Pola je stoljeća otkako je u Barbanu obnovljena viteška konjička igra Trka na prstenac, koja se prvi put spominje u povijesnim zapisima 10. lipnja 1696. godine, kada je u vrijeme mjesnog sajma na Duhove venecijanski velmoža Franjo Loredan – tadašnji feudalni gospodar Barbana, organizirao viteško nedmetanje u gađanju prstenca.

Danas nadaleko poznata diljem Hrvatske i šire, spektakularna Trka na prstenac je zaštitni znak Barbana, gdje je svaki je dodir koplja i prstenca zvonjava u čast jedne obnovljene tradicije, gdje 16 ponositih konjanika na barbanskom Gradišću, odjevenih u tradicijske nošnje, u galopu juriša na prstenac i – najveću moguću čast - titulu slavodobitnika.

(Arhiva Trke na prstenac)

Prve Trke na prstenac održane su na putu što od barbanske Place vodi prema Gradišću

Tradicija je to koja je obnovljena na poticaj riječkog povjesničara dr. Danila Klena, koji je 1975. godine na znanstvenom skupu pod nazivom "Barban i Barbanština u prošlosti i sadašnjosti" u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Barban svojim izlaganjem o starim viteškim igrama u Istri iznenadio sve prisutne. Naime, referat je započeo smiješkom, obrativši se riječima: "Barbanu donosim ekskluzivu!". Obznanio je da su u Barbanu, davne 1696. godine, konjanici kopljem gađali u metalni prstenac. Time je zaskočio sve sudionike znanstvenog skupa, koji su se kriomice pogledavali, kao da ne vjeruju izrečenome. Na kraju je izlaganja pozvao Barbance da obnove to natjecanje, što je popraćeno pljeskom, a kasnije i prihvaćeno.

Barbanac, prof. Mario Kalčić publicirao je ta znanstvena istraživanja, a rad akademika Danila Klena motivirao je barbanske entuzijaste da obnove staru vitešku igru. Lučano Bastijanić i Dušan Vale, iz Sportskog društva Barban uspjeli su nagovoriti Ratka Lukšića, predsjednika Katedre Čakavskog sabora Barban, da pomogne u njezinu obnavljanju, a istarski su je studenti, okupljeni u klubu "Mate Balota" u Zagrebu, u sklopu svog tradicionalnog susreta "Istrijada", poslije stanke od 280 godina, vratili Barbanu.

(Arhiva Trke na prstenac)

Počelo je vrlo živopisno - deset se jahača, 14. kolovoza 1976. godine, kod Velikih vrati, u Barbanu, posložilo u povorku i krenuli Placom. Pomalo ukočeni na nezgrapnim konjima, pogledavali su se ispod oka, s nevjericom i jedva primjetnim smješkom, kojim nisu uspjeli skriti svoju nesigurnost.

Dojahali su do improvizirane tribine, odakle se odvaja puteljak prema Gradišću. Tu je teško bilo primiriti konje, jer nenaviknuti na sportska natjecanja, klatili su se, mahali repovima, strugali potkovama po makadamu, okretali se i frkali jedan na drugoga. Nisu se snalazili, a na tapšanje jahača nisu bili naviknuti. Neposluh su pokazivali i na stazi, s koje su bježali. Koliko konja toliko smjerova. Prizor dostojan filmskog kadra.

Prvih desetero

Za nastup na 1. obnovljenoj Trci odabrano je deset konjanika, koji su se natjecali prema prilagođenim pravilima, na tragu onih iz prvih održanih povijesnih trka. Njima pripada čast što su Barbanu donijeli manifestaciju, za koju se nadaleko pročulo.

Oni su Vazmoslav Vale (slavodobitnik sa 4 punta), Benjamin Vale, Stjepan Rukavina, Ivan Vale, Damir Lazir, Josip Bratičić, Miro Vale, Ivan Iveta, Romano Kožljan i Rikardo Ciceran.

(Arhiva Trke na prstenac)

Prva Trka na prstenac 1976. godine: Mario Kalčić, Ratko Lukšić, Mario Mirković, dr. Danilo Klen i Miho Valić

Dr. Danilo Klen nije krio zadovoljstvo i ponosno je na improviziranoj bini, kao član Časnog suda pratio natjecatelje, koji su galopom od Ćuli prema Placi iza sebe ostavljali oblake prašine. Navečer je u Barbanu slavlje nastavljeno folklornim programom u kojem su sudjelovali RKUD "Rudar" iz Raše, članovi folklorne grupe iz Rovinja te domaćini, KUD "Barban". Nakon toga održan je ples, na kojem je više tisuća posjetitelja zabavljao sastav "Dubrovački trubaduri".

Pola stoljeća kasnije, Trka danas nadaleko pronosi glas o Barbanu i očuvanoj tradiciji koja svake godine na trkalište Gradišće privuče oko deset tisuća posjetitelja, među kojima su i brojni uglednici, a uz to se direktno prenosi na nacionalnoj televiziji. Vizionarski je te 1976. godine koplje konjanika upereno ka prstencu odredilo budući smjer razvoja Barbana, građen na bogatoj baštini i tradiciji, te je od 2016. godine Trka na prstenac zaštićena je kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Što je Trka na prstenac?

Trka na prstenac je viteška igra koja se prvi put u povijesnim zapisima spominje 1696. godine. Trci je mogao pristupiti svatko tko je ispunjavao uvjete propisane pravilima, objavljenima u «Proglasu» prigodom održavanja slobodnog sajma u Barbanu 10. lipnja 1696. i sadržavala su osam točaka koje su predstavljale temeljna pravila za trku.

Vazmoslav Vale (Arhiva Trke na prstenac)

Svu ljepotu Trke može se doživjeti samo u Barbanu, gdje natjecatelji moraju pogoditi prstenac u punom galopu i stazu, dugu 150 metara, proći u vremenu do 12 sekundi. Prstenac se sastoji od dva koncentrična kruga međusobno spojena, tako da između čine četiri polja. Pogodak u sredinu donosi tri boda, iznad sredine dva, ispod jedan i sa strane po pola boda. Pogodak i broj bodova potvrđuju suci, pred koje jahač na koplju donosi prstenac. Tko u tri trke skupi najviše punti postaje slavodobitnikom.

(Arhiva Trke na prstenac)

Braća Kožljan - Bruno, Aldo i Mario, sinovi Romana Kožljana

U trci je mogao sudjelovati samo konjanik, opremljen kao ratnik, vojnik ili vitez. Svaki "gospodin" konjanik, koji je želio biti sudionikom Trke na prstenac, morao se na prvi znak trube prijaviti kancelaru barbanske gospoštije da bi mogao pristupiti igri. Morao je imati dobro opremljenog konja, mač, čizme, ostruge i šešir sa širokim obodom. Na poziv imenom i prezimenom, natjecatelj je s mjesta utrke kretao na znak trube u punoj opremi brzim galopom prema mjestu gdje je bio obješen prstenac. Svaki natjecatelj morao se nakon svake trke, ukoliko je postigao pogodak, vratiti pred suce radi provjere pogotka. Diskvalificiran je svaki konjanik koji na kraju trke pred časnim sudom nije bio u potpunoj opremi. Pravila su predviđala i način ocjenjivanja pojedinog pogotka i nagrade. Pobjednik je uz najveće počasti dobivao iznos u visini vrijednosti jednih svilenih čarapa i jednog srebrnog mača.

(Arhiva Trke na prstenac)

Vladimir Rojnić Šajeta, najbrži konjanik u to vrijeme

Corsini – kapetan Raklja i Barbana, zastupnik venecijanskog gospodara grofa Franje Loredana (koji je s namjerom da u vrijeme slobodnog sajma ili "fiera franca" privuče što više posjetitelja organizirao konjičko natjecanje) bio je upoznat s pravilima Trke na prstenac, što govori da se takmičenje u našim krajevima, a možda i u Barbanu, izvodilo i ranije.

Na prvoj trci pobjeđuje Ottavio Quellis, s tri postignuta punta, u idućoj zabilježenoj Trci ponovno Ottavio Quellis, s tri postignuta punta te dijeli pobjedu s Fortunatom Paludi – Stigherom, u trećoj trci pobjeđuje Zvane Dragonja, a u trci 4. lipnja 1703. godine, nakon koje se gubi trag barbanskim viteškim nadmetanjima, pobjeđuje Anton Rovis, sa svega pola punta.

(Arhiva Trke na prstenac)

Uspomena na Trku sačuvala se zahvaljujući brizi barbanskog načelnika Josipa Batela, ljubitelja starina, koji je u drugoj polovici 19. stoljeća prepisivao stare dokumente barbanske općine. Dr. Danilo Klen, povjesničar iz Rijeke, u jednom od svojih znanstvenih radova skrenuo je pažnju na taj oblik tradicije i nakon stotina godina zaborava utrka je ponovno popularizirana.

*U pisanju ovog članka korišteni su podaci iz buduće monografije o Trci na prstenac autora Branka Blažine.

Pogodak u sridu (Arhiva Trke na prstenac)

Zanimljivosti Trke na prstenac

• Sve počinje pretposljednjeg vikenda u kolovozu u petak, kada se podizanjem zastave najavljuju trodnevne svečanosti. U bogatoj satnici prigodnih programa valja izdvojiti subotu i natjecanje u Trci za viticu, a kao vrhunac svega – Trku na prstenac, u nedjelju, na Gradišću, točno u 17 sati.
•  Pravo sudjelovanja na Trci na prstenac imaju konjanici koji su rođeni u Istri i to u hrvatskom dijelu Istre, uključujući Liburniju i otoke, u slovenskom dijelu Istre i u talijanskom dijelu Istre (Milje).
• Na Trci na prstenac sudjeluje 16 konjanika – natjecatelja. Konjanik ne smije biti mlađi od 18 godina, niti stariji od 60 godina.
• Na Trci na prstenac, mora sudjelovati najmanje 8 konjanika s područja Općine Barban.
• Konjanik nastupa odjeven u narodnu nošnju kraja iz kojeg dolazi.
• U mimohodu Trke i na natjecanju, konjanik mora imati svog kopljonošu, ne mlađeg od 16 godina, prikladno odjevenog.
• Dužina staze, od starta do prstenca, iznosi 150 metara. Konjanik istu mora u punom galopu proći u vremenu do 12 sekundi, pri tome dosegne brzinu i do 55 km/h. Ukoliko ne istrči u 12 sekundi, automatski je diskvalificiran.
• Koplje je dugačko 3 metra, s utegom od 1,2 kilograma; a prstenac koji konjanici gađaju postavljen je iznad staze na 2,80 metara visine. Prstenac je promjera 110 milimetara; unutarnjeg (srida) 32 milimetra
• Kada konjanik pogodi prstenac, mora se na konju vratiti ispred Časnog suda i pokazati što je pogodio. Ukoliko to ne učini ili mu prije toga ispadne prstenac, ostvareni punti se ne priznaju.
• Pogodak u sridu vrijedi tri punta, u polje iznad sride dva, ispod jedan, a pogodak u polje lijevo ili desno od sride pola punta.
• Prijelazna nagrada, umjetnička skulptura «Ptica – Prstenac», izlivena u bronci, rad je akademskog kipara Josipa Diminića, i teška je 16 kilograma. U Centru za posjetitelje izložena je replika, teška 20 kilograma.

Rikardo Ciceran (Arhiva Trke na prstenac)

(Arhiva Trke na prstenac)

(Arhiva Trke na prstenac)

(Arhiva Trke na prstenac)

Povezane vijesti

• DALIBOR PAUS: Konjanici nose Trku i po tome nikad nije bila mlađa
• Trka na prstenac zaštićena kulturna baština
• Ovogodišnja će Trka na prstenac biti jedna od kvalitetnijih