Six Star Medal
Ivana Kramar je prva Istrijanka koja je otrčala šest najvećih svjetskih maratona: "Svaki ima neku svoju priču"
Ivana i Dragan Kramar (Snimila Sandra Zrinić Terlević)
Kada je 21. travnja ove godine utrčala u cilj 129. Boston maratona, mlada Žminjka Ivana Kramar postala je prva Istrijanka koja je otrčala svih šest najvećih svjetskih maratona, takozvanih World Marathon Majors i zaslužila Six Star Medal. Toj elitnoj skupini utrka pripadaju, uz bostonski, maratoni u Tokiju, Londonu, Berlinu, Chicagu i New Yorku. To dosad nije uspjelo niti jednoj Istrijanki, a tek rijetkim trkačicama u Hrvatskoj.
Među eminentnim trkačima iz Istre Six Star Medal zaslužili su jedino Miljenko Cukon iz Pule i Ivan Stanić iz Tupljaka, uz napomenu da je potoji nedavno upisao još jedan rekord. Istrčavši maraton na Antarktici istrčao je maratone na svim svjetskim kontinentima.
Krenuli u New Yorku
Dakle, Ivani Kramar pošlo je za rukom da u relativno kratkom trkačkom stažu zabilježi značajne rezultate. Naime, danas 40-godišnjakinja, trčati je počela unazad deset godina, kaže, posve slučajno, na nagovor Kristine Jurić iz Pazina.
- Najprije su tu bile sitne trke na pet kilometara, pa sam "navukla" i muža Dragana koji je u to vrijeme bio vozač autobusa i imao previše kila, govorila sam mu da krene, da je to sve lijepo, atmosfera, druženje.. i godinu dana nakon mene počeo je trčati i on te smo tako krenuli na naše lokalne istarske trke. Upoznali smo jednom prigodom i Erika Lukšića, koji nas je pozvao da idemo s njim na maraton u New York.
Bilo je to 2018. godine. Do tada smo odradili samo jedan polumaraton i to u Poreču pa smo se kolebali jer nismo bili spremni. Ali, eto, prijavili smo se. I onda smo u New Yorku upoznali Ivana Stanića i on nam je rekao za Six Majors. Tada smo si rekli, već kad smo otrčali New York, najbolje da otrčimo i sve ostale. I tada se rodila ta ideja jer volimo putovati i volimo trčati te smo tako krenuli - priča nam Ivana.
Priznaje da su u New Yorku bili nespremni jer su tijekom priprema trčali tek po 80-ak kilometara mjesečno što je bilo nedovoljno za neku značajniju pripremu. Ipak, prvi su maraton istrčali, Ivana u vremenu 4 i pol sata, a Dragan u 3.40 sati. No, nakon toga mudrije su krenuli u druge avanture i u svoj kalendar uvrstili i brojne manje utrke, koje su potom uspješno otrčali upravo kao pripremu za sve druge maratone.
Nakon New Yorka 2018. otrčali su Berlin 2019. a za Tokijo 2020. bila je odabrana samo Ivana, ali ne i Dragan. No, sreća je htjela da je bio otkazan zbog korone pa su 2022. otrčali London, a onda 2023. Tokijo, sada oboje. Na jesen iste godine "pao" je i Chicago, a, nakon godine pauze, Ivana je ove godine "upala" i na Boston maraton, koji Draganu još nedostaje da se i on upiše na listu World Majors trkača i nada se da će dogodine ostvariti taj cilj.
Najbrži je maraton Ivana otrčala u Chicagu s vremenom 3:54 sata, i tu je bila izuzetno zadovoljna, dobro se pripremila i rezultat nije izostao. Dok je njeno najbolje vrijeme uopće bilo u Ljubljani 3:42, sve ostale maratone završavala je u vremenu između 4:15 i 4:17 sati.
Antartika
Do sada su tako, osim šest najvećih, otrčali i druge maratone poput onog u Parizu, kojeg opisuju kao najljepšeg (izvan Six Majorsa), na kojem sudjeluje i do 54 tisuće trkača i koji svojom ljepotom i organizacijom zasjenjuje i "šest vodećih". Potom su, kažu nam, trčali i Ljubljanu, na Antarktici...
- Svaki maraton je lijep za sebe, svaki ima neku svoju priču. Meni je, recimo, taj Boston bio jako emotivan jer Dragan nije trčao, nego sam išla sama, ali me on pratio, bio mi je suport, spremio transparente. Uvijek trčimo skupa, doduše svaki u svom tempu, ali znamo da smo tu, da trčimo skupa. Sada sam znala da me on tamo negdje čeka i bodri i zato mi je bilo jako emotivno.
Kada govorimo o maratonima, oduševljena sam bila i onim u Londonu, a Chicago me oduševio kao grad - priča nam Ivana te na pitanje o najtežem ispaljuje bez puno razmišljanja. - Antarktika, iako sam se tu popela i na postolje istrčavši drugo vrijeme u ženskoj konkurenciji.
A onda je na lutriji izvučena i za Boston, a sada im slijedi i Danska-Švedska... Velikim izazovima ove godine očito nema kraja.
- Ma to je motivacija - prijaviš maraton i moraš trenirati, nema druge. Velika nam je želja da skupa otrčimo i 100 milja Istre, ali možda dogodine, ako ne bude kakvih jačih maratona, primjerice ako Dragana odaberu za Boston, gremo tamo - kaže Ivana.
Ove godine u planu im je još i New York s cijelom ekipom prijatelja, a potom kako bude. Planova su tu da bi se realizirali.
"Kriv" je Stanić
A sve je, kažu Kramari, i počelo s Ivanom Stanićem. Zvao ih je, kažu, prije godinu i pol dana ako su zainteresirani za jednu dobru, zanimljivu utrku.
- Naravno da smo odmah bili za, iako još nismo niti čuli o čemu je riječ. Pozvao nas je da se prijavimo na jedinstvenu utrku Danska - Švedska preko mosta, koja se održava ove godine u lipnju mjesecu. Međutim, Stanić nas je zvao pred godinu i pol jer su se u siječnju lani otvarale prijave u podne i morali smo biti spremni jer 40 tisuća startnina odmah plane, sve se rasproda u dva sata.
To je utrka koja je održana samo jednom, pred 25 godina kada se most otvarao i sada opet na 25. godišnjicu. Kad sam nas prijavila bila sam 37.000. i morali smo biti na čekanju. Taj isti dan popodne javili smo Staniću da smo uspjeli, ali on nam je odmah rekao da ima i nešto bolje. Ostali smo paf, šta sad?!.
"Gremo na Antarktiku". Osam brojeva je bilo za Hrvatsku, rekla sam da prespavamo tu noć pa da odlučimo, ali Dragan je odmah rekao "nimamo ča spat, gremo!". I tako je i bilo - ispričala nam je Ivana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
