Održan tradicionalni susret iseljenika Labinštine: "Samo malo fali da i tu bude Amerika"

Više od sto iseljenika s područja cijele Labinštine, najviše iz SAD-a, okupilo se u restoranu Kaštela Pineta u Sv. Martinu na ovogodišnjem tradicionalnom susretu iseljenika Labinštine. Njihovi su domaćini bili Grad Labin, susjedne općine Raša, Sv. Nedelja, Kršan i Pićan te pulska podružnica Matice iseljenika Hrvatske. Prvi im je dobrodošlicu zaželio labinski gradonačelnik Donald Blašković

- Ponosni smo na svih vas i zahvalni smo vam za sve što se učinili za svoj kraj. Zahvaljujući vama realiziralo se puno projekata. Želim da se večeras svi zajedno zabavimo, porazgovaramo, zapjevamo i zaboravimo na probleme. Mi ćemo se kao lokalna vlast truditi da Labinština postane privlačna za domaće i strane investitore. Ako se samo jedan od vas ili vaše djece odluči vratiti i pokrenuti svoj biznis, dočekat ćemo ga raširenih ruku i otvorena srca jer to znači da smo na dobrom putu, rekao je Blašković.

(Snimio Branko Biočić)

S obzirom da je susret održan na njenom području iseljenicima se obratila i načelnica općine Sv. Nedelja Irene Franković

- Kad god slušam vaše priče o tome kako ste odlazili sjetim se skulpture Brune Katalana, čovjeku koji nosi putni kovčeg nedostaje veliki dio tijela. To znači da ostaje velika praznina kada morate otići od doma. Ali, kada vas vidim u ovako veliko broju, srce mi je puno jer vidim da vas dom privlači, na samo vas nego i vašu djecu i drago mi je da poštujete svoje ognjište koje ste, nažalost, ostavili, rekla je načelnica Franković.

Voditeljica pulske podružnice Hrvatske matice iseljenika Barbara Buršić također je pozdravila iseljenike zaželjevši im da se dobro osjećaju u svom rodnom kraju

(Snimio Branko Biočić)

- Veseli me što se opet došli, da ste doma i hvala vam što se svake godine vraćate u svoj dom. Nadam da će vas biti sve više i da će se možda netko od vaše djece i unuka vrati u stari kraj. Ovaj susret postao je tradicionalan i svake je godine sve veći, poručila je Buršić. S obzirom da je susret imao i humanitarni karakter jer se prikupljano novac za dječju ambulantu labinskog Doma zdravlja iseljenicima je zahvalila i dr. Lela Đurović Kozić, voditeljica labinske ispostave Doma zdravlja

- Drago mi je da sam večeras ovdje s vama i da vam se mogu zahvaliti za vašu želju za pomoć Domu zdravlja. Veliko hvala u ime svih djelatnika Doma zdravlja Labin i i Istarskih domova zdravlja, rekla je Kozić Đurović.

U ime iseljenika na večeri i organizaciji ovog susreta zahvalila se Graciela Zuliani koja više od 60 godina živi u New Yorku

(Snimio Branko Biočić)

- Dragi prijatelji, još smo se jednom okupili, kao što se nađemo tamo, nađemo se i ovdje. Večeras ćemo donirati za malu djecu i bit ćemo, ja mislim, velikodušni. Velika je čast što su nam to omogućili. Poštujmo ljude kada dođemo kući kao što se poštujemo u Americi. Nakon šezdeset i tri godine u Americi još dobro govorim labinjonski premda ga upotrebljava samo kad me muž razljuti, a to je jednom godišnje, našalila se Graciela.

Istarski župan Boris Miletić posljednji se obratio iseljenicima s labinštine te okupljanje nazvao željom za druženjem okrunjenom humanošću i plemenitošću.

- Darovati nešto za najmlađe, to čini čovjeka velikim i zato vam od srca zahvaljujem na, prije svega ideji, ali i porivu da donirate nešto za naš Dom zdravlja. Svaki čovjek mora biti svjestan svojih korijena jer bez toga nema budućnosti. Mi se, kao županija, trudimo naše najmlađe učiti još od vrtića da se ne bi zaboravila naša beseda, naš kanat, naš tanac i naši ričeti. A vama, koji ste otišli iz različitih motiva, želim zahvaliti na prekrasnoj promociji Labinštine, Istre i Hrvatske. Ono što čujem razgovarajući s veleposlanicima je to da su naši ljudi vani uvijek cijenjeni, zaključio je službeni dio župan Miletić. Susret je moderirala Loredana Ružić Modrušan, a okupljene je raspjevao i rasplesao harmonikaš Moris Gržan kojeg su pojedini raspoloženi iseljenici i posebno nagradili. Prigodna večera se sastojala od menija koji iseljenike podsjeća na zavičaj, maneštre s trukinjicom, domaće fuže sa šugom i mesom te ombolo s kobasicom, krumpirom i kiselim kupusom. Bila je to prigoda i ta razgovor sa nekim od iseljenika.

(Snimio Branko Biočić)

Josip Honović iz Brda u općini Kršan u New Yorku je već 55 godina, imao je poznati restoran Ponticel, jedan od boljih, a sada je u mirovini

- Lijepo mi je tu, dolazim svake godine i ostanem po nekoliko mjeseci. U Americi se dobro živi, ja volim Trumpa, vi o njemu dobivate ovdje iskrivljenu sliku. O njegovom radu i rezultatima doznat ćete tek za 10,15 godina. Ja nisam političar ali on je za mir, ljude i čuda je napravio, ja njega volim. Ja sam u penziji i živim dobro gdje god sam. Tu doma mi je ipak najljepše, vidim da sve ide na bolje. Onaj ko ima šolde i tu lijepo živi, Preporučujem da se tu na Labinštini napravi jedno golf igralište, poručio je Honović a pjevačica Elonora Tručinović iz Trgetari koja u New Yorku živi punih 50 godina je dodala

- U Americi je puno bolje, situacija se puno popravlja mada vi imate drugačije informacije, s Trumpom je puno bolje. Pratim promjene tamo i tu, to su moje dvije domovine. Primjećujem ovdje jako lijepe promjene, trgovine, auti, ljudi bolje žive, standard je sve veći, puno se zida i gradi, ima puno novih i lijepih obiteljskih kuća, sve u globalu je bolje. Vidim i da su mladi dosta angažirani, više nego nekad, rekla je Eleonora koja je svojevremeno nastupila na MIK-a a doma pjeva u SAD-u i Kanadi za naše ljude na raznim manifestacijama i feštama i to na hrvatskom, talijanskom i španjolskom. Bruno Brnjac iz Nedešćine je u SAD zajedno sa Lučanom Šumbercem Metom otišao 1966 i onda se nakon nekoliko desetljeća vratio kući

(Snimio Branko Biočić)

- Bilo je naporno, kada se vratio moj prvi sin i ja sam se odlučio vratiti za njim. Tu je prava Amerika ali malo još fale neke stvari. Neću kritizirat ali još malo fali da i tu bude Amerika. Treba se popraviti, posebno administracija i papirologija. Standard se popravio, siromaha ima svugdje ali tu ima i dosta dobro stojećih ljudi, rekao je Bruno te pozdravio je sve "Merikane" za koje kaže da im je drago da se drže skupa i okupljaju se svake godine na čemu zahvaljuje Grdau Labinu, susjedni općinama i Matici iseljenika. Milan Boneta iz Kožljaka također živi već 56 godinau New Yorku, na Long Islandu

- Baš me pjaža kada dođem doma, odlično mi je tu. Tu sam se rodio, to je moja djedovina i domovina. Lijepo se osjećam među svojim narodom, šalimo se, veselimo, obilazimo fešte. Ja sam u mirovini, situiran sam i moja obitelj. Ja sam električar po struci, imao sam u New Yorku svoju firmu i sada bezbrižno uživam u penziji, rekao je Boneta.

(Snimio Branko Biočić)

Vanesa Brezac Verbanac došla je u New York s roditeljima kada je imala samo pet mjeseci

- Doma je ipak doma, mi jedva čekamo da ljeti dođemo tu, na kupanje, vidjeti familiju, družiti se, izlaziti, nešto dobro pojest. Isto tako uživaju i moja djeca koja vole doći svake godine. Moj sin Luka Verbanac je golman i odlučio se vratiti, braniti će za juniore Rudara. Već je jučer debitirao na turniru u Rapcu, izvijestila nas je Vanesa. Naši su iseljenici na večeri za dječju ambulantu labinskog Doma zdravlja prikupili 3560 eura, 1217 USA dolara i 50 australskih dolara.