Zrcalo vremena

Isusovci, dubrovački misionari, u Istri: Hrvatske propovijedi oca Bernarda Zuzorića


Autor: Robert Buršić
(Arhiva Glasa Istre)

(Arhiva Glasa Istre)


Poseban oblik djelovanja Katoličke crkve, pod nazivom pučke, nutarnje ili župske misije, razlikuje se od vanjskih ili prekomorskih misija. Dok je potonjima cilj obraćenje nekršćanskih naroda, pučke misije nastoje obnoviti vjerski život u samih katolika. Dva ili više svećenika obilaze gradove i župe, zadržavajući se u svakom mjestu jedan ili više tjedana, u kojima propovijedaju, poučavaju kršćanski nauk, ispovijedaju i uvode razne pobožnosti kako bi iskorijenili loše navike, obnovili vjerski i moralni duh te sakramentalni život vjernika.

Glavni promicatelji pučkih misija u hrvatskim krajevima bili su isusovci još od 16. stoljeća. Tjednik Istra, Zagreb, 30. svibnja 1940., na naslovnici objavila je članak "Dubrovački misionari u Istri. Hrvatske propovijedi oca Bernarda Zuzorića".

Ovaj ugledni isusovac, zajedno sa subraćom, isusovcima Ivanom K. Ivićem, rodom iz Gračišća, Ivanom Jakobovićem i Franjom Ks. Domazetovićem iz Senja, obišao je 1726. i 1727. godine velik broj župa u Istri propovijedajući svuda na hrvatskom ili kako on kaže "ilirskom" jeziku.

Dubrovački isusovci misije su održali u Rijeci, Mošćenicama, Kastvu, Plominu, Kršanu, Žminju, Pićnu, Novakima, Cerovlju, Lindaru, Gologorici, Grimaldi, Grdoselu, Tinjanu. Borutu i Draguću, Voloskom, Veprincu, Osoru, Cresu, Lošinju Velikom i Malom, Unijama, Ljubenicama, zatim opet u Pazinu, Gračišću, Boljunu, Rovinju, Berseču, Lovranu, Volovskom, Svetom Vičentu i Barbanu, Trstu i Gorici, te mnogim mjestima Goričke i Furlanije.

(Arhiva Glasa Istre)Crkva sv. Ignacija u Dubrovniku (Arhiva Glasa Istre)

Zanimljivo da otac Zuzorić u svojim izvješćima, koja su pisana latinski, mjesta ne nazivlje talijanskim, nego hrvatskim jezikom.

PRVE MISIJE U PAZINSKIM NOVAKIMA

Prve misije održane su godine 1726. u Pazinskim Novakima. "Novaki su — piše Zuzorić — malo selo u pazinskom kapetanatu, ali je veoma živahno i mnogo posjećivano, jer se nalazi upravo na tromedji trih biskupija. Zato je izabrano da se u njemu održe prve misije, kako bi se u njemu skupio narod iz raznih krajeva, koji će kasnije pronijeti o tome glas na sve strane".

(Arhiva Glasa Istre)(Arhiva Glasa Istre)

Iza toga misionari su pošli u Cerovlje, Lindar, Gologoricu i Grimaldu iz pićanske biskupije u Grdoselo i Tinjan iz Porečke, te u Borut i Draguć iz Tršćanske biskupije. Tim je misijama prisustvovalo 4 tisuće ljudi, što je za ta relativno mala sela priličan broj.

Nakon toga pošli su u Plćan, prema izvješću, veoma malo mjesto. "Iako imade — piše Zuzorić — veliku crkvu s biskupskim sjedištem i kanoničkim kapitulom, ipak u njemu, ako se izluči svećenstvo, ne živi više nego oko stotinu duša. Ipak je gradić živahan i prometan, jer se u njemu stječe narod iz mnogobrojnih sela i gradića njegove okolice. Na propovijedi nagrnulo je toliko naroda da se je propovijedalo i obavljalo svečane čine i prije i poslije podne. Obližnji su župnici dovodili svoje župljane u nepreglednim povorkama. Gračišćani su naročito bili pokornički raspoloženi, te su dolazili bosi, vršeći putem kojekakve pokore. Kako svećenici, iako ih je bilo mnogo, nijesu mogli sve ljude ispovijediti, to je navala na ispovjedaonice bila takova da su ljudi, ne mogući ući kroz vrata, ulazili kroz prozore, samo da ne bi ostali bez ispovijedi".

Uspjeh misija bio velik. Čitamo u "Istri": "Ljudi su se kajali i javno priznavali svoje grijehe i zablude. Pazinski poglavar oprostio je kazne zlikovcima i uputio ih da prisustvuju misijama, da bi se povratili na pravi put. Jedan čovjek, koji je bio pobjegao iz pazinskog zatvora nakon što je čuo vatrene propovijedi pokajao se i došao do pazinskoga kapetana, koji je tamo bio takodjer prisutan, i bacio mu se do nogu, te ga u ime Božje Majke zamolio za oproštenje. Kapetan dirnut tolikom vjerom oprostio mu je kaznu i oslobodio ga.

Poznato je da je u Istri, a naročito u pićanskom i pazinskom kraju protestantizam bio dosta proširen. Iz povijesti protestantske književnosti znamo da su se protestantske knjige na veliko slale baš u Istru. U Zuzorićevo vrijeme bit će da ih je još bilo, jer kaže da je nakon misija veoma mnogo luteranskih knjiga, spisa, raznih profanih slika i ružnih pjesmica, bačeno na gomilu i javno spaljeno".

MISIJE U MOŠĆENICAMA, KRŠANU, ŽMINJU I TRSTU

Godine 1727. održane su misije u Mošćenicama, Kršanu i Žminju i konačno u Trstu. Prve misije bile su te godine u Mošćenicama, koje su spadale u Pulsku biskupiju, kojima je prisustvovao narod iz bliže i daljnje okolice od Kastva do Plomina. U dane nagrnulo je u Mošćenice do 11 tisuća ljudi.

Druge misije održane su u Kršanu, koji je također spadao u Pulsku biskupiju. "Tamo je vlasnik Kršana barun Jakov Rampelli – piše tjednik "Istra" - misionarima išao veoma na ruku. Uredio je u svojoj kući sobe za goste, a u šumicu, koja okružuje njegov dvor pustio je narod da stojeći lijepo u sjeni (bilo je mjeseca srpnja) može slušati riječ Božju. Njegovi vojnici stajali su uz sve puteve, koji vode u grad s posudama s vodom da bi mogli napojiti žedne putnike. Naroda je došlo iz Šumbrega, Kozijaka, Čepića i Brda, pa i iz obližnjeg Plomina i Labina toliko da ga se nabrojilo do 14 tisuća".

U Žminju da je posjet bio još i veći: "Tamo je kanonik Rovis, župnik žminjski, organizovao posjet vjernika iz austrijske grofovije i mletačke Istre, te iz puljske i pićanske biskupije, tako da se je skupilo 24 tisuće ljudi, četrdeset ispovjednika kroz čitavo vrijeme ispovijedalo je vjernike. Sudeći po brojkama koju Zuzorić spominje, a vjerujemo da su ispravne, jer je Zuzorić u svemu točan i savjestan, Istra je u ono vrijeme bila dobro napučena i to, kako iz svega razabiremo, sve samim našim življem. Kao uvijek talijanski je živalj i tada tek u gradovima bio, a ti su bili relativno dosta slabo napučeni".

Žminj je u izvještaju prikazan kao vanredno lijepo i romantično mjesto, koje se diže na blagoj uzvisini s koje puca prekrasan pogled na sve strane.

ZUZORIĆEV HVALJEN ISUS - VAZDA BUDI

Ljudi su bili zaneseni, vjerska ih je gorljivost zahvaćala u tolikoj mjeri da su postajali krotki janjci. Umjesto "pogubnih" pjesama dotad "odveć slobodna mladež" pjevala je svete pjesme, koje je Zuzorić baš za tu svrhu sastavio. Zanimljivo je da je Zuzorić prvi u naše krajeve uveo pozdrav "Hvaljen Isus" i odgovor "Vazda budi", koji se je održao u nas do dana današnjega.

Isto su se tako do dana današnjega održale neke molitve, koje je on za svojih misija po Istri propagirao. Poznata je: "Ja se kajem Bože mili, od svakoga griha moga. Moje srce gorko cvili, jer uvrijedih tebe Boga…".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama