Ove se godine obilježava 330 godina od prvog povijesnog zapisa o Trci na prstenac i 50 godina od njezina obnavljanja, a cijeli Barban već živi u znaku ove tradicionalne trke. Svoje će jubilarno 50. izdanje ova Trka imati pretposljednjeg vikenda mjeseca kolovoza, od 22. do 24. kolovoza, ali to nije i jedino natjecanje koje će se istovremeno održavati u Barbanu.

Tri radionice kao uvod

Naime, uz tradicionalnu Trku na prstenac, u Barbanu se tijekom vikenda, precizinije u subotu, odvija još jedno atraktivno natjecanje, a riječ je o ovogodišnjem 12. izdanju Robotrke na prstenac u organizaciji Društva za robotiku Istra (DRI). A sve je počelo idejom na tragu Robotičke alke koju su Ivica Kolarić i Igor Ratković organizirali nešto ranije te je Robotrka na prstenac bila varijanta ovog djela Hrvatske, Istarske i Primorsko-goranske županije, otkrio nam je Dragan Pantić, profesor Industrijsko-obrtničke škole Pula, ujedno i pokretačka snaga Robotrke na prstenac.

- Svake godine imam tri radionice koje držim tijekom tjedna, po dva sata svaku i sve su različite. Imam 30, 40 polaznika koji se uključuju u razna natjecanja koja organiziramo, a jedno od takvih je i ovo. Mojih će polaznika ove godine biti 20-ak, iako za Barban još nije do kraja definirano koliko će ih biti. Mentori su još uvijek na godišnjem, a djeca na ferijama, ali bez obzira na to, svake godine se odazovu i otprilike bude ukupno i do 20 ekipa koje se natječu u Barbanu. Svaka ekipa ima tri člana, a organizirali smo da to bude ekipno natjecanje kako bi se potencirao kolektivni duh, timski rad te da nije u pitanju pojedinac. Punti se od svih u ekipi zbrajaju, a samim tim im je cilj da sve skupa bolje odrade i imaju čim više pogodaka. Svaka se ekipa prije natjecanja priprema i trebaju složiti robota u sklopu radionica. U Barbanu će se ove godine održati dva natjecanja. U početku ih je bilo i po pet, ali budući da isti ljudi imaju i druga natjecanja: mladih tehničara, maketarstvo, modelarstvo, sigurnost u prometu i tome slično, jednostavno se ne stignu natjecati, jer nema slobodnih termina, prepričao nam je prof. Pantić.

A poveznica između Trke na prstenac i Robotrke je, naravno - koplje. Naime, roboti se moraju sastaviti i opremiti te programirati kako bi se mogli utrkivati kroz tri trke s različitim propozicijima.

- Prvo trka je s ručnim upravljanjem - s joystickom, mišem, tipkovnicom ili nekim drugim načinom. Druga je poluautomatsko, gdje oni moraju upisati program u kojem će robot prateći crtu doći do prstenca, a oni mogu samo dizati i spuštati koplja. Da bi im bilo malo teže, stavili smo da koplje mogu početi dizati tek nakon prolaska trećine staze, a staza je duga 150 centimetara, što znači da ga mogu dignuti nakon 50 centimetara. Treća utrka je ručno upravljanje, ali iz perspektive robota. Tu voze kao i u prvoj utrci, ali im stavimo da ne mogu vidjeti stazu već gledaju sliku na laptopu ili tabletu s kamere koja se nalazi na robotu i na taj način se trude pogoditi metu, opisuje on.

Vježba, ali i vještina

Za sve navedeno potrebno je puno vježbe, praktičnog pristupa, ali i vještine. Na posljednjem natjecanju u srpnju, pohvalio je polaznike profesor, njihovi rezultati su bili nevjerojatni te je od 60-ak natjecatelja desetak njih sve tri vožnje pogodilo »u sridu«, što je svakako za istaknuti, a profesor nije propustio spomenuti. Mladi vole robotiku i ona im je iznimno zanimljiva, veli nam on.

- Sve što rade, rade bez puno priče i teorije. Vježbe su zanimljive i sve im je dosta ‘cool’. Misle da je to budućnost, tako da su jako zainteresirani. Primjerice, imam polaznike koji su kod mene godinama; i do sedam, osam godina, neki manje, ali se zadržavaju u robotici. Sve što rade je zanimljivo i primjenjivo u praksi. Recimo, imamo radionicu u kojoj s elementima koji su kao lego sastavljaju razne modele. To mogu biti modeli rampe za parking, garažnih vrata, robota za zavarivanje, semafori itd., a nakon što ih sastave, treba ih isprogramirati i to treba raditi kao što modeli i inače rade u stvarnom životu. Kod mobilne robotike cilj je da na kraju mogu programirati robota koji bi trebao u nekakvoj areni koja simulira zgradu poslije potresa, spasiti žrtvu. Da bi to napravio, treba pratiti crtu, obilaziti prepreke, prelaziti preko ležećih policajaca, negdje skretati, doći u ‘crvenu sobu’, pronaći žrtvu i »pospremiti je«. Sve je to vrlo zahtjevan zadatak koji traži jako puno vremena i priprema, a neki su već u stanju sve to napraviti, podijelio je još neke zanimljivosti o robotici prof. Pantić.

Budući da laike sve podsjeća na nekakvu videoigricu, ne čudi da se pojavila i takva ideja.

- Ideja je, doista, da napravimo igricu Robotrke na prstenac, u sklopu nekog projekta, za što nam treba samo malo vremena, najavljuje za kraj prof. Pantić.

Robotrka se odvija na dan Trke na viticu u dvorištu crkve u Barbanu, a u slučaju lošeg vremena, seli se u Osnovnu školu u Barbanu koja je, uz Općinu i Trku na prstenac, jedan od organizatora.

Spoj tehnologije i tradicije

Robotrka na prstenac sjajan je primjer kako se tradicija i suvremene tehnologije mogu ispreplesti na inovativan i mladima privlačan način. Kroz ovu manifestaciju njegujemo vrijednosti zavičajne baštine, a istovremeno potičemo razvoj STEM vještina, suradnju i kreativno razmišljanje.

Upravo takav spoj želimo promicati jer budućnost obrazovanja ne počiva samo na tehnologiji, već i na razumijevanju te poštivanju vlastitih korijena. Robotrka nadahnjuje učenike na istraživanje i stvaralaštvo, pružajući im priliku da aktivno sudjeluju u nečemu duboko ukorijenjenom u lokalnu kulturu, rekla nam je županijska pročelnica za obrazovanje, sport i tehničku kulturu Patricia Percan.

Natjecatelji iz Barbana

Ravnateljica OŠ Jure Filipovića iz Barban Marina Čalić, ponosno ističe domaćinstvo Robotrke u smislu moderne tehnologije, ali i bogate tradicije Trke na prstenac.

- Ove godine imamo dvije ekipe s po tri učenika iz naše škole, a to naravno svake godine ovisi o samom interesu djece. Potrebna je vještina i ljubav prema robotima, koncentracija i mirna ruka. Voditelj je učitelj informatike Mladen Radolović, u sklopu izvannastavne aktivnosti robotike, a imamo i robogrupu koju vodi učitelj tehničke kulture Dario Vekić. Sve počinje s ljubavlju učitelja, a u konačnici je sve spoj tradicije i moderne tehnologije. U sklopu zavičajnog projekta Blaz imali smo nedavno »Priče o izvorima, mlinovima i kraljevoj kruni« te se učitelj jako potrudio i osmislio potragu za prstencom na području Uvale Blaz pomoću QR kodova, što opet spaja informatiku s tradicijom. To je djecu jako zanimalo i ispalo je jako posebno, zaključila je ravnateljica.

Povezane vijesti

• Trka na prstenac zaštićena kulturna baština
• Paus: Trka nije samo barbanska, već i istarska
• Večeras povorka konjanika središtem Pule