(Arhiva Glasa Istre)
U izdanju Glasa Istre objavljenom prije točno deset godina, 11. svibnja 2015. godine, u gradskoj smo rubrici naišli na temu koja je godinama bila aktualna, ali se isto tako godinama već ne pojavljuje u medijima: izgradnja Islamskog centra u Puli. U to su se vrijeme inicijativi oštro usprotivili stanovnici naselja Valmade jer ih, kako su tada tvrdili, nitko nije obavijestio o namjeri gradnje, a tvrdili su i da su u tom području potrebniji dječji vrtić, pošta i banka.
Naši su novinari za mišljenje pitali čelnike tada najutjecajnijih lokalnih stranaka, IDS i SDP, odnosno Valtera Boljunčića i Danijela Ferića. Bio je to i svojevrsni test za IDS, stranke koja je tada neprikosnoveno vladala Pulom i Istrom, i čiji su se politički akteri oduvijek dičili tolerantnošću i multikulturalnošću. I Boljunčić i Ferić tada su čvrsto podržali izgradnju Islamskog centra, no do njegove izgradnje nikad nije došlo.
Od Valmada se na koncu definitivno odustalo, a Medžlis Islamske zajednice Pula kupio je 2020. godine građevinsko zemljište od 16.727 četvornih metara u Šandaljskoj ulici u Šijani. Premda su ovdje započeti i preliminarni radovi, odnosno parcela je neko vrijeme čišćena kako bi se krenulo s gradnjom, iz nepoznatih je razloga sve tada stalo. Tako je izgradnja Islamskog centra, tema koja je od 2015. do 2020. godine redovno punila novinske stupce, do danas rijetko ponovo pojavila u medijima.
(Arhiva Glasa Istre)
Naslovna priča tadašnjeg izdanja isticala je to da je područje Slovenije naraslo za 22 četvorna kilometra u odnosu na veličinu koju je imala 1991. godine. Istražujući starije enciklopedije, naš je novinar istaknuo da se to dogodilo zato što su se u novu kartu uključile i sporne točke uz državnu granicu, o kojima je svoj sud imala donijeti Arbitražna komisija, ali i 5,6 četvornih kilometara dug pojas uz Dragonju, koja je slovenskim tvrtkama ustupljena kako bi na nju proširili solanu i vinograde.
Podsjetimo, Hrvatska se iz arbitražnog procesa te iste godine povukla, tvrdeći da je on kompromitiran nakon što su slovenski diplomat i slovenska sutkinja navodno uhvaćeni u razgovoru. U svojoj je odluci, dvije godine kasnije, Arbitražni sud većinu područja uz Dragonju dodijelio Sloveniji, no ono je i danas, u vrijeme kad su obje države u Schengen zoni, neformalno podijeljene.
Na istoj stranici objavljen je i zanimljiv podatak da Europski sud za ljudska prava odbija 97,3 posto tužbi iz Hrvatske, a u nadnaslovu se postavlja naizgled retoričko pitanje je li to zato što je Strasbourg nema dovoljno vremena ili je "naše pravosuđe previše dobro". Godine su pokazale da definitivno nije bilo do efikasnosti naših sudova.
Među tekstovima koji prognoziraju nešto u "bližoj budućnosti" mogao se naći i onaj uvođenju elektroničkog plaćanja upravnih pristojbi, kojim je zamijenjeno iscrpljujuće kupovanje biljega. Tu je i tekst o tome da EU traži smanjenje plastičnih vrećica do 2019. godine, što se u jednu ruku i dogodilo. Premda se neko vrijeme u supermarketima nisu uopće mogle kupiti plastične vrećice, danas su ponovo dostupne.
(Arhiva Glasa Istre)
Četvrta stranica donijela je nastavak skandala koji je snažno odjeknuo u hrvatskoj javnosti, slučaj tvrtke Ecooperativa. Na području Karlovca u velikim je crvenim bačvama pronađeno 20 tona opasnog otpada, a tadašnji suvlasnik tvrtke Emil Gržin i direktor Dragan Šepić rezolutno su se ogradili od ekološkog incidenta i za sve okrivili posrednika Mija Vuljanića, jedinom kojem je tada određen pritvor.
On je, kako piše u članku, trebao osigurati da bačve budu dovezene u jednu inozemnu spalionicu. Kasnije je jedna članica uprave tvrtke također završila na sudu zbog ugrožavanja okoliša otpadom u okolici Pazina, a Ecooperativa je u međuvremenu završila u stečaju, pa se postavlja pitanje drži li njihova tadašnja obrana vodu.
Unazad deset godina Vlada je pokrenula inicijativu za opraštanjem dugova za socijalno ugrožene osobe, kojom se trebalo osigurati novi početak financijski isključenim građanima i izlazak iz prezaduženosti, ali mjera je naišla na slab odaziv: njenu je blagodat u prva četiri mjeseca primjene iskoristio tek svaki deseti dužnik koji je na to imao pravo.
Do tad je prikupljeno ukupnih 12 tisuća prijava, a oprošteno ih je nešto više od 50 posto, njih 7 tisuća, što je bilo deset puta manje od očekivanog. Od onih kojima je oprost odbijen, piše Glas Istre, za 48 posto njih se navodi razlog primitaka većih od limita, 40 posto zbog posjedovanja oročene ili stambene štednje, a 12 posto radi posjedovanja druge nekretnine (poslovni prostori, stanovi, vikendice).
(Arhiva Glasa Istre)
U sklopu međunarodnog projekta "Putovima istarske malvazije" čija su istraživanja predstavljena na trećem danu Vinistre, zaključeno je da je "prosječni ljubitelj Malvazije visokoobrazovani muškarac mlade do srednje dobi i iznadprosječnih primanja" koji je ne konzumira radi zabave i opijanja, već "prvenstveno vođen željom da sazna više o samom vinu i vinskoj kulturi".
Tako ispada da najpopularnije istarsko vino najviše konzumiraju imućniji i školovani muškarci u kasnim dvadesetim i tridesetim godinama, što zvuči poprilično nerealno, a možda su se samo navike u međuvremenu drastično promijenile.
Nipošto nerealna zato nije bila kolumna neprežaljenog Predraga Lucića u rubrici "Trafika", u kojoj je još jednom na proste faktore sveo one koji se bubaju o prsa nacionalizmom i ustašlukom. Tog je puta Lucić snajperskom preciznošću upucao "kolege" Josipa Jurčevića i Marka Ljubića, čije relativiziranje Jasenovca, marionetske države NDH i pozdrava "za dom spremni" dokazuje da su neke od tadašnjih tema i danas itekako aktualne.
(Arhiva Glasa Istre)