naši su borci bili mahom obični ljudi: rudari, radnici, seljaci i mladići koji su tek nedavno uzeli oružje u ruke. Nisu imali vojnu obuku ni dovoljno naoružanja, ali imali su nešto daleko važnije – vjeru u slobodu i hrabrost da se odupru nadmoćnom neprijatelju. Njemačka kolona brojala je oko 2.500 vojnika, uz oklopnu potporu. Borba je trajala do mraka. Unatoč golemoj nadmoći, Nijemci nisu očekivali takav otpor. Labinski su ih partizani uspjeli usporiti i nanijeti im štete, prisilivši ih na povlačenje. Iako neprijatelj nije pretrpio velike gubitke, u svojim su izvještajima Nijemci isticali da su naišli na neočekivano jak otpor lokalnog stanovništva.
(Snimio Branko Biočić)
Nažalost, cijena te hrabrosti bila je strašna. U Bitci kod Tonci poginula su 43 labinska partizana. To je bio najveći i najtragičniji ustanak Labinštine tijekom Drugoga svjetskog rata. Njihova je žrtva duboko potresla cijeli kraj, ali je istodobno ojačala odlučnost naroda da nastavi borbu. Ova je bitka simbol toga da narod Labinštine, iako svjestan svojih slabosti, nije bio spreman prihvatiti okupaciju i nepravdu. Bitka kod Tonci označila je početak otvorenog otpora protiv nacističkog neprijatelja na ovim prostorima.
– Danas, kada stojimo pred ovim spomen-obilježjem, prisjećamo se tih 43 imena. Prisjećamo se njihove hrabrosti, njihove žrtve i njihove vjere u bolju budućnost. Oni su pali, ali su nam ostavili zavjet – da sloboda nije nešto što se dobiva, nego nešto za što se bori i što se čuva. Na nama je danas, gotovo osam desetljeća kasnije, da taj zavjet poštujemo. Da čuvamo sjećanje i da prenosimo mladim generacijama istinu o tome što se dogodilo ovdje, kod Tonci. Jer narod koji zaboravi svoju prošlost, zaboravlja i svoje temelje – rekla je Dobrić.
Goran Vlačić, zamjenik labinskog gradonačelnika, o tim je događajima i njihovoj važnosti rekao kako ova lokacija ima ogromnu povijesnu vrijednost za labinski kraj te je stalni podsjetnik i nit vodilja mlađim generacijama da sloboda nije darovana, već se stekla na najteži mogući način.
Goran Vlačić, zamjenik labinskog gradonačelnika (Snimio Branko Biočić)
– Danas svi zajedno odajemo počast herojima koji su u borbi protiv fašizma položili svoje živote i to se nikad ne smije zaboraviti. Zahvaljujem Udruzi antifašista i svima vama koji, uz nas, nastoje mlađim generacijama prenositi važnost ovih povijesnih događaja, a raduje me i prisustvo učenika, jer upravo vi ste nositelji budućnosti koji moraju znati činjenice o prošlom vremenu kako se ovakve loše stvari više ne bi ponavljale. Upravo u današnje vrijeme i uz cjelokupnu globalnu situaciju, to je i najvažnija poruka. Krvoproliće i ratovi nikada i nikome nisu donijeli ništa dobro. Neka nas žrtva koju su podnijeli naši preci podsjeti na vrijednost zajedništva i na važnost borbe za ono što je ispravno i pravedno – rekao je Vlačić.