očuvanje baštine
S udrugom "Dajla živi" o problematici derutnog zdanja nekad velebnog benediktinskog samostana
Goran Perić, Nataša Flego, Gordana Ritoša i Sajonara Ivanišević (Snimio Zvonimir Guzić)
Udruga "Dajla živi" osnovana je prije četiri godine s ciljem očuvanja kulturne, povijesne i prirodne baštine mjesta Dajla te promicanja kvalitete života lokalne zajednice. Kroz brojne inicijative, događanja i suradnje, udruga aktivno doprinosi razvoju društvenog života, potiče građanski angažman te radi na očuvanju identiteta i posebnosti ovoga malog istarskog mjesta pored Novigrada. Oko lokalne inicijative okupili su se entuzijasti i volonteri koji svojim djelovanjem žele osigurati da Dajla ostane vitalna i povezana zajednica sa ciljem očuvanja kulturne baštine i zajedništva njenih stanovnika.
Velebno, ali derutno zdanje
Ispred velebnog, ali derutnog zdanja benediktinskog samostana u Dajli zatekli smo članice Udruge "Dajla živi" Sajonaru Ivanišević i Gordanu Ritoša, te Natašu Flego i Gorana Perića, predsjednicu i člana Mjesnog odbora Dajla.
- Kroz razne aktivnosti, udruga nastoji revitalizirati lokalnu zajednicu i podići svijest o važnosti očuvanja povijesnih i kulturnih vrijednosti našeg mjesta. Srce nas boli kad vidimo kako propada ovo povijesno zdanje samostana, a mi nemoćno sliježemo ramenima jer je objekt i većina okolnog terena u vlasništvu crkve. Uspjeli smo donekle srediti prednji park i obnoviti fontanu koja je sada u funkciji, jer je taj dio u nadležnosti Staračkog doma Novigrad, tako da se trudimo održavati barem taj dio okoliša dok se ne počne rješavati glavni problem, odnosno zgrada samostana.
Zahvaljujemo Gradu Novigradu i tamošnjoj Turističkoj zajednici koji imaju sluha za nas, podržavajući nas u našoj borbi za očuvanjem ove kulturne baštine, rekla je Sajonara Ivanišević, jedna od čelnica udruge "Dajla živi" dodavši da je uređeni park pokraj samostana postao središte društvenog života Dajle na kojem se održavaju razne fešte, koncerti, izložbe i slične manifestacije.
Središnji simbol Dajle svakako je nekadašnji benediktinski samostan sv. Ivana Krstitelja, smješten tik uz more. Ova neoklasicistička građevina, iako bogata poviješću, danas je u zapuštenom stanju. Nakon Drugog svjetskog rata, samostan je nacionaliziran, a nakon mnogih peripetija u posljednjih 30-ak godina, gdje je morala intervenirati čak i Sveta stolica, ali i Hrvatska država, samostan je dospio u vlasništvo Porečko-pulske biskupije. Kako je istaknula predsjednica Mjesnog odbora Dajla Nataša Flego, samostan kontinuirano propada od 1989. godine kad su iz njega iselili posljednji stanari.
- Otkad je zatvoren starački dom koji je nekad bio tu, cijelo zdanje je prepušteno samo sebi i zubu vremena koje ga sve više nagriza, i samo je pitanje vremena kad će se početi urušavati. Već postoji poveća rupa na krovu kojem je propao jedan dio, tako da treba očekivati i daljnja oštećenja i devastaciju. Nas ne zanima tko je vlasnik, već da se taj vlasnik počne brinuti o svojoj imovini, jer ta nebriga je dovela do ovakvog stanja. Živimo u nadi da će se sve to ipak obnoviti i staviti u neku funkciju, rekla je Flego.
Kroz razne aktivnosti, udruga nastoji revitalizirati lokalnu zajednicu i podići svijest o važnosti očuvanja povijesnih i kulturnih vrijednosti te se aktivno zalaže za spas i obnovu samostana, prepoznajući njegovu važnost za identitet zajednice. Kroz manifestacije, edukativne programe i suradnju s lokalnim vlastima nastoje potaknuti obnovu samostana i njegovo uključivanje u društveni i kulturni život Dajle. Jedna od takvih aktivnosti je i manifestacija "Dajla živi" koja je ove godine, zbog smrti Pape Franje i dana žalosti, prebačena sa kraja travnja na 22. lipanj kad je fešta od Svetog Ivana Krstitelja zaštitnika Dajle. To je događaj koji kroz bogat program okuplja lokalno stanovništvo, umjetnike i posjetitelje, a uključuje izložbe starih fotografija i umjetničkih radova, glazbene nastupe i kulturne performanse, gastronomske prezentacije lokalnih specijaliteta, radionice za djecu i edukativne programe te rekreativne aktivnosti.
- Cilj manifestacije je oživjeti zajednicu, potaknuti međusobnu suradnju i istaknuti posebnosti Dajle, njezinu povijest, ljude i krajolik, te upozoravati na nedopustivo stanje u kojem se nalazi cijeli samostanski kompleks, rekla je Gordana Ritoša.
Udruga "Dajla živi" poziva sve zainteresirane pojedince, organizacije i institucije da se pridruže njihovim nastojanjima u očuvanju tradicijskih i kulturnih vrijednosti, te samoj revitalizaciji života u Dajli. Zajedničkim djelovanjem, ističu iz udruge, možemo osigurati da Dajla ostane mjesto bogate povijesti, živahne kulture i snažnog zajedništva.
Povijest samostana
Samostan sv. Ivana Krstitelja u Dajli jedan je od najznačajnijih povijesnih i kulturnih spomenika zapadne Istre, s bogatom i slojevitom prošlošću koja seže u rani srednji vijek.
Prvi samostanski kompleks u Dajli osnovali su grčki redovnici krajem 5. ili početkom 6. stoljeća, podižući crkvu i samostan posvećen sv. Ivanu Krstitelju. U 9. stoljeću benediktinci preuzimaju samostan, koji je djelovao sve do 13. stoljeća kada je napušten iz nepoznatih razloga.
Nakon napuštanja, samostan prelazi u posjed novigradskih biskupa, koji ga dodjeljuju koparskoj plemićkoj obitelji Sabini. Obitelj Sabini obnavlja posjed i gradi utvrdu poznatu kao Kaštel Dajla. Godine 1736., nakon izumiranja muške linije obitelji Sabini, posjed nasljeđuje rođak Santo Grisoni iz Novigrada. Njegov sin Francesco, nakon tragične smrti vlastitog sina 1841. godine, daruje samostan benediktincima iz opatije Praglia pokraj Padove.
Benediktinci iz Praglie intenziviraju gospodarske aktivnosti samostana, posebno u poljoprivredi, uzgajajući masline, vinovu lozu i žitarice, te uzgoju istarskog podolca, posebne pasmine goveda. Samostan je bio jedno od najznačajnijih gospodarskih središta regije do Prvog svjetskog rata, s vrhuncem aktivnosti u 1890-ima.
Nakon Drugog svjetskog rata, benediktinci napuštaju samostan, koji 1947. godine postaje državno vlasništvo u sklopu nacionalizacije imovine talijanskih pravnih i fizičkih osoba. Nakon niza sporova, Republika Hrvatska prenosi vlasništvo nad samostanom i pripadajućim zemljištem na Porečko-pulsku biskupiju.
Danas se Udruga "Dajla živi" aktivno zalaže za očuvanje i obnovu ovog povijesnog spomenika, prepoznajući njegovu važnost za identitet lokalne zajednice i kulturnu baštinu Istre.
Slučaj Dajla
Kronologija slučaja Dajla započinje još u 19. stoljeću, kada su benediktinci, na poziv vlasnika tamošnjeg posjeda grofa Grisonija 1841. godine osnovali samostan. Dajlski benediktinski samostan radio je sve do 1947. godine, kada su redovnici, u stresnim političkim prilikama, odlučili optirati u Italiju. Obeštećeni su za vrijeme Osimskih sporazuma. Nakon 1990. godine počinju sporenja oko vlasništva nad golemom imovinom samostana u Dajli, ali u svibnju 1996. Općinski sud u Bujama utvrđuje kako je župa Dajla pravni slijednik samostana.
Nakon toga, benediktinci iz Praglie traže povrat Dajle, što država odbija u lipnju 2010. godine. Kardinalska komisija o slučaju Dajla, osnovana 2008. godine u Vatikanu, a čiji je član i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, u studenome 2010. godine podnosi izvještaj u kojem se traži povrat imovine benediktincima. Tu odluku u srpnju 2011. godine odbija potpisati porečko-pulski biskup Ivan Milovan – kojeg papa Benedikt XVI. suspendira na jedan dan – te je potpisuje "privremeni" biskup, Španjolac Santos Abril y Castello 13. srpnja 2011. godine.
Krajem srpnja 2011. Porečka i Pulska biskupija objavljuje da joj zbog te odluke prijeti financijska propast, dok u kolovozu Hrvatska biskupska konferencija podupire Svetu Stolicu i njezinu politiku prema Dajli. Istog mjeseca Ministarstvo pravosuđa poništava odluku o povratu samostana župi Dajla, te imovinu vraća u državno vlasništvo. Crkva je zbog te odluke tužila državu Upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je u ožujku 2013. presudio da Dajla ipak pripada u crkvenu imovinu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
