Zanimljivu raspravu poveli su županijski vijećnici na ovotjednoj Skupštini Istarske županije raspravljajući o izvješćima o radu i financijskom poslovanju domova za starije u prošloj godini. Riječ je o ustanovama koje su u ingerenciji Istarske županije i to Dom za starije osobe Alfredo Štiglić u Puli, Dom za starije u Raši, Dom za starije u Novigradu te Dom za starije Domenico Pergolis u Rovinju.

Socijalni nadstandard

Kako je krajnji zaključka pokazao, u tim ustanovama ima mjesta za svega 500-tinjak osoba, da je ekonomska cijena od 1.300 do 2.000 eura mjesečno po korisniku, da niti izgradnja novog dijela doma u Puli neće rješiti enormne liste čekanja koje konkretno u Puli u ovom trenu imaju čak 3.500 osoba, kao niti veliki vremenski rok za ulazak u dom koji je i opet najduži u Puli i iznosi više od deset godina.

Zanimljivu problematiku načeo je i vijećnik SDP-a Vili Bassanese, ujedno i gradonačelnik Umaga, koji je, ukratko, poentirao da Istarska županija sufinancira svoje domove, a u tome joj pomažu istarski gradovi i općine, dok, s druge strane, oni gradovi koji su sami sebi izgradili domove za starije svjesni da u županijskim domovima nema mjesta, mioraju održavanje svojih domova sami plaćati što itekako opterećuje njihove proračune.

- Zanima me koliko u ovom trenutku ima umirovljenika koji čekaju na smještaj i ne mogu ga dobiti i koliko su uopće dugačke te liste čekanja u svakom pojedinom domu u vlasništvu Istarske županije? Domovi za starije i jesu u ingerenciji županija, jer gradovi i općine ne bi trebali imati svoje domove, ali ih imaju. I mi smo ih gradili da bi zadovoljili potrebe naših stanovnika koji u protivnom nikada ne bi dočekali taj smještaj. Jedini u Hrvatskoj imamo domove u vlasništvu gradova i općina i to Umag, Buzet, Poreč, Labin i Pazin. Tako da je sada, konkretno, naša ustanova na teret Grada Umaga i gradskog proračuna. Županija bi, dakle, trebala brinuti o domovina za koje izdvaja 8,8 milijuna eura, od čega 2,2 milijuna iznose decentralizirana sredstva, a 2,1 milijun su županijska sredstva. Ukupni smještajni kapaciteti su 500-tinjak smještajnih jedinica i tako već 20 godina. Sve što je u međuvremenu napravljeno, napravljeno je na inicijativu općina i gradova. Županija, čiji je to, dakle, prvenstveno posao, sufinancirali su izgradnju s 50 posto i hvala im na tome, ali održavanje i daljnji rad ostaje na teret jedinica lokalne samouprave. Tražili smo i tražit ćemo ubuduće da budemo i mi umreženi, da ne moramo mi iz gradskih proračuna brinuti o tim ustanovama, kad već financiramo i županijske i svoj dom, a ni od koga ne dobivamo pomoć. To je veliko opterećenje za proračun, ali mi smo taj novac dali i dajemo jer se izgradnja domova u Istarskoj županiji nije pomakla godinama. Imati 500-tinjak smještajnih jedinica, dok je na listi čekanja oko 4.000 osoba, a ja mislim da je to u naravi i puno više, doista nema neku svjetlu budućnost, rezimirao je Bassanese.

Fond solidarnosti

Ovoj se raspravi pridružio i vijećnik Nezavisne liste Borisa Miletića, ali ujedno i gradonačelnik Buzeta Damir Kajin koji je ustvrdio da niti Pula niti Novigrad nemaju svoj gradski dom, već iskorištavaju dobrobiti što su u tim mjestima izgrađeni županijski domovi, a to se onda reflektira i na financijsko opterećenje.

- Mi, konkretno, u Buzetu imamo svoj dom s 90 mjesta i za tu ustanovu godišnje izdvajamo 1,85 milijuna eura. Sada nam je nužna dogradnja doma na 1.500 kvadrata što košta 3,5 milijuna eura za 50-ak novih korisnika. Da ne govorimo o problemu sa zapošljavanjem stručnog kadra. S druge strane, najveći grad u Istri na istoj stavci osigurava 200 tisuća eura za dom u Puli, iako doduše korisnici nešto i plaćaju, ali razlika je očita. Također, kod nas korisnici za ulazak u dom čekaju dva, tri mjeseca, nekada je to bilo 7 do 15 dana, ali do kada će to biti tako, ne znam. Zato je i moje pitanje može li Županija pratiti gradske domove? Cijena smještaja je za korisnike 650 ili 750 eura, ovisno o kategoriji, ali i tu ćemo nešto morati napraviti, jer ljudi kažu "imam mirovinu 500,600 eura", a to što imaju, pogotovo uz more, neku nekertninu koja se procjenjuje i u milijunima, to nitko ne spominje, to će "pustiti za dicu", rekao je Kajin.

Vijećnica Suzana Jašić, vijećnica platforme "Možemo!, ali i gradonačelnica Pazina, željela je znati koja je ekonomska cijena smještaja u svakom od spomenith domova, kako bi se mogli uspoređivati, jer su oni u Pazinu, nakon izračuna, došli do prosječno 1.700 eura koliko mjesečno košta korisnik, iako, kako je rekla, svaka razina smještaja ima svoju ekonomsku cijenu pa ona varira od 1.300 do 2.000 eura.

Sandra Čakić Kuhar, vijećnica IDS-a, ujedno i ravnateljica Doma za starije osobe u Poreču, govorila je o kadrovskim izazovima s kojima se susreću te naglasila kako postoje modeli financiranja na način da si ljudi tijekom radnog odnosa izdvajaju za osiguranje ovakve dugotrajne skrbi kada im zatreba po stare dane. I tada sufinanciranje ide iz zdravstvene kase, jednako za stacionare i za domove zdravlja.

- Izvor finaniranja je tada na državnoj razini koja upravlja takvim fondom. Istra jedina u Hrvatskoj ima gradske domove jer je to jednostavno jedna viša razina i kvaliteta života i tu mora postojati neka solidarnost, neki fond solidarnosti. Ekonomska cijena od 1.500 eura je doista previsoka za mnoge korisnike pa u perspektivi treba razmišljati da solidarno to riješimo mi ovdje, već kada se država isključila iz ove teme i vrlo vjerojatno još dugo neće htjeti biti uključena. Dakle, mislim da je važno riješiti pitanje financiranja dugotrajne skrbi, rekla je Čakić Kuhar.

Rezervacija mjesta

I konačno, stigli su odgovori. Ravnateljica pulskog doma "Alfredo Štiglić" Doris Ivanković rekla je da je na listi čekanja trenutno 3.200 zahtjeva, iako je zadnji dan prošle godine bilo 2.700 zahtjeva, ali zbog nadogradnje doma ne rade punim kapacitetom, godišnje se prima 40 korisnika manje nego inače, pa se zato lista brzo puni. Doduše.

- Novi kapaciteti koje ćemo dobiti nadogradnjom neće puno smanjiti liste, odnosno ubrzat će rješavanje zahtjeva s liste čekanja, ali nisu dovoljni. Zato intenzivno uvodimo programe poluinstitucionalne i izvaninstitucionalne skrbi, a s druge strane, provest ćemo reviziju svih zahtjeva, jer mnogi predaju zahtjeve za "kada bude trebalo", dok su stvarne potrebe daleko manje. Stoga sada ide izmjena pravilnika i potom revidiranje listi. Zvat ćemo svakog korisnika ponaosob i pitati treba li mu smještaj odmah ili si želi rezervirati mjesto i onda ćemo dobiti stvarno stanje i znati tko ide na pomoćnu listu, a kome smještaj treba odmah. Ekonomska cijena nam varira od 1.500 do 2.000 eura. A koliko se čeka na dom? Pa trenutno se primaju upisani 2012. godine za dvokrevetnu sobu i oni upisani 2009. za jednokreventu sobu, odgovorila je Ivanković.

U Domu u Raši ekonomska cijena je od 1.300 do 1.800 eura, a na smještaj se čeka pet godina. U Domu za starije u Novigradu ekonomska cijena je od 1.400 do 1.700 eura, a na lista čekanja je 526 zahtjeva, s tim da svake godine rade reviziju listi čekanja i 40 do 50 zahtjeva svake godine bude obrisano s liste. Čekanje je kraće za one korisnike koji su više- manje samostalni, dok se čekanje produžava za sve one osobe kojima treba tuđa pomoć i njega, oni koji čekaju smještaj u stacionaru ili u odjelu za Alzheimer.

U rovinjskom domu "Domenico Pergolis" reviziju su, prema riječima ravnateljice Kristine Laginja, odradili prije dvije godine i pravilnikom o prijemu doskočili svim zahtjevima "za kad bude trebalo".

- Unazad mjesec dana, na šest različitih listi čekanja, ovisno o kategoriji smještaja koju trebaju, imali smo 1.300 korisnika ukupno. Sada je aktivnih zahtjeva 360. Godišnje primamo 30 do 40 korisnika pa su čekanja u prosjeku tri do četiri godine, a za one osobe koje su još uvijek samostalne i ne trebaju tuđu pomoć i njegu pet do sedam godina. Imamo ukupno 160 korisnika, ali nam nedostaje stručnog kadra, da ne idem u već poznatu problematiku, pa je naša ekonomska cijena 1.300 eura u prosjeku. Doduše, što je dom manji, ekonomska cijena je veća i obrnuto, rezimirala je Laginja.

Kako je rečeno u izvještaju ravnateljice pulskog doma, potreba za smještajem i dalje je velika i svake godine sve više u porastu zbog starenja stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 2021. u Puli je više od 25 posto čini starije stanovništvo, a to je za gotovo 6 posto više nego prema popisu iz 2011. godine. Krajem 2024. godine prosječna životna dob korisnika bila je 86,8 godina, a u Odjelu za demenciju 81,2 godine uz napomenu da među korisnicima žene prevladavaju.

Povezane vijesti

• U Hrvatskoj će do 2040. biti potrebno 30 posto više zaposlenih u skrbi za starije
• Vlada će platiti troškove najma vlasnicima stanova ili kuća, KOJI USTUPE SMJEŠTAJ IZBJEGLICAMA IZ UKRAJINE. OVO SU IZNOSI
• Istarska županija sufinancira projekte iz područja zdravstva i socijalne skrbi u iznosu od 751 tisuća kuna