Punih pola stoljeća ove godine slavi barbanska Trka na prstenac, a tim povodom održana je protekle subote u agroturizmu Da Stefanija u Draguzeti Svečana skupština. U svečanoj atmosferi i uz prisustvo stotinjak uzvanika, bila je to prilika za svojevrsni rezime pola stoljeća tradicionalne barbanske trke, a i za odavanje priznanja svima onima koji su zaslužni za Trku na prstenac - od konjanika, kopljanika, organizatora i svih ostalih sudionika, kojima su uručene zahvalnice za sudjelovanje.

Program je vodio Robert Ferlin, inače dugogodišnji voditelj i same Trke koja se održava na Gradišću, a ceremoniju je započela uz "Radetzky Marš", čijim taktovima se na samoj Trci na prstenac veliča pogodak u sridu.

(Snimila Tea Tidić)

- Trka na prstenac je zaštitni znak Barbana, i stoga mi je drago vidjeti toliko ljudi na ovoj Svečanoj skupštini. Želim da kroz lita koja gredu razvijemo Trku još više, a u prilog tomu ide i plan da sljedeće godine krenemo s izgradnjom Konjičkog centra na Mrzlici, tako da se nadamo da ćemo još više brendirati Trku na prstenac, i razviti ono ča je najbitnije na Barbanštini. Želim zahvaliti kao prvo onima ki su obnovili Trku na prstenac 1976. godine, te svima koji su svih tih let sudjelovali u samoj trci kao i organizaciji, rekao je Andi Kalčić, načelnik Općine Barban, te prepustio riječ predsjedniku Društva "Trka na prstenac", Aldu Osipu.

- Dragi i poštovani prijatelji Trke na prstenac, smatram se sretnikom koji će s vama svjedočiti svečanosti 50. Trke na prstenac, a ovom Svečanom skupštinom otvaramo program obilježavanja Zlatnog jubileja. Pedeset let nije mala stvar, a svi zajedno smo pisali, i konačno ispisali povijest obnovljene Trke na prstenac, a obnovljena je 1976. godine. Valja se prisjetiti barbanskih trka kojima je u povijesnom vihoru prekinuta nit. Prva dokumentirana Trka na prstenac održana je 1696. godine, znači da smo stariji od Sinjske alke, no trag Trke na prstenac gubi se 1703. godine. Vrijeme očito učinilo svoje, no nije zamelo sve tragove - nema smisla tražiti rušitelja naše prošlosti, no itekako ima smisla veličati njeno obnavljanje. Nakon gotovo tri stoljeća, a zahvalni smo na povijesnim istraživanjima akademika Danila Klena, Trka je vraćena Barbanu.

(Snimila Tea Tidić)

Danas su, nažalost, rijetki koji su svjedočili tomu - a to su bili Rikardo Ciceran, Ivan Iveta i Josip Bratičić, a prije njih, brazdu su zaorali i zasijali sime, Lučano Bastijanić, Dušan Vale i Ratko Lukšić. Nažalost, neki od njih nisu više s nama, a svima njima zahvaljujemo na velikom doprinosu.

Te 1976. godine bio sam učenik osmog razreda Osnovne škole u Barbanu. Nisam bio opterećen povijesnim istraživanjima niti sam mogao razumjeti što je to Trka na prstenac. No, u školi sam čuo od nastavnika Ratka Lukšića, koji je bio jedan od prvih promotora Trke na prstenac. Tada nisam ni mogao naslutiti kamo sve ovo vodi, stoga me veseli kontinuitet Trke čije održavanje nisu omela ni ratna zbivanja, ni pandemija, prkosila je i naletima kiše i drugim nedaćama, i svake godine privlači na tisuće posjetitelja.

(Snimila Tea Tidić)

Najveće zasluge za to imaju oni koji su sjeli na konja i stazom potekli prema prstencu. Jednako tako zahvalnost dugujemo i onima koji se nisu štedjeli kad je Trku trebalo organizirati i kroz godine izgrađivati. Na pragu 50. jubileja, mogu reći da smo svi zajedno u Barbanu doprinijeli i brojnim detaljima koji smo oblikovali povijesnu sliku ove manifestacije. Danas je Trka postala obrazac oživljavanja, vrednovanja i prezentacije naše povijesne baštine. Veseli što su i drugi to prepoznali - recimo samo da je 2011. godine, na inicijativu tadašnjeg ministra kulture Jasena Mesića i tadašnjeg istarskog župana Ivana Jakovčića i Općine Barban, s tadašnjm načelnikom Denisom Kontošićem, predloženo da se Trka na prstenac uvrsti na listu nematerijalne baštine Republike Hrvatske. U obrazloženju Ministarstva kulture RH Trka je postala važan segment barbanske baštine, pružajući joj osjećaj indentiteta i povezanosti s vlastitom povijesti. S vremenom se utrka ukorijenila u lokalnoj zajednici, koja tradiciju prenosi na mlade generacije. Temeljem toga, 2016. godine, Trka je uvrštena na listu kulturne nematerijalne baštine RH, što je iznimno priznanje samoj manifestaciji, ali i svima onima koji su obnavljali i dali svoj doprinos Trci na prstenac. Veličinu i značenje Trke na prstenac prepoznala je i Republika Hrvatska, tako da se direktno prenosi i Hrvatskoj televiziji, rekao je Osip.

Svoja sjećanja i utiske u ležernom razgovoru s Ferlinom s uzvanicima je podijelio i Mladen Kancelar, koji je punih 13 godina (1998. - 2002., 2007. - 2015.) bio predsjednik Društva "Trka na prstenac".

(Snimila Tea Tidić)

- Publike je bilo oduvijek, no bilo je razdoblja kad nije bilo lako naći konjanike. Sredinom osamdesetih bilo je i desetak tisuća posjetitelja, a tada nije bilo ni tribina. Iako izgleda jednostavno, bilo je izazova, prisjetio se Kancelar, na što im se pridružio Petar Benčić, koji je prvi kontakt s konjem imao upravo na Trci na prstenac, a danas je poznat po više od 60 uloga u ulozi filmskog kaskadera, često u scenama s konjima, u brojnim holivudskim blockbusterima.

- Ne sjećam se da li je bila 1991. ili 1992. godina, ali sam tu poli barba Romaneta, koji je dopelja konja Kolumbija iz Srbije, iz ergele Karađorđevo. Kao dica smo tu dolazili s tatom, i tu je počela moja ljubav prema konjima. Taj konj Kolumbija je puno lit teka Trku na prstenac s barbanskim jahačima, a njegov sin, kojeg sam dobija na poklon od barba Romaneta, je ša u Sinj, i tamo je dva put dobija Sinjsku alku. Imam sad konja s kojim tečem trku već desetak lit, a njemu je već osamnaest lit i nakon ove trke sigurno gre u mirovinu. Ko najdem drugega konja, ću i ja nastaviti teći s njim, ko ne ću i ja lagano u "mirovinu", rekao je Benčić. Evociranje na uspomene i zbivanja koja su obilježila pola stoljeća Trke na prstenac nastavio je Gvido Babić, vođa konjanika, a neizostavan dio organizacijskog tima jest i Željko Peršić, zadužen za programe za najmlađe.

- Tridesetak lit sam dela programe s dicom - su vozili bičiklete, tekli u vrićah, tamo od Bastijanića do Ćuli i nazad... Dica su dolazila iz svih sela, ali smo ih morali podijeliti u grupe po godinama, i moram reći da je bila velika konkurencija između dice. I najviše ih je interešalo ča je u kofanu od viture za nagrade. Nagrade su davale razne butige, i sva dica su vajk pitala ča će dobiti. Danas je tu z nama čuda tih koji su tada tekli i dolazili z bičikletami, ali nikad nidan ni pa, nikad se ni udrija i svi su bili kuntenti. Tako je to hodilo lito za litom, je pasalo više od 30 lit, i nikad ni bilo problema, prisjetio se Peršić. Branko Blažina, koji je bio i predsjednik Društva "Trka na prstenac" u jednom mandatu, danas je aktivni član organizacijskog tima.

- Iza nas je 50 trka, ali kao da je bilo jučer. Kroz to vrijeme, Trka je mijenjala sliku Barbana i donijela puno lijepih stvari. Trka ide dalje, kaska prema novim obljetnicama, ima svoje ljubitelje, a moramo još više motivirati mlade da se uključe, jer ako ne bude konjanika, neće biti ni Trke. Ove godine ćemo nizom manifestacija obilježiti ovu veliku obljetnicu. Angažirali smo znanog redatelja Roberta Raponju,i za 51. Trku uprizorit ćemo novelu Danijela Načinovića "Misal od Barbana ka mi prihodi". To je smisao Trke, da ide dalje i pronosi diljem zemlje glas o Barbanu rekao je Blažina.

Donedavni načelnik Općine Barban, saborski zastupnik te nekadašnji predsjednik Društva "Trka na prstenac", Dalibor Paus, u šali je rekao voditelju da je "prvi predsjednik koji je uspio Roberta Ferlina dopeljati na Trku i u subotu".

(Snimila Tea Tidić)

- Bilo mi je izuzetno zadovoljstvo od 2015. do 2023. godine kad sam vodio Trku na prstenac, sedam-osam lipih, ali i teških lit, no sa zadovoljstvom smo u to vrijeme rivali dopeljali i direktan prijenos na HTV-u, a postavili smo možda nekakve temelje za budućnost - nadam se da će projekt Konjičkog centra koji će se graditi na Mrzlici biti realiziran. Tu je novi načelnik, projekt je pronat, šoldi su pronti, samo valja odraditi. Nadam se da će to dati poticaj i samoj Trci, ali i ovome što je ključno, a to je da imamo mlade konjanike koji će teći, a mi sa strane ćemo vajka pomoći, rekao je Paus.

Svečanosti je prisustvovao i redatelj Robert Raponja, od kojeg saznajemo što se priprema u povodu značajne obljetnice Trke na prstenac.

- Sprema se ono što Trka zaslužuje - svečanost koja će biti usmjerena prema svojstvu istarskog čovjeka konjanika, koji je usmjeren, snažan, istovremeno trpeći, jedan štabeja čovik ki će teći i ki će pokazati svoju borbenost i usmjerenost prema tome da se postigne pogodak u sridu.

(Snimila Tea Tidić)

Ono što je meni posebno zanimljivo je što je Trka na prstenac, u svojoj dugogodišnjoj tradiciji obnovljena na jedan primjeren način, i to pratim iz godine u godinu. Nekad kao suradnik, no češće kao publika koja voli tradiciju, a tradicija koja postoji nas zadužuje da se ne oglušimo na nju, a damo i jedan autentičan odgovor danas, tko smo, što smo i zašto smo tako ponosni na našu tradiciju. Upravo taj ponos je nešto što me inspiriralo da napišem i scenarij, koji će imati i mimohod, i podizanje zastave, i sve ono što je tradicionalno potrebito, a opet da bude na jedan artistički način oblikovano. U domaćinima, Društvu "Trka na prstenac", našao sam vrijedne, marljive ljude, koji rade entuzijastički, i taj entuzijazam se osjeća u svakom trenutku kad se družite s njima, i to je nešto što vas obvezuje da date svoj entuzijastički doprinos tomu. U redateljskom smislu neću iskakati iz okvira koje nameće tradicija, ali želim dati i autentičan pečat zavičajnosti i ljubavi prema zavičajnosti, jer kroz tu Trku se naša zavičajnost itekako afirmira, pokazuje tko smo, što smo i kuda stremimo, i govori jako puno o svojstvima upravo jednog istarskog samozatajnog, usmjerenog, pametnog, izdržljivog čovjeka koji zna savladati sve neprilike i nedaće, i pogoditi u sridu, rekao je Raponja, koji nam je već najavio i planove za sljedeću godinu.

- Za 51. izdanje Trke za prstenac radit ćemo adaptaciju teksta Daniela Načinovića koji je objavljen u monografiji, a riječ je o jednom jako nadahnutom tekstu o Barbanštini i Trci na prstenac, što ćemo uprizoriti kao predstavu, rekao je Raponja.

Na Trci na prstenac nastupila 74 jahača

Od obnavljanja Trke na prstenac 1976. godine, ona je danas neizostavni dio barbanskog identiteta i prepoznatljiv simbol Istre. Na netom održanoj Svečanoj skupštini, u povodu zlatnog jubileja, dodijeljena su priznanja i zahvalnice prvim natjecateljima te zaslužnim aktivistima i volonterima.

(Snimila Tea Tidić)

Kako je rečeno, najveća zasluga za današnji status Trke na prstenac pripada natjecateljima. Do sada su na njoj nastupila 74 jahača, a trinaestorica nažalost nisu imala sreće da dožive zlatni jubilej. U znak sjećanja na njihovo sudjelovanje u natjecanju, Zahvalnice su dobili Rikardo Ciceran, Ivan Iveta, Josip Bratičić, Aldo Kožljan, Ervino Špada, Dario Draguzet, Željko Kontošić, Romano Baćac, Edi Vale, Denis Vale, Miro Grgorović i Ivan Stojkovski.

Posthumno zahvalnice su dobili Vazmoslav Vale, Benjamin Vale, Ivan Vale, Miro Vale, Romano Kožljan, Vladimir Rojnić, Josip (Anđelin) Kožljan, Ivan (Đani) Mirković, Anton Dminić, Milan Draguzet, Josip Kožljan, Zdravko Prhat i Rade Buić.

Zahvalnice volonterima i simpatizerima

Zahtjevna organizacija Trke na prstenac ne bi bila moguća bez velike pomoći volontera i simpatizera, te su tako zahvalnice dobili: Ratko Lukšić i njegova supruga Marija, Lučano Bastijanić, Armando Draguzet, Romano Paus, Božo Mošnja, Romano Osip, Lucijan Benković, Milan Meden, Mladen Kancelar, Slobodanka Vale, Denis Kontošić, Danijela Kontošić, Tarcizio Bastijanić, Dalibor Paus, Milan Rojnić, Željko Peršić, Bernard Jurjević, Milan Grabrović, Otavio Prhat, Renato Osip i Robert Ferlin.

Povezane vijesti

• Njegovanje talijanskog govora u slovenskom i hrvatskom dijelu Istre: ISTROVENETSKI DIJALEKT DOBIT ĆE SVOJU KUĆU I UDŽBENIK
• Od srpske šljivovice do francuskog baguettea - UNESCO bira nematerijalnu baštinu
• Otvorena izložba "Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-ovim listama"